Naglasak u tim filmovima bio je na socijalnim i egzistencijalnim temama.

Prikazan je, uz ostale, španjolski film "Danielovo putovanje", koji je rađen u 2D kompjuterskoj animaciji. Ovo je treći animirani film mladog Luisa Zamore, čija su i prethodna dva filma osvojila brojne nagrade.

Priča govori o bolu, ljutnji, samoozljeđivanju i tankoj granici između mržnje i ljubavi u odnosu tinejdžera i oca, koje je razdvojila tragedija u kojoj dječak ostaje bez majke i sestre, odnosno otac gubi ženu i kćer. Dječak cijelo vrijeme nosi crvenu masku skrivajući svoje lice i osjećaje. Jedino što Daniel uspijeva pokazati to je mržnja. Trinaestogodišnjak, koji uopće izgubljen i nesretan, zatvara se u svoj svijet mašte i "razgovara" s mlađom sestrom, koja krivi oca za nesreću sa majkom.

Otac koji je ranije znao planuti, dječaku je izgledao strašniji i odbojniji nego ikad. Naslućujući misli sina i okrivljujući sebe za prometnu nesreću, otac se potpuno odaje piću i okončava svoj život samoubojstvom. Dječak trenutak prije nego pronađe oca baca masku sa lica i spoznaje bolnu istinu, no prekasno…"Da mi je pokazao barem jednom svoju ljubav, možda bih vjerovao svemu što je rekao", zadnja je misao u animiranom filmu koji govori o komunikaciji, važnosti razmjene emocija i misli umjesto zatvaranja u vlastiti svijet, koji na kraju odvodi u propast.

Crtež na papiru tehnika je koju su koristili D. Gačić i Lj. Đokić u hrvatskom animiranom filmu "Cristobal Colon", zasnovanom na drami Miroslava Krleže.

U publici su sinoć sjedili i neki od autora prikazanih filmova - poljski autor Marcin Dabrowski, autor "Hexamerona" te Laszek Plicht iz Njemačke.

(FENA, DEPO/eb)