Piše: Dženana Karup Druško magazin 'Dani'

"Nisam uzeo nikakav novac od Keljmendija, niti bih to ikada uradio. Mene niko ne može kupiti i nema tih para...”, ustvrdio je za Dane Elvis Hodžić nakon što je u prošlom broju našeg magazina objavljeno da je Hodžić s Keljmendijima napravio nagodbu po kojoj će on zaboraviti šta se desilo u objektu Bad, kada je Elvis Keljmendi u njega sasuo sedam metaka, a Keljmendiji će mu zauzvrat isplatiti 70.000 eura! Iako i da lje tvrdi da se ne sjeća događaja niti koje u njega pucao, Hodžić je eksplicitan kada je u pitanju bilo kakav dogovor s Keljmendijima. Doduše, on ne priznaje ni da je u “nekom sukobu” s Keljmendijima, iako je posljednjih godina, valjda “slučajno”, učestvovao u skoro svim incidentima (od kojih ih je više završilo pucnjavama i ranjavanjima) u kojima je dolazilo do različitih konflikata između Keljmendija s jedne, i Ramiza Delalića i njemu bliskih opasnih momaka s druge strane.

Početak sukoba

Jedan od prvih sukobat akve vrste desio se u kafeu Akademija u Novom Sarajevu, 11. aprila 2005. Tog dana napadnut je Nezir Bajraktari zvani Žuti koji je sjedio u društvu sa Delalićem. Na drugoj strani su bili Naser, Liridon, Elvis i Besnik Keljmendi, a sa njima i Rexhep Keljmendi iz Peći, koji živi u Njemačkoj i tih dana je bio u gostima kod Nasera Keljmendija, te Aslan Peci i Almir Kukan. Povod za napad bio je navodni dug, s tim što je Bajraktari tvrdio da mu je Peci ukrao 50.000 maraka, dokje Peci izjavljivao da mu Bajraktari duguje 24.000 KM. Nekoliko godina kasnije, na suđenju zločinačkoj organi zaciji Muhameda Alija Gašija, jedan od svjedoka je tvrdio da je taj dan u Aka demiji bio zakazan sastanak Nasera Keljmendija i Ramiza Delalića kako bi se izmirili. Bajraktari je, kao i većina ostalih učesnika u tuči, od ranije bio poznat policiji. Sud BiH ga je u junu 2004. osudio na šest mjeseci zatvora, odnosno dvije godine uslovno, i novčanu kaznu od 10.000 maraka zbog puštanja u promet oko 50 tona lažne Vegete. Bajra ktari je preko svoje firme Zenno Comerce iz Makedonije nabavljao začine koje je prepakivao u krivotvorenu ambalažu Vegeta Podravka, s naznakom Podravka, dd Koprivnica, Republika Hrvatska, čiji žig je zaštićen. Svega desetak dana kasnije, 24. aprila 2005. dolazi do incidenta u sarajevskom naselju Grbavica, u neposrednoj blizini stadiona FK Željezničar, gdje privatne kuće imaju Ramiz Delalić i Zijad Turković. Upravo s njima dvojicom su bili Denis Stojnić, Amir Pašić Faćo i Elvis Hodžić, kada su uhvatili dvojicu Albanaca za koje su tvrdili da su “snimali” teren s namjerom da likvidiraju ili Delalića ili Turkovića koji je, također, bio u sukobu s Keljmendijima. Preciznije, on se prvi u Sarajevu zavadio s Naserom Keljmendijem suprotstavivši mu se otvoreno neposredno nakon što je ovaj došao u Sarajevo i kupio hotel Casa Grande. Policija je uhapsila dvojicu Albanaca, saslušala ih i u nedostatku dokaza pustila. Jedan od njih, Erol Bergsoj imao je status izbjeglice u Sloveniji, a u Sarajevu je fiktivno bio prijavljen u ulici Josipa Slavinskog 19, kod izvjesnog Drage Miškovića. Bergsoja je na tu adresu prijavila Dragina kćerka Tamara, no on je boravio u stanu u Geteovoj ulici 6/13, gdje je privremeno bio nastanjen i drugi Albanac koji je učestvovao u incidentu na Grbavici, Mustafa Nadi. I ovaj, kao i prethodna dva incidenta, policija je dokumentirala i predala tužiteljstvu na dalje postupanje, očito bez ikakvih posljedica.

Ko je bio meta u Incognitu?

Policijski dosjei su prepuni prijava i službenih zabilješki o događajima u kojima su učestvovali “vojnici” i sinovi Nasera Keljmendija, koji i dalje slobodno okolo izazivaju tuče, saobraćajne nesreće, napadaju i maltretiraju čak i slučajne prolaznike i pucaju u one koji im se nađu na putu.
Fatmira Mujaja je policija prijavila zbog ugrožavanja sigurnosti u Novom Sarajevu 23. maja 2007. (prijetnja pištoljem), što je ponovio nad istom osobom (doduše u drugoj općini) 1. juna 2006. Uz to, Mujaj je 30. augusta 2005. učestvovao u pucnjavi ispred hotela Casa Grande, skupa s Liridonom Keljmendijem i Jasminom Babić (rođena u Lo znici, živi u Baru), dok su na drugoj strani bili Armin Babić i Mirza Zahirović. Tada je policija zaplijenila automobil Alfa Romeo na kojemu su bile talijanske registarske tablice, a pretresom su pronađeni pištolj i dokumenti na ime Femi Krasnići. I ovaj slučaj je za vršio u tužitelj stvu.

Osim to ga Mujaj i Liridon imaju prijavu i za nasilničko ponašanje nad Esadom Čekovićem. Mujaj sa Zahirovićem ima i prijavu za nedozvoljeno držanje oružja. Moglo bi se reći da je nakon toga manjeviše došlo do primirja, čemu je sigurno doprinijelo i ubistvo Ramiza Delalića koje se desilo u međuvremenu i koje nikada nije rasvijetljeno. U optužnici za zločinačku organizaciju Muhameda Alija Gašija, Gaši je povezivan s Delalićevim ubistvom, ali nije bilo dovoljno dokaza da bi bio i osuđen za to. I kada su mnogi pomislili da je Delalićevom smrću završen rat podzemlja u Sarajevu, desila se pucnjava u Incognitu, u kojoj je bilo ranjenih (među kojima i slučajnih gostiju), a sukobili su se Keljmendijevi “momci” s grupom koja je, poznato je, bila bliska Delaliću. Među ovim posljednjim bio je i Elvis Hodžić. Nakon ove pucnjave većina aktera je bi a u bjekstvu.

Hodžić je uhapšen u Beču i izručen BiH, gdje je u pritvoru proveo više od godinu dana, nakon čega je priznao pucnjavu i napravio nagodbu. Ranjavanje Fatmira Mujaja u Incognitu, bliskog suradnika Nasera Keljmendija, dovodi se u direktnu vezu s posljednjom pucnjavom u Badu, a mno gi su sigurni da je to bi a besa prema Hodžiću. On, pak, za Dane kaže da jeste na sudu priznao da je pucao, ali da je to uradio jer je morao, te objašnjava: “Istraga je imala toliko propusta da ja nisam imao nikakve šanse da se branim”. Kao propuste napravljene u Tužiteljstvu navodi i ulogu Aide Topalović, stručne suradnice Kantonalnog tužiteljstva, koja je u dobrim vezama i sa Naserom Keljmendijem i njegovim ljudima, a koja je tu noć bila svjedok pucnjave u Incognitu, da bi poslije u istrazi uzimala izjave od aktera događaja.

Stručna pomoć stručnih saradnica

“Garderoba Fatmira Mujaja je tek pet mjeseci nakon pucnjave poslata na vještačenje, a doktori se nisu mogli izjasniti koje su ulazne, a koje izlazne rane na Mujaju, ali su konstatovali da ima sedam rana od tri metka. E, to već nikome nije jasno kako”, priča Hodžić dalje objašnjavajući da je on tu noć sjedio s velikim društvom u Incognitu u kojemu su bili Fikret Kajević, braća Šiljevići, Tina Ivanović, Zvezdan Jovanović, Bahrija Kačapor, neki Crnogorac koji je izgledao potpuno isto kao Mirso Švicarac (Mersed Hadžić) iz Tuzle, Ismar Hamzić, Kenan Selimović, Amir Avdić. Nakon njih u Incognito je došao Fatmir Mujaj s društvom. Nekoliko je verzija ovog događaja, a zvanična istraga, kao ni suđenje koje je uslijedilo nikad nije rasvijetlilo stvarne razloge pucnjave niti ko je tu noć bio meta. Različite verzije pucnjave u Incognitu samo su potvrđivale da se radi o nastavku sukoba dva klana: albanskom i sandžačkosarajevskom, koji traje već godinama, a upućeni kažu da se radi o borbi za kontrolu nad Saraje vom. Za sad prvi drže Ilidžu, a neki preciziraju da su došli do Radon Plaze, dok su ovi drugi u Centru i Starom Gradu. Za pucnjavu u Incognitu osumnjičeni su Elvis Hodžić, Osman Vantić i Mersed Hadžić, a navodna meta je bio Fatmir Mujaj.

Kao povod za pucnjavu spo minjaose razgovor, malo pri e toga objavljen, između Muhameda Alija Gašija i Amira Kasumića sa Izedinom Spahovićem, Ćamilom Biberom, Sinanom Ljucom, Nezirom Bajraktarijem i Selimom Zulićem, u kojemu ovi HAŠKE VEZE nisu mogli prikriti likovanje zbog Delalićeve smrti. Kako se zna da je Hodžić bio blizak Delaliću pretpostavlja lo se da je to bio povod za pucnjavu. No, posto je i tvrdnje po kojima je tu noć u Incognitu meta bio Mirso Švicarac, jer je iz Tuzle istjerao Nasera Orića pritom ga “istisnuvši” iz svih poslova.

Hodajuća bomba Nakon Hodžićevog izlaska iz zatvora čak su ga i policajci nazivali hodajućom bombom, pretpostavljajući da će Keljmendiji uzvratiti za pucnjavu u kojoj je izrešetan “njihov čovjek”. Nije se dugo čekalo na to. U Badu je Elvis Keljmendi sasuo u Elvisa Hodžića sedam metaka i iako Hodžić tvrdi da se ne sjeća ko je pucao u njega, bilo je mnogo svjedoka koji to znaju i teško da će sarajevski obračuni stati na ovome. A šta rade Kantonalni i Federalni MUP? SIPA? OSA? Kantonalno, Federalno i Državno tužiteljstvo, dok se u Sarajevu vodi obračun podzemlja u kojemu već ima i mrtvih? Očito ništa, ako je suditi po ovim brojnim događajima koji su “procesuirani”.

Operativni podaci policije kažu da Naser Keljmendi ima dobro organiziranu i naoružanu grupu čiji broj, po njima, prelazi 200 “vojnika”!? Operativni podaci kažu i da se bavi “najunosnijim” poslovima u kojima je “voda” (kiselina od koje se pravi droga) ključni!? Operativni podaci kažu i da se radi o dobro organiziranom međunarodnom kriminalu!? Već godinama se najavljuju “velike” istrage i ništa. Ukoliko nadležne institucije države ne odluče stati u kraj ovoj “sili” pojedinaca, uskoro Sarajevom niko ko ne pripada nekom dobro naoružanom klanu neće smjeti hodati!. DEPO/a.k.