... jučer je najčešće spominjao ratnog načelnika Glavnog štaba Armije RBiH Sefera Halilovića.

Formiranje odreda

Podsjetimo, osim Memića, za zločine nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima terete se i ostali pripadnici Specijalnog odreda za posebne namjene Glavnog štaba Armije RBiH „Zulfikar“ i 45. brdske brigade „Neretvica“ Dževad Salčin zvani Struja, Senad Hakalović, Nedžad Hodžić te Nihad Bojadžić. Među njima je i Zulfikar Ališpago zvani Zuka, koji se smatra odgovornim što nije kaznio vojnike koji su učestvovali u ubistvima Hrvata.

Aktuelni zamjenik predsjednika takozvane Grupe za odbranu u famoznom Savjetu SDA, Muslimović, kazao je da je Specijalnim odredom „Zulfikar“ komandovao general Sefer Halilović kao načelnik Glavnog štaba, koji im je davao zadatke i od njih primao izvještaje. To je, pojasnio je, bilo definirano naredbama. Halilović je, prema njemu, direktno naredio formiranje odreda „Zulfikar“, pokušavajući dokazati da je upravo prvi komandant Armije RBiH odgovoran i za ono što se 16. aprila 1993. godine desilo u Trusini.

No, za zločine u Trusini svjedok, koji za sebe tvrdi da je imao veliku perspektivu u JNA i da je pripreman za generalski čin, saznao je, kako je kazao, tek poslije rata, iako je duže vrijeme bio prvi vojni bezbjednjak.

- Nisam dobio nikakvu informaciju o zločinima u Trusini. U okviru Uprave bio je odsjek za praćenje ratnih zločina. A da sam saznao za zločine, bio sam obavezan da reagiram. Načelnik štaba (Halilović, op. a.) mogao me pozvati govorio je Muslimović, primjećujući da nije korektno da se „nadređeni izvlače, a da podređeni odgovaraju“.

Odgovarajući na pitanje odbrane optuženog Ališpage zašto se o nespornim zločinima u Trusini toliko šutjelo, Muslimović je istakao da se vjerovatno radilo o „organiziranom sprečavanju“ da informacije o zločinu odu s područja gdje se to dogodilo.

- Utjecalo se na to da ne odu informacije... Da je to ostavljeno tek spontano, informacije bi sigurno procurile - istakao je Muslimović.

Na insistiranje odbrane, u više navrata je potvrdio da je dio jedinice „Zulfikar“, koji se našao na području Trusine, bio pretpočinjen jedinici 45. brdske brigade „Neretvica“, čiji je komandant Hasan Haso Hakalović. To je, prema Muslimoviću, dokaz da najveću odgovornost treba snositi upravo Hakalović. Provukao je i opasku da je pretpočinjavanje jedinica mogao narediti samo onaj koji je bio nadređen svim jedinicama - general Halilović.

Nadalje, Muslimović je potvrdio da su organi Hakalovićeve 45. brdske bili najodgovorniji za rasvjetljavanje događaja u Trusini. Ponovo je više puta istaknuta odgovornost generala Halilovića. Potcrtano je da „komandant ne može dijeliti odgovornost na svoje podređene i govoriti da je neko drugi kriv“.

Narušen princip

Isto tako, Muslimović je potvrdio da je prestala Ališpagina dužnost u jedinici „Zulfikar“ onog trenutka kada je imenovan na funkciju zamjenika komandanta Operativne grupe (OG) „Igman“. To je, kaže, moralo biti tako, jer bi, u suprotnom, bio narušen princip u sistemu komandovanja.

- Od kada sam se predao, i zrak koji dišem je protiv mene - prokomentirao je u jednom trenutku optuženi Ališpago.

Svjedok je, također, potvrdio da je Armija RBiH radila sve kako ne bi došlo do konfrontacije sa HVO-om. Opisujući stanje nakon početka sukoba sa HVOom, naveo je da je neprijateljska propaganda bila toliko jaka da to ne bi riješilo ni 100 obavještajnih službi.

Ne zna ništa o prisluškivanju

Zanimljivo je da je Muslimović rekao da ne zna ništa o operativno-tehničkim mjerama „Agava“ i „Zolja“, odnosno prisluškivanju tadašnjeg načelnika Glavnog štaba Armije RBiH Sefera Halilovića. Upitan o činjenici da je Državna bezbjednost (DB) radila određene poslove za Vojnu bezbjednost, odnosno o prisluškivanju Hasana Efendića, Halilovića i Jovana Divjaka, Muslimović je kazao da „smo nešto radili, ali se ne sjećam da sam ja to predložio“. Potvrdio je da je DB prisluškivao za Vojnu bezbjednost, jer su oni kontrolirali PTT sisteme.

Alija nije znao

Muslimović je uvjeren da Predsjedništvo RBiH, s Izetbegovićem na čelu, nije znalo za zločine u Trusini. Da jeste, tvrdi, „Alija bi sigurno reagirao kao što je reagirao nakon ubistava fratara u Fojnici“.

Gušić i Ališpago su žrtve

Sudu je prezentiran i dokument Sefera Halilovića od 18. aprila 1993. godine kojim se ovlašćuju komandant OG „Igman“ Salko Gušić i njegov zamjenik, optuženi Ališpago, da mogu komandovati i svim jedinicama od Igmana do Drežnice. Muslimović je rekao da je to neprihvatljiva i neprofesionalna odluka, jer se ne reguliraju pitanja odgovornosti, dodajući da su Gušić i Ališpago žrtve.

Avaz/DEPO PORTAL/a.k.