Piše: Saša Buljević

Iako većina ljudi zna za ovaj pojam, malo njih ima pravilnu percepciju šta on stvarno predstavlja. Ako ukucate ovaj pojam u wikipediji saznat će te da je to nauka koja sistemski proučava i istražuje stare materijalne ostatke sa ciljem rekonstrukcije cjelokupnog života čovječanstva. Kao što sami možete vidjeti ovo objašnjenje ne samo da je površno nego nema nikakvog utemeljenog smisla. Prije svega koliko materijalni ostaci moraju biti stari da bi bili predmet istraživanja arheologa? I da je cilj arheologije rekonstrukcija cijelokupnog života čovječanstva teško da bi ga ikad postigla.

O tome šta je arheologija ne postoji usaglašeno mišljenje kod arheologa,  pa objašnjenje ovog pojma varira od eciklopedije do enciklopedije. Međutim u  skoro svakom objašnjenju postoje tri ključna elementa:, „materijalni ostaci“ ,„iskopavanje“ i „prošlost“.  Pa se na spomen arheologije kod laika kao asocijacije  pored Indiane Jones-a i kod nas  Visočkih „piramida“  javljaju i ova tri elementa.

Većina arheologa se slaže da arheologija mora imati materijalni element. Pa neki autori navode arheologiju kao sub-disciplinu antropologije koja izučava ljudsku prošlost kroz materijalne ostatke. Dok je drugi doživljavaju kao dobrog druga koji riješava probleme drugih disciplina kao što su antropologija i istorija umjetnosti i to pomoću proučavanja ljudskih ostataka.

Iz navedenog može se zaključiti da je jedina vrijednost arheologije iskopavanje i da su arheolozi ustvari antropolozi, istoričari i istoričari umjetnosti kojima zapravo ne smeta da se malo uprljaju. Međutim neki materijalni ostaci nikad nisu bili „izgubljeni“ niti ih se trebalo iskopavati (Partenon, Kineski zid, Panteon) a ipak su predmeti proučavanja arheologije. To je zato što arheologija predstavlja zasebnu disciplinu sa jasnom metodologijom, teorijom i ciljem.

Arheologija se bavi proučavanjem ostataka ljudi, kultura i društava u prošlosti. Ostaci imaju tendenciju da se izgube, da budu zaboravljeni i zakopani, a arheologija je razvila niz metoda pomoću kojih dolazi do tih ostataka. Iskopavanje je osnovni metod arheologije koji se razvijao decenijama pa ne predstavlja puko lopatanje u cilju pronalaženja nečeg vrijednog, u očima laika najčešće zlata.

Pored toga arheologija je razvila sopstvene teorijske osnove za interpretaciju prošlosti kroz proučavanje materijalnih ostataka.

Ako arheologiju prihvatimo kao nauku koja proučava prošlost kroz materijalne ostatke čovjeka, onda je njen predmet proučavanja ogroman, od praskozorja čovjeka pa do trenutka prije sad. Međutim nemaju svi ljudski ostaci istu vrijednost za arheologe. S toga je bitan kontekst ostataka, a njihova vrijednost se očituje u tome koliko nam oni mogu reći o svakodnevici ljudi koji su tu živjeli, o njihovim društvenim vezama, religiskim pojimanjima itd. Na osnovu ostataka i njihovog konteksta arheolozi prave priču o prošlosti. Arheologija ne može rekonstruisati prošlost, ona je zauvjek nestala, ali može stvoriti priče ili interpretacije kako je možda bilo u prošlosti.

(BLIN MAGAZIN)