Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo smatra da su seanse Mekija Torabija u Zetri čista prevara napaćenog bosanskohercegovačkog naroda, jer ne postoji nikakva medicinska dokumentacija o ljekovitom učinku ovih seansi. Prema tome, jedini praktični cilj ovih seansi je finansijska dobit pojedinih grupa ljudi koje djeluju oko gospodina Mekija Torabija i koje dozvoljavaju ovakvu pljačku sopstvenog naroda.

Ni u jednoj uređenoj državi bilo ko i sa zvaničnom diplomom najvišeg stručnog stepena ne bi se mogao baviti zdravstvenom djelatnošću bez odobrenja ministarstva zdravstva i ljekarske komore te zemlje, pa čak i kod nas u Bosni i Hercegovini ljekari koji rade u javnim ustanovama na određenom kantonu moraju da dobiju dozvolu za rad i u svom i u drugom kantonu uz obavezno ovjeravanje ljekarske licence da bi održali i najmanje predavanje iz zdravstvene struke. Stoga Ministarstva zdravstva Federacije BiH i Kantona Sarajevo, kao i Ljekarska komora moraju se zapitati kako neko bez ikakvih medicinskih referenci i obrazovanja može doći u BiH i vršiti zdravstvenu djelatnost, te na ovaj način kršiti Zakon o zdravstvenoj zaštiti stanovništva, kao i Zakon o pozitivnoj medicinskoj praksi.

Da ne bi javnost mislila da imamo nešto lično protiv gospodina Torabija, predložili bi mu da  pismeno izjavi koja oboljenja liječi, kako bi mu se omogućilo u jednoj od zdravstvenih ustanova da na određenom broju pacijenata uradi testno liječenje i da se medicinskim nalazima potvrdi poboljšanje i izliječenje tih pacijenata.

Prilikom prošlog boravka gospodina Torabija, neka oboljenja, poput oboljenja štitne žlijezde i nekih malignih oboljenja, koja je gospodin Torabi navodio da uspješno liječi u svom obraćanju javnosti preko medija, vrlo se lako mogu medicinski dokazati i pratiti, pa bi prihvaćanjem našeg prijedloga od strane gospodina Torabija vrlo brzo imali prave podatke o učinku terapije ili učinku prevare.

Nažalost, u BiH nije Torabi jedini koji se bavi ovakvom vrstom posla, veliki je broj ljudi koji žele da dođu do brze i lagane zarade na nesreću pacijenata.

Ovdje moramo naglasiti da pacijente koji boluju od teških i nekada neizliječivih oboljenja, njih koji na ovakav način traže pomoć, uopšte ne osuđujemo, jer bolestan čovjek lijek traži svugdje i na svakom mjestu.

Problem leži u funkcionisanju države koja treba da spriječi svaki nekorektan odnos pojedinaca prema pacijentu. Nažalost, i jedan broj ljekara iz naše, ali i susjednih zemalja, ovim teškim bolesnicima koji boluju od karcinoma prodaju „ljekovite supstancije“ za jačanje imuniteta, a koji samo imaju atest dodatka ishrani, te u isto vrijeme nemaju nikakvo dokazano ljekovito djelovanje.

Organi države bi se ozbiljno trebali pozabaviti ovim problemom i možda je ovo pravi momenat da se uvede red u ovoj oblasti. Ministarstvo zdravstva KS će uraditi sve što je u njegovoj zakonskoj nadležnosti da bi, prije svega, zaštitilo pacijenta.

(DEPO/dg)