Povodom sve žešćih i brutalnijih napada na ministra Suljagića, osjećam moralnu odgovornost da se oglasim.

Pitam se imam li pravo za šutnju i da li uopšte iko ima opravdanje da u ovoj situaciji šuti. Između svih necivilizacijskih napada, izdvojio bih onaj Cerićev izrečen tokom „teferiča“ na vrelu Bune, u Blagaju 14. 05. 2011. godine, a povodom odluke ministra da se ukine diskriminacija djece koja ne pohađaju vjeronauk/vjeronauku. Naime, tom odlukom se ne ukida nastavni predmet vjeronauka, jer se isti evidentira i ocjenjuje u svim relevantnim dokumentima, ali ocjena iz vjeronauke ne ulazi u opšti usjeh. Samo zbog toga, zbog sitne korekcije načina ocjenjivanja ali i uklanjanja diskriminacije u školama Cerić je podigao toliku hajku, ne libeći se da i sam izgovori najgnusnije uvrede, optužbe, naredbe pa i opasne prijetnje ministru, ali i svima nama („sarajevsko ljeto“ nije prijetnja upućena samo ministru, već i svima nama u Sarajevu, uključujući i nedužnu djecu koja neminovno stradaju u svakom sukobu).

Gdje je tu briga Cerića za našom djecom, kad im svima upućuje najteže prijetnje? Kao vjernik musliman, trudim se da maksimalno uvažavam i poštujem prava drugih vjernika, ali i onih koji to nisu, te me odluka ministra da ukine diskriminaciju djece koja ne pohađaju vjeronauku jako obradovala. Demokratija jedne zemlje i jednog naroda odlikuje se poštivanjem prava drugih i drugačijih. Na kraju, svaki vjernik treba da se odlikuje visokim stepenom demokratije, tolerancije, uvažavanja drugog i drugačijeg, poštivanjem prava i zakona.

Lider IZ je pokazao upravo nešto suprotno, nešto čega bi se postidio svaki pripadnik bilo koje vjere. Njegov govor prepun mržnje, uvreda i prijetnji je samo primjer onoga što ne želim da čujem iz Islamske zajednice.

Na trenutak sam bio u nedoumici da li slušam govor vjerskog vođe ili vođe neke terorističke organizacije. Podsjetio bih nas sve na sličan govor jednog pobješnjelog političkog lidera, upućen 1992 iza skupštinske govornice.

Da li smo toliko slabog pamćenja? Jako neozbiljno i olako smo tada shvatili te prijetnje i to nas je jako puno koštalo. Tadašnji Predsjednik Predsjedništva RBiH, vjerovatno iz svog neznanja, kazao nam je da rata neće biti, ohrabrio nas ali i učinio nam „medvjeđu uslugu“ uspavljujući nas u odsudnom trenutku.

Ne zaboravimo i nešto svježije primjer upućivanja prijetnji i raspirivanja netolerancije i mržnje, a sve to unutar jednog naroda u Sandžaku. Cerićev „igrač“, a koliko sam upoznat i prvi kandidat za njegovog nasljednika u BiH, muftija Zukorlić, izazvao je sukobe i zveckanje oružja u Sandžaku. Želimo li da nam pomahnitali Cerić ili Zukorlić, ili obojica, slično izrežiraju i u Sarajevu? U Sarajevu, u kome je sukoba i proljevanja krvi bilo i previše. Nikad se ne ponovilo.

S toga, napominjem, imamo li pravo da ponovo prijetnje shvatamo olako i olako prelazimo preko njih?

Naime, u svome govoru Cerić na krajnje neprimjeren način vrijeđa pojedine osobe iz Izvršne vlasti i naziva ih bezbožnicima. Obzirom da je Cerić stekao visoko akademsko zvanje iz oblasti islamskih nauka, on bez sumnje zna da je samo Allah dž.š. taj koji zna ko je vjernik a ko nevjernik (bezbožnik), a nama je to nepoznanica do Sudnjeg dana. Samim tim, svako ko sebi uzima za pravo da odlučuje umjesto Allaha dž.š., ili ako bilo kome drugom ili čemu drugom pripisuje Božija svojstva i osobine, ili mu pripisuje ravnog, čini veliki grijeh – širk.

Dalje, Cerić kaže:„Nažalost, sve više vidimo da naši predstavnici, koji bi trebali biti jaki, snažni i složni, niti su jaki, niti složni, niti znaju šta treba da rade, a neće da pitaju“.  A koga to, Ceriću, da pitaju, i ko je meritoran da ocjenjuje koliko su jaki i sposobni i koliko znaju? Naravno, on je taj koga treba da pitaju.

I što je najtragičnije, ne zaustavlja se samo na tim kvalifikacijama, već ide dalje i „naređuje“ šta će ko i kako će ko da radi. Sebi daje za pravo da naređuje jednom ministru, koji je predstavnik izvršne vlasti (legalno izabrane i formirane). E, pa, gospodine ministre, narod je dao povjerenje tvojoj političkoj partiji pa time i tebi. Smiješ li dopustiti da ovi rušilački napadi na tebe i ustavni poredak ostanu nesankcionisani?!

Cerić očigledno, negira postojanje države i državnih institucija i sebe (kao vladara) stavlja iznad svih. Očigledno je da se radi o grubom kršenju ustavnog poretka i demokratije u jednoj državi.

Osim naređenja, Cerić daje sulude uporedbe genocida u Srebrenici sa jednom najobičnijom odlukom ministra, čime na najgrublji način vrijeđa predstavnika vlasti i neosnovano ga optužuje za najteže krivično dijelo (zločin protiv čovječnosti). Da tuga bude još veća, a njegova namjera još prizemnija i uvredljivija, ministar je i sam osjetio svu težinu srebreničke tragedije. Jadno i čemerno, čime se taj čovjek služi.

U skladu sa svim navedenim, naglašavam da ovdje ima elemenata povrede Ustava i povrede Krivičnog zakona, i to ne smijemo i nemamo pravo da zaboravimo niti da oprostimo.

Naime, u članu 4. stav 2 i 3 Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH stoji da je crkvama i vjerskim zajednicama zabranjeno da u propovjedanju vjere i drugim djelovanjima šire netrpeljivost prema građanima bez vjerskog opredjeljenja, te im je također zabranjeno da djeluju na način koji je protivan pravnom poretku, javnoj sigurnosti i moralu, odnosno protiv prava drugih i drugačijih.

Također, u Krivičnom zakonu FBiH krivična djela protiv ustavnog poretka Federacije, član 163. stav 1 i 3, kažnjivo je raspirivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, širenje razdora ili netrpeljivosti među konstituvnim narodima i ostalim koji žive u F BiH.

Nikada neću podržati bilo koga ko bi želio ukinuti pravo na izučavanje vjeronauke u školama, kao ni to da se institucijama IZ onemogući normalan rad i djelovanje u skladu sa Zakonom i pravima kojima im kao vjerskoj zajednici pripadaju, ali, također, nikada neću podržati ni uplitanje bilo koje vjerske zajednice, pa ni IZ i njenog lidera, u poslove koji nisu u njegovoj nadležnosti, a posebno poslove vezane za obrazovanje i najmlađe.

Rasim Muhibić