Sarajlija R. Š. prije dva dana podnio je tužbu protiv Republike Srpske zbog negiranja postojanja bosanskog jezika, saznaje Oslobođenje.

Tužba je uslijedila nakon što je predsjednik RS-a Milorad Dodik prokomentarisao bajramsku hutbu reisu-l-uleme mr. Huseina ef. Kavazovića, u kojoj je reis izjavio da su muslimani iz BiH Bošnjaci i da govore bosanskim jezikom, prenosi Oslobođenje.ba.

"Ne postoji bosanski jezik, kako to reis voli da dezinformiše javnost", stoji u saopćenju Dodika, objavljenom i na web stranici predsjednika Republike Srpske.

Pokušali smo dobiti komentar reisu-l-uleme Kavazovića, a njegov savjetnik Dževad Hodžić kaže da reisu-l-ulema ne želi s Dodikom raspravljati o ovom pitanju.

Bez dileme

Rukovodilac ureda za odnose s javnošću Rijaseta IZBiH Ekrem Tucaković prenio nam je zvaničnu izjavu Rijaseta: "Milorad Dodik može zvati svoj jezik srpskim, ali ima pravo da ga zove i bosanskim. Reisu-l-ulema niti mu zabranjuje niti mu nameće bilo šta vezano za imenovanje jezika kojim govori. Ipak, kada je riječ o bosanskom jeziku kojim govore Bošnjaci, Milorad Dodik nije relevantan da donosi sudove o bosanskom jeziku, jer ga za to niko nije ovlastio niti posjeduje potrebnu kompetenciju. Zato je Dodik potpuno irelevantna osoba da iznosi stavove o bosanskom jeziku, kojim Bošnjaci govore od pamtivijeka i koji karakterizira izvanredna vitalnost i sposobnost trajanja unatoč zabranama i osporavanjima".

Sarajlija R. Š. (anonimnost traži samo zbog zaštite porodice) nije imao dilema oko toga šta činiti nakon što je Dodik, po ko zna koji put, ponovio da bosanski jezik ne postoji.

"Bosanski je moj maternji jezik, a tužena strana mi svojim postupkom ne samo osporava pravo na korištenje termina bosanski jezik nego onemogućava i korištenje tog jezika u privatne i službene svrhe", objašnjava R. Š, naglašavajući da je RS ovim narušio osnovna ljudska prava i slobode svih koji koriste bosanski jezik, zagarantovane odredbama Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, ali i odredbama svih ustava u BiH:

- Pa i Ustava RS-a, naročito člana 7, koji u svom relevantnom dijelu glasi "službeni jezici RS-a su: jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda. Službena pisma su ćirilica i latinica", ističe R. Š. dodajući da negiranje onemogućava licima koja koriste bosanski jezik pravo na pristup i obraćanje zvaničnim institucijama, kao i organima vlasti RS-a.

- Ja, recimo, govorim i razumijem samo svoj maternji jezik, a to je bosanski, jedan od zvaničnih jezika u Bosni i Hercegovini i u FBiH, naglašava Sarajlija, podsjećajući na to da se u spornoj izjavi tužene strane kaže da Bošnjaci imaju pravo na jezik, ali on se ne može nazivati bosanskim, nego bošnjačkim. Obilježje jezika nosi obilježje naroda.

R. Š. podsjeća i na to da u Ustavu Republike Srpske ne egzistira pojam bosanski jezik.

- U tužbi sam naveo i to da je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci moguće studirati samo srpski jezik i književnost, dok odsjeci za druge jezike kao što su bosanski i hrvatski ne egzistiraju. A osnivač Univerziteta u Banjoj Luci je tužena strana. Isti slučaj je i sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, odnosno tamošnjim Filozofskim fakultetom. Dakle, svi koji žele studirati bosanski i hrvatski jezik stavljeni su u neravnopravan i diskriminatorski položaj u odnosu na druge studente, a ovakvim postupcima tužena strana prisiljava na napuštanje teritorije pod njenom stvarnom i efektivnom kontrolom. Jer, druge opcije za studiranje druga dva zvanična jezika tamo nema", ističe R. Š.

On obrazlaže kako, čim nema mogućnosti za sticanje zvanja za zvanične službene jezike u BiH kao što su profesor bosanskog jezika i književnosti, profesor hrvatskog jezika i književnosti, može se samo govoriti o neravnopravnosti i diskriminaciji, i to sistemskoj.

- Dodikova izjava je njena tek zvučna dimenzija, smatra podnosilac tužbe.

Tužitelj kao dokaz navodi i raspravu sa tematske sjednice Izučavanje i njegovanje srpskog jezika u RS-u, koju je 28. juna ove godine organizovao Odbor za obrazovanje, nauku, kulturu i informisanje Narodne skupštine RS-a, a na kojoj je dominirao stav lingviste Miloša Kovačevića: "Srbi moraju da čuvaju identitet srpskog jezika i kao sistema i kao realizacije. Susrešćemo se sa problemom imenovanja jezika po zemlji u kojoj živimo, a ne po narodima, pa postoji mogućnost preimenovanja srpskog jezika u varijante bosanskog, što ne smijemo dopustiti".

Mučenja

R. Š. u tužbi navodi i to da ni na jednoj zvaničnoj web stranici institucija RS-a (on nabraja imena njih 32) ne egzistira opcija za mogućnost korištenja bosanskog jezika.

Tek kao napomena: tužitelj je u periodu ratnih sukoba 1992 - 1995. godine pretrpio nezapamćene torture i mučenja od tužene strane. "Oružane formacije RS-a su izvršile otmicu sa smrtnim ishodom mojih roditelja. Majčini posmrtni ostaci ni do danas nisu pronađeni, te ja i ovim putem pozivam Republiku Srpsku da otkrije lokaciju na kojoj se oni nalaze. Umjesto da mi vrati makar mrtvu majku, RS mi želi oteti i maternji jezik, kaže on.

Njegova majka i otac, vojni penzioner, odvedeni su iz stana na Grbavici 9. jula 1992.

Tri miliona dokaza

U svojoj tužbi protiv RS-a R. Š. navodi i ovo: "Bosanskim jezikom, koji Dodik, eto, negira, danas se služi oko tri miliona osoba i to: u Bosni i Hercegovini (oko dva miliona), u Republici Srbiji (oko 200.000), u Republici Crnoj Gori (oko 50.000), u Republici Hrvatskoj (oko 25.000), na Kosovu (oko 25.000), u Republici Sloveniji (oko 50.000), u Republici Makedoniji (oko 25.000), te ostatku svijeta (oko 500.000).

(Oslobođenje/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/av)