„U samom središtu ovogodišnjih filmova je neka vrsta sukoba, bilo da je on osobne prirode, politički, ili predstavlja njihovu kombinaciju. Naravno, priča je drama, drama je suko...“, stoji, između ostalog, u objašnjenju selektora programa Panorama Howarda Feinsteina, ističući pri tom da „režiseri čiji će filmovi biti prikazani u okviru programa Panorama uglavnom imaju kontrolu nad svojim filmovima. Oni imaju šta za reći i većinu odluka donose na pravi način kako bi svoje priče prenijeli publici“. 


A filmovi koji će ove godine svoje priče pričati sarajevskoj publici, u okviru projekta Panorama, su:


UNCLE BOONMEE WHO CAN RECALL HIS PAST LIVES
APICHATPONG WEERASETHAKUL / TAJLAND, VELIKA BRITANIJA

Žiri filmskog festivala u Cannesu, na čijem čelu je bio Tim Burton, dodijelio je ovom fimu Zlatnu palmu. Predsjednik žirija rekao je novinarima da ga je film odveo u „drugi svijet". Za Weerasethakula, ovaj film JESTE njegov svijet, odraz njegovog vjerovanja u reinkarnaciju, skupa sa ljubavlju prema ranoj tajlandskoj kinematografiji. Ljudi u životinjskom obliku imaju užarene crvene oči, kao u tajlandskim filmovima režiserove mladosti, a likovi govore sa malo riječi, baš kao u tim filmovima. Ujak Boonmee, kog igra glumac-naturščik, je čovjek na samrti kog posjećuju duhovi njegovih najmilijih. Weerasethakul umeće scenu sa bikom, te jednu sa vremešnom princezom koju poslužuje morska mačka, što sve mogu, ali i ne moraju, biti njegove ranije inkarnacije; odluka je na gledateljima. Film je očaravajući, sa velikim brojem dugih kadrova kojim se odaje počast pejzažu džungle i ljudima na sjeveroistoku Tajlanda.

CITY OF LIFE AND DEATH
LU CHUAN / KINA 

CITY OF LIFE AND DEATH je dramatizacija "Rape of Nanking", iz 1937., kad je japanska vojska osvojila vojnu prijestolnicu Kine i pogubila stotine hiljada civila. Rijetko koji masakr je istovremeno tako privlačan i tako stravičan. Uglavnom snimljen kamerom iz ruke, ovaj film predstavlja uspješan spoj neorealizma i stilizacije. Siguran sam da je svaki kadar pažljivo planiran. Naš moralni kompas je jedan japanski vojnik užasnut postupcima svojih sunarodnika. Muzika koju je Liu Tong uradio za ovaj film je nešto izuzetno.

COLONY
CARTER GUNN, ROSS MCDONNEL / IRSKA / (DOKUMENTARNI)

Jeste li ikada čuli za poremećaj kolonije pčela? Ovo je tema ozbiljnog ali također i jako zabavnog dokumentarca o misterioznoj nesreći koja je ubila milione pčela početkom 2008 godine. Film je struktuiran dijelom kao istraživanje, sa naučnicima i pčelarima koji objašnjavaju moguće uzroke, a dijelom kao portret jedne religiozne porodice i učinak gubitka njihovih pčela na svakog od članova porodice. Reditelji uspijevaju obraditi složenu i zabrinjavajuću temu, istovremeno pokazujući i duboku privrženost ljudima koji su pogođeni ovim fenomenom bojeći film lakoćom dodira koji ga čini prijatnim.

CRAB TRAP
OSCAR RUIZ NAVIA / KOLUMBIJA, FRANCUSKA

U filmu CRAB TRAP Oscara Ruiza Naviaa, niskobudžetnog prvog igranog filma iz Kolumbije, jedan bijelac iz grada po imenu Daniel odlazi u zajednicu bivših afroameričkih robova na obali Pacifika, po imenu La Barra, da pronađe čamac kojim će od nečega pobjeći. Ne znamo od čega, ali to nije ni bitno. Ono što jeste bitno je usporeni život ovog siromašnog, ali gordog sela, i kako se došljak tome prilagođava, i kako Ruiz Navia poštuje kulturu time što stanovnike snima odgovarajućim tempom. Drama se više bavi stanovnicima, nego Danielom ili drugim bijelim čovjekom, Paisom, koji želi da gradi u tom kraju, bez obzira na to koliko će to koštati one koji tu žive već generacijama. Prirodno okruženje je uznemiravajuće prije nego smirujuće. Nema nikakvog neslaganja između teških života siromašnih stanovnika La Barre i prijetećeg – ali i ugroženog – primorskog mjesta.

FLOODING WITH LOVE FOR THE KID
ZACHARY OBERZAN / SAD

Oberzan je primarno glumac u alternativnim grupama. Tako da se njegova odluka da glumi sve uloge u filmu, kako bi  napravio film onako kako on želi i gotovo bez ikakvog novca,  ne čini  tako bizarnom. Radio je na romanu Davida Morella “First Blood” iz 1972. (kasnije će ga Sylvester Stallone adaptirati na potpuno drugačiji način). Cijeli film snimljen je u Oberzanovom malom stanu, bez pokušaja da izgleda naturalistički. Film prezire “konzistentnost” koju je klasični hollywoodski narativ uspostavio kao univerzalnu normu. Digitalni softver omogućava mu da igra dva lika u istom kadru. Jednako inventivno kao i zabavno.

GUY AND MADELINE ON A PARK BENCH
DAMIENE CHAZELLE / SAD

Chazelleov American indie film snimljen je crno-bijelom tehnikom, u Bostonu i New Yorku. To je tematski i formalno, film kao muzika; spoj klasičnog holivudskog mjuzikla, new wave omaža holivudskom mjuziklu,  beatnik filma, gradske simfonije,  camera verite iz ruke – i sve to obojeno senzibilitetom Cassavetesovog stila. Neki likovi  dijelove svojih uloga otpjevaju «na mišiće», ali prolazi. Naracija nije teška, više je poput... džeza ili bluza: tri glavna lika žive svoje živote najbolje što mogu, guraju naprijed kako znaju. Muzika Justina Hurwitza je izuzetna, a Jason Palmer u glavnoj ulozi  opako svira trubu.

HOW I ENDED THIS SUMMER
ALEXEI POPOGREBSKY / RUSIJA

Dva muškarca mjere zračenje na svojoj djelimično radioaktivnoj lokaciji, na jednoj udaljenoj arktičkoj meteorološkoj stanici, smještenoj na dalekom istoku Rusije. Jednom je pedesetak godina i navikao se na život gdje je dnevno svjetlo 24 sata na dan normalna stvar, a jedina veza sa svijetom je radio. Drugi, njegov novi partner, mlad je čovjek, pun energije, okružen video-igrama i drugim tehnološkim razonodama. Između njih dvojice raste napetost. Narativno jednostavan, ali nevjerovatno složen film u kojem surovi zimski krajolik i često reducirane industrijske zone, uklopljeni u mise-en-scene, predstavljaju glavne likove.  Da se i ne spominju vrhunska montaža i manipulacija zvuka.

IT’S YOUR FAULT
ANAHI BERNERI / ARGENTINA

Berneri dokazuje da ona ne samo da je bolji sineast od precijenjene Lucrecie Martel (Bernerin ENCARNACIÓN nagovijestio je da je to bilo samo pitanje vremena) već i da prikazuje zanimljivije, sveobuhvatnije priče o ženama u njenoj zemlji i načinu na koji one sebe vide. Erica Rivas ostvaruje zapaženu ulogu mlade majke čije neodređeno ponašanje prema posvađanoj djeci dovodi do optužbe za zlostavljanje djece nakon što se ona pojavi u hitnoj pomoći zbog povrede glave njenog sina nakon navodnog pada. Dežurne ljekare više brinu modrice po tijelu oba dječaka i lom ruke mlađeg sina. Ona isprva ne shvata težinu optužbi, a Bernerina kamera iz ruke naglašava zbrku u glavi majke. Kada stigne njen mačo suprug, svjedočimo opsegu njenog podjarmljenja. Ovdje nije u pitanju Martelin ekscentrični feminizam: riječ je o upečatljivoj drami koja se dotiče i rodnih pitanja.

I WISH I KNEW
JIA ZHANG-KE / KINA / (DOKUMENTARNI)

Jia Zhang-ke se sve više i više primiče hibridu igrani/dokumentarni film kao što je i pokazao u filmu 24 CITY. Film I WISH I KNEW je jednostavno čisti dokumentarac, vrlo spretno sklopljen. Tema filma je Šangaj; zapravo film je više o sjećanjima na Šangaj - najevropskiji grad u Kini - nego o samom Šangaju. Mnoge od osoba sa kojima se razgovaralo su u Tajvanu ili Hong Kongu a napustili su svoji rodni grad nakon dolaska Komunista na vlast. Oni koji su ostali u gradu pričaju o svojim nedaćama kao što je čovjek koji je kažnjen zbog pomaganja italijanskom reditelju Antonioniju dok je radio na dokumentarcu o Kini 70-ih godina prošlog vijeka. Vlada je takav prikaz smatrala nepovoljnim.  

JAFFA: THE ORANGE’S CLOCKWORK
EYAL SIVAN / BELGIJA / (DOKUMENTARNI)

Izraelski aktivist Sivan je u prošlosti razotkrivao takva sramotna mjesta kao što su palestinski izbjeglički kampovi iz noćnih mora. U ovom filmu on koristi uglavnom arhivske snimke i fotografije iz 19. stoljeća da bi pratio proces izraelskog prisvajanja slike sočne naranče od Palestinaca. Naranča je naravno grafički prikaz politike u tom regionu, ali sam snimak je fascinantan. Naranča se, u mnogim aspektima, kao glavna izvozna komponenta i ponos Palestinaca transformisala u simbol Cionizma. Da bi ojačao svoje argumente, Sivan prepliće stare snimke sa savremenim razgovorima sa uvaženim kako jevrejskim, tako i arapskim historičarima.

LAST TRAIN HOME
LIXIN FAN / CANADA, KINA / (DOKUMENTARNI)

Nijedna zemlja nema takav masovni egzodus tokom praznika kao Kina. Svi radnici migranti, njih skoro 130 miliona, putuju u svoje rodne gradove za proslavu kineske Nove Godine. Željezničke stanice su pretrpane, teške za kretanje. U ovom izvrsnom kanadsko-kineskom dokumentarnom filmu sa jakom porukom, kineski reditelj Lixin Fan u prvi plan mudro stavlja par uhvaćen u ovo svojevrsno hodočašće. Njih dvoje su tekstilni radnici u Južnoj Kini koji dolaze iz siromašnog Sichuana. On bilježi njihove nevolje dok pokušavaju kupiti karte i izmješane emocije dok gledaju djecu koju ostavljaju za sobom (djeca nemaju nikakvih emocija prema svojim odsustvujućim roditeljima). Kineska ekonomija ovisi o takvim radnicima iz provincije koji idu u velike gradove i troše skoro svu svoju energiju u tvornicama, čak i kada moraju ostaviti ono što im je najdraže. Malobrojni od nas će ikada iskusiti frustracije koje ovi ljudi moraju izdržati da bi održali svoje porodice „iznad vode“. 

LEBANON
SAMUEL MAOZ / IZRAEL

Baziran na traumatičnim ličnim iskustvima 20-godišnjeg topdžije tokom izraelske invazije sjevernog susjeda 1982. godine, Liban  je za Maoza predstavljao katarzično iskustvo, isuviše lično za bilo kakve ustupke: on užase rata ničim ne ublažava. Film se dešava u periodu od 24 sata na samom početku sukoba. Topdžija je Maozov alter ego. Film je vrhunsko ostvarenje kinematografske tehnike primjenjene na mali prostor: većina filma snimjena je u unutrašnjosti tenka. Izgradio je veću verziju unutrašnjosti tenka, a kamera je ručnim kranom povezivala snimatelja sa četvoricom glumaca koji su bili unutra. Uz brze rezove među muškarcima zatvorenim u tenku, plus suludo kretanje nišanske sprave na tenku (što je uglavnom i jedini način da se vidi vanjski svijet), čovjek prevaziđe očekivanu klaustrofobiju.

LOLA
BRILLANTE MENDOZA / FILIPINI

Filipinski reditelj Brillante Mendoza (SUMMER HEAT, SLINGSHOT) vraća se  u stilu dirljivim filmom LOLA, čiji naslov u prevodu sa tagaloga glasi BAKA. Mendoza uočava poeziju čak i u sirotinjskoj četvrti grada, u ovom slučaju u stalno poplavljenom kvartu Malabon u Manili. On prepliće povezane priče dvije stare bake: unuk bake Sepa je ubijen dok se pokušavao oduprijeti krađi mobitela; unuk bake Puring je pljačkaš. Bez osude, režiser uočava da su obje žene sličnih svjetonazora, zatočene u kaljuži siromaštva, korupcije i diskriminacije žena. Njih dvije na kraju nađu zajednički jezik, i pored toga što jedna porodica isplati drugu, ali to je kulturološki definiran dogovor koji neupućene osobe ne mogu osuđivati. Glavni likovi, stari 84 i 79 godina, prikazani su savršeno uzdržano.

MYTH OF THE AMERICAN SLEEPOVER
DAVID ROBERT MITCHELL / SAD

Barem jedan američki reditelj čija naracija nije u potpunosti linearna i koji se usuđuje— čak i uspijeva—ispreplesti priče četvero mladih ljudi srednjoškolske i fakultetske dobi u jednom gradiću u Michiganu. Mitchell ostvaruje labavu strukturu filma u vidu međusobno spojenih koncentričnih krugova (on sam kaže da je njegovo poimanje pripovijedanja više evropsko nego američko), koja se vrti oko četvero srednjoškolaca i studenata tinedjžerskog uzrasta u učahurenoj sredini prigradskog naselja. Likovi u filmu provode noć jedni kod drugih dan prije početka zimskog semestra. Tri problema protagonista vrte se oko ljubavi, sasvim sigurno neuzvraćenih ali  obećavajućih. Mitchell se ne upliće i samo koristi “alternativne” strategije, recimo usporeni prikaz, kada je to podesno.

A MAN WHO ATE HIS CHERRIES
PAYMAN HAGHANI / IRAN

Kao i mnogi drugi savremeni iranski filmovi, i ovaj govori o pojedincu koji se opire nedaćama. Reza je radnik koji u podmuklom razvodu mora da vrati ženin miraz, ali nema novca. Iz njega "muzu" novac, ali on nema izlaza, te na sve moguće načine pokušava da razriješi dilemu. Rješenja nema, naročito u društvu u kojem je mnogo zakona i običaja koji nemaju nikakvog smisla. Da bi prikupio novac, pribjegava opasnoj petljavini. Film je prekrasno snimljen, a do kraja se u potpunosti identificiramo s Rezom.

NORTHLESS
RIGOBERTO PEREZCANO / MEKSIKO, ŠPANIJA

Andres je mladić iz Oaxacae koji pokušava ilegalno ući u Sjedinjene Države. Zaglavi se u pograničnom gradiću Tijuana, gdje radi u lokalnoj prodavnici i započinje vezu i sa vlasnicom i sa njenom pomoćnicom, kojima se muževi više nikad nisu javili nakon što su se uspješno priključili američkoj radnoj snazi. Perezcano bez žurbe ka hiperdramatičnim elementima snima detalje njihovih nezanimljivih svakodnevnih života. Na kraju Andres osjeća da mora napustiti tu toplu atmosferu i pokušati se kradom prebaciti preko granice, da bi zaradio koji dolar za svoju porodicu.

THE OATH
LAURA POITRAS / SAD / (DOKUMENTARNI)

Kao što je prikazala u filmu MOJA ZEMLJA, MOJA ZEMLJA u kojem je razgovarala sa sunitskim doktorom u Iraku, redateljica sa prebivalištem u New Yorku Laura Poitras - jedna od najboljih dokumentarista u svijetu - zaviruje u živote i pitanja koje su propustili obraditi kako glavni, tako i alternativni mediji. U ovom filmu ona se uputila u Sana'au, nehigijenski glavni grad Jemena da bi razgovarala sa bivšim tjelohraniteljem Osama Bin Ladena i pripadnikom džihada Abu Jandalom; te u sterilno čisti Guantanamo gdje joj je onemogućen direktni pristup dobro poznatom regrutu Abu Jandala, Salimu Hamdanu koji je bio vozač bin Ladena a sada mu se sudi za terorizam. (Kako joj je uskraćen pristup, Poitras u pozadini ima nekoga ko čita njegova zatvorska pisma). Abu Jandal je rastrzan: prošao je program „rehabilitacije“  jemenske vlade, ali također izražava i ideje bliske Al Qaedi. Sada se pronašao kao vozač taksija. Poitras održava dinamiku filma naglašavajući napetost među ova dva bivša bliska prijatelja. Više dokumentarnih filmova bi trebalo imati prelijepe fotografije kao ovaj uradak.  

ONCE UPON A TIME PROLETARIAN
GUO XIAOLU / KINA / (DOKUMENTARNI)

Kineska redateljica koji živi u Velikoj Britaniji Guo Xiaolu dijeli film u 12 „poglavlja“ odvojenih pjeskovitim crno-bijelim snimkama male djece koja se smiju, nove generacije koja u kameru čita viceve. Odabrane priče su daleko od sretnih. Uglavnom su to priče o novonastaloj klasi bogatih oportunista koji rade daleko od nekoliko prikazanih osoba, a koje su još uvijek privržene naivnoj ideji kolektivizma iz maoističke prošlosti. U cijelini gledano, ovaj film je pronicljiv esej o kontradikcijama jedne nove Kine. 

PERPETUUM MOBILE
NICOLAS PEREDA / MEKSIKO

Film obuhvata nekoliko žanrova. Jedan je «slacker film». U središtu pažnje je radnik Gabino (izvanredni Gabino Rodriguez), lijenčina koji se stalno prepire sa majkom, a sa prijateljem na crno pruža usluge selidbe jeftinim kombijem. Drugi je porodična melodrama: porodica koja je nekad bila tkivo što je držalo meksičko društvo na okupu se u velikoj mjeri raspala.  Treći je „gradski film“: Gabinu, ali i nama, posao koji on radi daje priliku da uđemo u živote stanovnika Meksika svih društvenih staleža. Selidba je privremen posao, dobar za promatranje klijenata koji su, kao putnici, uglavnom pod pritiskom, a u ovom društvu podijeljenom na klase, i puni predrasuda. Pereda je režiser kojeg ne zanima glamur. Kroz film se provlači osjećaj melanholične samoće.

PRESUMED GUILTY
ROBERTO HERNANDEZ, GEOFFREY SMITH / MEKSIKO / (DOKUMENTARNI)

Ovaj inovativan rad obrađuje apsurdno korumpirani sudski sistem u Meksiku. Redatelji su dobili dozvolu za snimanje suđenja mladom čovjeku. Josea "Tono" Rodrigueza je nepouzdani svjedok optužio za ubistvo i čeka ga 20-godišnja zatvorska kazna. Rodriguezovi advokati Hernandez i Layda Negrete se bore sa birokratijom u kojoj se osoba smatra krivom dok joj se ne dokaže nevinost. Hernandez i Negrete mudro koriste svoje umove kao oružje, uprkos nagomilanim dokazima protiv Rodrigueza. 

PROTECTOR
MAREK NAJBRT / ČEŠKA

Film noir odgovarajući je stil za ovaj film čija je radnja smještena u 40-te sa vjenčanim parom u centru priče. Njihovu sreću kvari politika i nacistička okupacija. Ona je Jevrejka-glumica čije bogatstvo nestaje; on je poznata “ne-jevrejska” radio ličnost sa latentnim oportunizmom koje ga dobro služi pod novim vladarima.  Strukturalni “manjak” predstavlja ubistvo Heydricha, ali je ono u pozadini, dok su u prvom planu glavni junaci i neki od njihovih neobičnih poznanika, od kojih svako pronalazi različit način da se izbori sa novim vladarima.

RED WHITE & BLUE
SIMON RUMLEY / VELIKA BRITANIJA, SAD

Kako je dokazao uznemirujućim THE LIVING AND THE DEAD  (2007.), Simon Rumley jedan je od velikih britanskih kinematografskih autsajdera, darovit režiser koji zna kako da konvenciju horora rastrese sofisticiranim prepletenim vremenskim okvirima i nepredvidivim činovima nasilja koje izvršavaju pojedinci zapali u krizu. Ova verzija je konceptualno i kontekstualno vrlo američka  – samozadovoljni zgubidani i sile osvete, u najklaustrofobičnijem mogućem prostoru u Austinu, u Teksasu. Skoro cijelu prvu polovinu filma Rumley prati udaljenu, ali razuzdano promiskuitetnu ženu. Onda nam se pojavljuje jedan grubi novajljija, nedavno časno otpušten iz Iraka, gdje je radio kao istražitelj u posebno teškim slučajevima. Ovo dvoje imaju nešto zajedničko: njenu seksualnost i njegova ratna iskustva predstavljaju oružje za uništavanje.

SELF
OLEG DUBSON / SAD (KRATKI FILM)

Kao uspješan izvođač u eksperimentalnom teatru, Dubson glumi u sopstvenom filmu. Igra tri različite varijacije samog sebe, dok mu sanjarenje ometa jutarnju rutinu. Ovo je intiman autoportret, snimljen u režiserovom stanu u New Yorku, u periodu od 5 dana i sa minimalnom ekipom. Film ne samo da je elegantno snimljen, već i autoru daje priliku da pokaže svoje izuzetne glumačke sposobnosti.

A SOMEWHAT GENTLE MAN
HANS PETTER MOLAND / NORVEŠKA

Norveški režiser Moland i švedski glumac Stellan Skarsgård su savršeni kinematografski par. Radili su skupa i ranije, na filmovima  ZERO KELVIN (1995) i ABERDEEN (2000), i po svoj prilici se u potpunosti razumiju. U krimi komediji pod nazivom A SOMEWHAT GENTLE MAN ostvaruju privlačan, varljivo jednostavan minimalizam koji je vremenski izvanredno isplaniran, ali i postepeno usporen na izuzetan način. Film je vizuelno i zvučno toliko bogat da bi ga se moglo u potpunosti doživjeti čak i da se dijalog sasvim ukloni. Većina likova su sa dna društvene ljestvice. Bolje prilagođeni su dosadni. Moland staje na stranu marginaliziranih, posebnih. Glavna priča potrage Skarsgårdovog lika za čovjekom koji ga je odao je ništa više do način da se sve ostalo održi u stanju toka. Molandov stil nikada ne priječi čovjekoljublje njegovih likova, čak ni onih najviše uvrnutih.

SYMBOL
HITOSHI MATSUMOTO / JAPAN

Poznati režiser i nekadašnji komičar, podiže „leptirov efekt” (znate već, kad mahanje krila utiče na neku složenu situaciju na velikoj daljini - teorija haosa) na teško dokučiv nadrealni nivo. Neko vrijeme gledate dva filma: lijepo snimljenu konvencionalnu meksičku priču o propalom provincijskom hrvaču i njegovoj porodici; i niz apstrakcija samog Matsumota, koji se našao u sterilnom bijelom prostoru sa penisima gumenih anđelaka po zidovima iz kojeg pokušava naći izlaz. Postoji neka veza između dvije priče, sasvim sigurno daleka, sa izuzetno dinamičnim svršetkom.

THE TEMPTATION OF ST. TONY
VEIKO OUNPUU / ESTONIJA

Ounpuuov bolno zavodljivi film THE TEMPTATION OF ST. TONY ima estetsku i moralnu težinu za koju mnogi ljubitelji filma smatraju da je nestala sa Bergmanom, Dreyerom, Fellinijem. Ovaj film se možda okreće tim veteranima i drugim ikonama kulture (Blake, Bosch), ali nema nikakve dvojbe: Ounpuuov pečat je prisutan od početka do kraja. Film je snimljen u divnoj crno-bijeloj tehnici - što je Ounpuu odlučio učiniti zahvaljujući uticaju Bele Tarra - i sa zvučnom atmosferom i muzikom van ovog svijeta, on je sam po sebi više jedan događaj nego puko filmsko djelo. On prati rastakanje tijela i duše jednog Svatkovića—srednje pozicioniranog menadžera i pripadnika srednje klase koji traga za “dobrim” - razapetog između duhovnog i materijalnog, sakralnog i svjetovnog. Ne bih da zvučim nepopularno, ali i metafizika zaista može da «uzdrma».

(DEPO)