Izvor: Smedia

Kada je 30. aprila Julija Đurđević (42) prišla suprugu, pošto ju je zvao da mu "nešto pomogne" u stanu koji su izdavali, nije ni slutila da će se samo nekoliko minuta kasnije njen život pretvoriti u horor film koji će prepričavati cijela Srbija.

U samo nekoliko trenutaka krhka Julija zadobila je udarac u vilicu, od kog se onesvijestila. Kada se probudila iz nesvijesti i posljednjim atomima snage došla do kućnog praga, bila je sva krvava, u modricama i podlivima, očnih kapaka otečenih od batinanja i sa uhom koje je bilo maltene odvaljeno od glave.

Za to vrijeme, njen 47-godišnji suprug Dragoje ranio je komšinicu, oteo automobil od sudije, opljačkao trafiku na Medakoviću i pobjegao u Veliku Planu, odakle je auto-stopom stigao u roditeljsku kuću u blizini Jagodine. Tamo su ga uhapsili pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice i sproveli na saslušanje, a potom u pritvor.

Trpila sam nasilje 27 godina

Javnost je danima brujala o brutalnom nasilju koje je Dragoje Đurđević počinio nad svojom suprugom jer je navodno priznala da ga vara. Julija Đurđević oštro demantuje te spekulacije kako bi sprala ljagu sa svog imena i imena njene i Dragojeve dece, ali i da bi upozorila žene da ne smiju da žmure pred nasiljem kao što je ona, kako tvrdi, činila punih 27 godina.

- Sa Dragojem sam od srednje škole, i oduvijek se ponašao nasilno, ali sam bila u strahu da ga ostavim. Kad sam htjela da raskinem, prijetio je da će nauditi mojoj majci i da će oteti moju sestru, odvesti je u šumu i naći desetoricu muškaraca da je siluju. Živjela sam u strahu da moji najbliži ne stradaju; tako sam se, poslije devet godina zabavljanja, udala i rodila decu. S druge strane, u najbližem okruženju nisam vidjela drugačiji porodični model, pa sam mislila da je to normalno, da većina žena tako živi, ali da to kriju.

Nije se radovao mojim poslovnim uspjesima

Julija je po zanimanju medicinski radnik; uvažavana i poštovana u radnom okruženju, vrijedna kao pčela i voljna da nadograđuje znanje, davala je svoj maksimum da pomogne pacijentima i organizuje kolektiv na najbolji mogući način. Takav pristup poslu doveo ju je do jedne od rukovodećih funkcija u Domu zdravlja Zvezdara.

Za to vrijeme, Dragoje je radio sve i svašta: bavio se popravkom automobila, držao je kafić, zlataru... Svaki put kad bi poslovi krenuli nizbrdo, krivio je druge. Najzad, zadovoljio se ulogom rentijera; dio porodične kuće na Zvezdari počeo je da izdaje i tako zarađuje za život.

Nije se radovao Julijinim poslovnim uspjesima. Naprotiv – uvijek je tražio podtekst, iako ga, kako Julija tvrdi, nije bilo:

- Znala sam da je moj muž ljubomoran, pa sam izbjegavala bilo kakvu priču sa kolegama, a kamoli prijateljstvo ili bilo šta više od toga sa bilo kojim muškarcem kojeg sam srela u životu. Nisam htjela da dajem povoda mužu da sumnja, jer nisam nevjerna žena. Oduvijek sam gledala samo svoju porodicu, a u medijima sam predstavljena kao žena koja ne samo da vara muža nego mu to još i priznaje! Takve laži bole, to je bruka i za mene i za moju djecu, a mi to nismo zaslužili!

Život u dobrovoljnoj izolaciji

- Dragoje je oduvijek bio ljubomoran – govori Julija. – Smetale su mu moje koleginice, familija, komšiluk. Možda će zvučati nevjerovatno, ali ja nikada nisam smjela da imam drugaricu koja bi došla kod mene na kafu! Ljutio se i ako bih pozdravila ljude iz komšiluka; prolazila sam pored njih pognute glave, samo da mi muž ne bi rekao 'šta si pričala sa ovim' i slično. Živjela sam izolovano, sa kćerkom i sinom. Samo mi je mama dolazila u posjetu.

Julija navodi da je njen suprug odlično glumio srećnog porodičnog čovjeka. Većina ljudi iz njihovog okruženja vjerovala je da Đurđevići imaju skladan brak koji čuvaju u svoja četiri zida. Rijetko su izlazili zajedno, dječije rođendane odavno su prestali da slave, u njihovu kuću dolazili su samo Dragojevi prijatelji. Julija objašnjava da je na taj način željela da ne iritira ionako rovit brak.

Trpila sam sve zbog dece

Uvrede, ponižavanja, "obične" ćuške, šamari i udarci Juliji su, tvrdi, bili kao "dobar dan" svaki put kad bi se njen suprug zbog nečeg naljutio. Razloge bijesa nikada nije navodio. Julija otkriva da je znala da prepozna kada nastupe takvi trenuci, pa mu se sklanjala iz vidokruga ili je, pak, činila sve što je suprug od nje zahtijevao. Na pitanje zašto se nije razvela, sagovornica S media portala odgovara:

- Rekla sam mu da ćemo se razvesti kada djeca postanu punoljetna. Obećala sam da iz kuće neću uzeti ništa, sve ću mu ostaviti, a djeci ću od podijeljene bračne tekovine kupiti stanove. Meni ništa nije potrebno; samo da su mi djeca dobro, da završe škole, a ja da imam podstanarski stančić i svoj mir...

Kćerka bračnog para Đurđević ove godine navršila je 18 godina. Sina dijele još dvije godine do punoljetstva. Razlog za brutalne batine, polomljenu vilicu i odsečeno uho Julija, između ostalog, pronalazi u "obećanju" datom mužu – da će se razvesti kada njihova deca postanu svoji ljudi.

Lomio mi je rebra

Prisjeća se da je prve batine "zaradila" kada je njena i Dragojeva kćerka 1999. godine imala saobraćajnu nesreću:

- Bio je bijesan što je dijete povređeno, pa me je udario tako snažno da sam pala i polomila rebra na lijevoj strani tijela. Poslije nekoliko godina, sporečkao se sa našim sinom koji je tada imao dvije ili tri godine i krenuo da ga bije. Stala sam između njih dvojice da bih zaštitila dijete; Dragoje me je gurnuo i polomio mi sva rebra na desnoj strani. Nisam ga prijavila policiji, jer sam bila u strahu šta će mi uraditi kada dođe sa informativnog razgovora.

Tukao me je i odsjekao mi uho dok sam ležala u nesvijesti

- Zbog zdravstvenog problema, Dragoje je posljednjih mejseci pio lijekove koji su pojačavali senzibilitet na spoljašnje uticaje. Znao je da plane, ali da se ubrzo smiri, svjestan da lijekovi čine svoje. Zbog toga nisam ni slutila da će fizički nasrnuti na mene tog 30. aprila. Bila sam na uskršnjem postu i šta god da je tražio da uradim, izlazila sam mu u susret, da ne bi govorio kako mu dajem povoda da bude agresivan – ispoijveda se sagovornica S medie.

Iako ovakve porodične drame same po sebi užasavaju, Julija iznosi još jedan dramatičan podatak – da joj je muž nanio povrede po licu i odsjekao joj uho dok je ležala u nesvijesti:

- Kad sam se nekako osvijestila i iz stana koji smo izdavali, a gdje me je Dragoje tukao, došla do stepeništa kuće, vidio me je sin. Rekla sam mu da zove Hitnu pomoć i policiju, i ponovo sam se onesvijestila. Jedino čega se sjećam je Dragojev udarac koji je bio toliko snažan da mi je vilica pukla. Sljedeća slika koju pamtim je sin, a potom ljekari.

Žene, ne zavaravajte se, nasilnik se nikada neće promijeniti!

Poslije nasilja koje je doživjela, Juliju čeka nekoliko operacija. Najpre operacija vilice (trenutno nosi "žice" da bi mogla da govori), a potom i rekonstrukcija uha. Otekline na kapcima su, srećom, posle deset dana zalječene, ali su joj oči i dalje pune velikih crvenih kapilara, popucalih od batinanja. Na licu - modrice. One na vratu su prošle. Na duši neće nikada:

- Moja poruka svima koji dođu u kontakt sa naprasitim, prijekim ljudima 'nezgodnog' karaktera je da pronađu način da ih udalje iz svog života. Nasilje tokom života može samo da eskalira, nikako da prestane. Izašla sam u javnost da bih podijelila sa ljudima svoju priču, svoju grešku koju sam decenijama skrivala od drugih. Jedino dobro što imam poslije svega što sam preživjela su moja djeca. Boriću se da imaju normalan život, da budu uspješni i sretni ljudi, a ja sam, kao majka, uvijek uz njih da im pomognem da ispune svaku želju.

(DEPO/BLIN/aa)