Vrbas je najljepša muška rijeka na svijetu, reći će vam gotovo svaki Banjalučanin. Zvuči lokal patriotski, no malo je u 21. stoljeću gradova koji imaju rijeku koja protječe kroz središte grada i u kojoj se i danas, možete okupati.

A takav je Vrbas. Od Novoselije, do ušća Vrbanje u Vrbas svako naselje još uvijek ima svoju plažu, ušuškanu u krošnje vrba koje se spuštaju do same vode. Nižu se uz rijeku  Abacija, Studenac, Halilovac, Vrućica, Džungla, Ciganluk, Brodarsko i brojne duge, neimenove plaže.

"Cijela moja mladost vezana je za Vrbas. Za dajak, čamac bez kojeg i vještine kako ga voziti uz Vrbaske brzake je bilo nezamislivo dokazati se među djevojkama, ali i među svojim muškim prijateljima. I moja sjećanja. Na Lojzu i  Enisu. Koji su se na tim obalama zaljubili. I on naslikao svoje slike, a ona napisala svoje najljepše stihove kao zalog njihove ljubavi", govori o svojim uspomenama  književnik i nekada vrsni atleta Jovan Joco Bojović.

Generacije stasale nakon Drugog svjetskog rata mladost su provodile na Vrbasu, a s akšamom na vodu su silazi stariji stanovnici okolnih ulica da uz povjetarac, koji je dolazio s vode, potraže  predah od ljetnih vrućina. Pa se snosila kafa, šerbe i sjedilo do dugo u noć. I zapjevala bi se sevdalinka, a sjetni zvuci gitare razlili bi se niz vodu...

Mijenjali su se ljudi, mijenjala se s vremenom i Banjaluka, a Vrbas i vezanost ljudi za rijeku ostajala je ista.

"Odrastao sam uz plažu kod Zelenog mosta. Jednu od najvećih na Vrbasu. I sjećam se da sam prvo s ocem, kao dječak, kada bi se vrati s posla silazio na plažu. Tu se ručalo, igrao mali nogomet, stariji su se u hladu odmarali. I do danas na toj plaži, ništa se nije promijenilo. Došle su nove generacije, a i dalje, nakon što dođu s posla, ljudi siđu na plažu, tamo se okupa, ruča", priča novinar Mišo Vidović.

I potvrđuje to opaskom da se "nigdje pivo ne može ohladiti bolje nego u Vrbasu". "A, onda neko u kasno poslijepodne donese tepsiju bureka, siđe iz susjedne ulice komšinica sa šerpom punjenih paprika, da familija i komšije jedu zajedno... I tako je to i danas", dodaje Vidović.

Iako je cijela Banjaluka naslonjena na obale Vrbasa, u gradu zapravo postoji uređena samo jedna gradska plaža. Ostale su sređivali i održavali stanovnici okolnih ulica. A čine to i danas. Pa se zna gdje je Ekremova, Fadilova ili Borina plaža. I ko se na njoj okuplja. Jer, banjalučke plaže ostale su mali zabrani.

Tako to traje godinama. I ove će se godine, s prvim ljetnim danima ljudi spustiti na rijeku. Da se osvježe, zaplivaju onim poznatim vrbaskim stilom, popričaju s prijateljima, provozaju čamcem i dušu odmore pogledom na smaragdnu vodu Vrbasa, na najljepšu mušku rijeku na svijetu.

(Anadolija/aa)