Zvuči gotovo nestvarno da u današnjoj BiH, u kojoj stotine i stotine hiljada radnika svoje jadne i nesigurne plaće prima sa zakašnjenjem od po nekoliko mjeseci, u dijelovima ili umanjenim iznosima, bez zdravstvene i socijalne zaštite - a o onima koji plaće nisu vidjeli godinama, iluzorno je i govoriti - postoje i oni koji štrajkuju ne zato što nisu primili plaću za protekli mjesec, već zato što je ona zakasnila 20-tak dana!

Zvući gotovo apsurdno ili, jednostavno, bezobrazno... Upravo tako se doima današnja ultimativna informacija, koju je u javnost proslijedio Sindikata obrazovana Kantona Sarajevo, da će profesori sarajevskih srednjih škola stupiti u polusatni štrajk upozorenja zbog kršenja odredbe kolektivnog ugovora koja se odnosi na termin isplate plaća.

A po toj odredbi je predviđeno da svi uposlenici u javnom sektoru, odnosno budžetski korisnici Kantona Sarajevo, svoje plaće za prethodni mjesec dobijaju najkasnije do petog u tekućem mjesecu. Ali, avaj, odredba je prekršena, pa su budžetski korisnici, odnosno neki od njih, a u ovom slučaju i profesori srednjih škola, svoju januarsku plaću dobili tek 27. februara! 

Nakon štrajka upozorenja, kako to 'hoda' po već ustaljenom i sigurnom scenariju, slijedi obustava nastave dok se 'problem' ne riješi, a naravno da će se riješiti, jer će se sve učiniti da se profesori što prije vrate u učionice.

I tako do narednog štrajka... A to što se posljedice najviše lome o leđa, ni krivih ni dužnih, učenika, nikoga ne zanima.  

Onima koji iz mjeseca u mjesec 'dolme' budžetsku kasu, ojađeni privatni sektor i u pojam ubijena proizvodnja, onoliko koliko je od nje još ostalo, informacija o štrajku zbog plaće koja je 'zakasnila' 20-tak dana, ali je po zakonu ipak stigla na vrijeme, zvuči u najmanju ruku beskrupulozno i krajnje neodgovorno prema vremenu u kome živimo.

Daleko od toga da treba mirno posmatrati sunovrat svega što čini normalan život (ako iko još zna šta to uopće znači?!) u ovoj državi, ali je neosporno da u ovom vaktu u BiH, a isto tako i u Kantonu Sarajevo, postoje mnogo obespravljeniji i ugroženiji slojevi radnika i građana koji daleko više prava imaju na nezadovoljstvo, pa ako ćemo pravo - i na štrajk!

Kao što i u prosvjeti i obrazovanju postoje mnogo alarmantniji problemi koji bi profesore trebali (čak i morali!) da izvedu na ulice, ako ništa bar u borbi za bolji i sigurniji obrazovni sistem.

Ali to, nažalost, nisu razlozi kojih će domaće prosvjetare pokrenuti na bunt. I, očito, još zadugo neće biti!

(DEPO PORTAL/Z. Ros)