Kriv je seks. Kaže preljubnik da je seks potreba sasvim ravnopravna s onom za zrakom, vodom, hranom i snom, a ja uzvraćam da nije poznato da je neko umro zbog nedostatka seksa. I da je otvorena i iskrena komunikacija, poštovanje supružnika i prihvaćanje njegove osobnosti bez namjere da ga se stalno kuje po vlastitom kalupu također potreba zbog čijeg manjka osoba može jednako patiti. I u ključnim aktivnostima biti suha. Ili mlohava. On ne priznaje razgovornu bliskost („nisam ja baba da se ispovijedam ženi i da joj sve pričam i polažem račune o stvarima i događajima koji nemaju nikakve veze s njom“), već pojam bliskosti veže uglavnom uz fizičko zbližavanje. Zbiljski bliskim se smatra samo s osobom u čije otvore može smještati svog veseljka. No, to ne znači da će njoj prepustiti vlast nad daljinskim od TV-a , poziciju u hladu na terasi ili da joj neće i njenu majku i majku božju spominjati uz isti narodski glagol zato jer je pri poledici razbila njihov i tuđi žmigavac. Najbolji glasnogovornik ljubavi njemu je erekcija, pa kad se fino svrši, e, onda možda može s ljubljenom podijeliti i neki detalj iz tuđeg ili svog društvenog života ili čak duševne intime, no nikad bez rezerve, ne, on vjeruje samo u sebe i samo sebi.
Mi se inače slažemo u praktičnim segmentima života, interesima i većini pogleda na život, ali nikako se dogovoriti oko ključnog: komunikacije i seksa. Za sve njegove želje u pogledu seksa (češće, sadržajnije, predanije, bez tabua, strasnije, nježnije, u različitim prilikama, otvorenije, duže, s više partnerove inicijative…) ja uzvraćam istim željama samo mijenjam riječ seks za riječ – razgovor, evo copy/paste: češće, sadržajnije, predanije, bez tabua, strasnije, nježnije, u različitim prilikama, otvorenije, duže, s više partnerove inicijative…On mi tad govori da seksualno frustrirana osoba nema volje čavrljati sa supružnikom koji ga odbacuje, jer odbacivanje u krevetu je negiranje njega cijeloga, kao osobe. Moja replika je da odličan seks ne stvara kvalitetnu komunikaciju i bliskost, ako je inače nema, ali da bliska komunikacija s povjerenjem među partnerima može unaprijediti seks. Sloboda da si partneri mogu reći sve što požele bez straha od osuđivanja i odbacivanja – to se mora ogledati i u boljem seksu, zar ne?
Ovaj gordijski čvor nenalaženja rješenja za poboljšanje našeg intimnog odnosa muž je prerezao ovim novim životnim stilom iz udžbenika o krizi srednjih godina: skinuo 15 kg, kupio monovolumen, počeo nositi traperice s elastinom i crvene bokserice, koristiti utege, gel za kosu, labelo i tic-tac, redovno neobjašnjeno izostajati iz kuće a i novi mobitel je stavio pod lozinku. Negira postojanje ljubavnice unatoč nepobitnim pokazateljima i srušenim alibijima, ali kaže, čak kad bi nekim teškim slučajem to tek hipotetski i bila istina, tada neka se upitam zašto sam se uopće dovela se u takvu poziciju, a zatim i da mu nije jasno što mi sad pak ne paše kad meni ionako nije do njega stalo, a ako je, da bi se to trebalo vidjeti u krevetu, da bi se ja trebala promijeniti i potruditi oko njega tako da on ni ne pomišlja na druge žene. Moj odgovor je da je to više praktički nemoguće jer mi je emotivno/seksualno odbojan od kad to radi i s drugim ženama. Nisam prava žena, veli, jer ga ne znam zadržati u svom krevetu. A je li on pravi muškarac kad me ne zna dobiti u taj isti krevet?
U vrijeme kad smo još raspravljali noćima i noćima o našem problemu uvijek bi zapeli na tome što je starije: kokoš ili jaje? Bliskost kakvu trebam izvan kreveta on će možda moći djelomično ponuditi ako se bude osjećao željen i zadovoljen u krevetu, kaže. Bliskost u krevetu ja mogu pružiti ako prethodno osjećam prihvaćanje izvan kreveta, repliciram. Ljubav se ne pokazuje samo time što me stalno želi grliti, ljubiti i ševiti već cijelokupnim odnosom s milijun sitnica i interakcija, a posebno onda kad se ne grlimo i ne seksamo. Mene je od njega udaljilo što mi je izvan spavaće sobe izostajala potvrda njegovog razumijevanja, uvažavanja i prihvaćanja, pa sam se sve više u krevetu osjećala sredstvom za ispunjavanje njegovih potreba; jer mojih je ionako malo bilo... Njegov pritisak "da se sredim" i da se počnem ponašati "kao žena" postajao je sve veći i sve teži, sve nepodnošljiviji, mi emotivno sve udaljeniji, a moj libido sve manji. Sve manje sam željela, a potom i uopće fizički mogla ostvarivati seksualni odnos, i to tek samo poslije nekog „dobrog“ dana, nekog našeg druženja u kojem bi se uspjela zabaviti i opustiti… Njemu je seks bio protuotrov za stres na poslu, probleme u životu i naše nesuglasice, a meni su stresovi i svađe bili otrov za seks - kojeg je definitivno dokrajčila njegova odluka da „ljubav“ potraži izvan braka. I to bez trunke grižnje savjesti jer svijest o prolaznosti i neponovljivosti života daje mu pravo da ono što mu fali uzima tamo gdje se samo nudi.
I evo, tako sam ja posljednjih par godina bez seksa i nisam umrla, ali naravno da osjećam potrebu za fizičkim kontaktom s drugom osobom. No, eto nove kvake 22. Dopustila sam si nedavno priliku započeti vezu sa slobodnim poznanikom (38), kojemu se od prije sviđam, ali ipak unatoč mojoj apstinenciji do konkretne fizike nismo uspijeli doći jer mi je nedostajalo prvenstveno intelektualne i duhovne a onda i tjelesne kemije; očito u mom slučaju treba puuuuno privlačnosti da nadomjesti manjak nagona. Najvjerojatnije podsvjest iz tko zna kojih kompliciranih uzroka potiskuje nagon i pušta ga na slobodu samo u "opravdanim" slučajevima, pod okriljem zaljubljenosti, strasti, atmosfere, promila... Prijatelj me uvjerava da je normalno željeti seks s nekim s kime uopće ne želiš provoditi vrijeme izvan kreveta zato jer je riječ o nagonskoj potrebi, a ja ne uspijevam pojmiti kako je moguće htjeti fizički se spajati, grliti,.ljubiti, maziti, zadovoljavati sebe s nekim i i htjeti zadovoljavati tog nekog tko jest da je ok, ali do koga mi inače uopće nije stalo?
Moram li sada sebe seksualno umiroviti zato što mi za taj sport treba barem jaka privrženost i bliskost, ako ne i dublji osjećaji? Imam li uopće izbor? Jer u ovoj mojoj životnoj situaciji, u ovom načinu života i u ovoj zreloj dobi dobiti priliku i imati sreće opet se zaljubiti manje je vjerojatno nego pad meteora ili dobitak na lotu, čak i uz redovne uplate…
Ally Draga Ally, Uopće se ne slažem s tvojom teorijom da je zaljubiti se s 44 manje vjerojatno padu meteorita, pa nije li ih nedavno nad Rusijom pala cijela kiša... S moje točke gledišta, ta je vaša veza postala poprilično bezizgledna jer ste oboje vrlo tvrdoglavi ljudi koji umjesto da prave male koračiće jedno drugome u susret čine goleme korake u obrnutom smjeru. Vi ste, barem kako ispada iz tvog pisma – duge noći provodili raspravljajući o tome što je bilo prije – kokoš ili jaje, umjesto da jedno drugo usrećujete sitnim ustupcima, što bi inače bilo tipično za početak neke veze, onu fazu kada je čovjek svašta u stanju učiniti za drugoga… U slučaju da mi ne vjeruješ da ste tvrdoglavi, imaj na umu da me tražiš za pomoć/mišljenje, ali mi u startu objašnjavaš što ne smijem savjetovati/misliti! Pri tome mi – a nije da nisi elokventna i vrlo, vrlo pismena – ne objašnjavaš zašto razvod ne dolazi u obzir niti koliko dugo ste uopće u braku, što bi sve bili ne samo zanimljivi nego i korisni podaci na osnovu kojih bi se dalo možda zaključiti i nešto više… Mislim da ste ti i tvoj muž pali žrtvom prevelikih očekivanja – niti prvi niti zadnji, ali to nije neka utjeha. Vjerojatno ste se u početku puno seksali jer ste bili strastveno zaljubljeni –tebi se tada još činilo da će komunikacija doći a njemu je seksa bilo potaman…. U međuvremenu ste oboje ušli u rutinu i s vremenom počeli jedno drugome zamjerati što niste jedno drugo promijenili u onome smjeru u kojem ste zamišljali da ćete to s vremenom uspjeti - možda bi ti pomoglo kada bi mogla odrediti taj trenutak kada je krenulo nizbrdo? Na sve to je još došao ego koji niti jednom niti drugom ne da da malo popusti, a kamoli razumije da različiti ljudi pokazuju ljubav na različite načine, a sada ste već prošli fazu kada vam postaje svejedno i lagano se počeli mrziti http://www.youtube.com/watch?v=5ebv3i_9Ltc. Ne mislim da se to više može popraviti, bar s tvoje strane. Pročitaj ponovno svoje pismo - odiše cinizmom, sarkazmom, ironijom i hladnoćom spram njega koji je pak očito našao ljubavnicu, što je samo po sebi statement onoga što osjeća prema tebi. Zanimljivo mi je da te to toliko ne pogađa iako kažeš da je baš seks ono polje na kojem iskazuje osjećaje! Tebe bi vjerojatno više pogodilo da se on nekoj drugoj ženi povjerava i s njom vodi duge razgovore, što je zapravo dokaz da ga mjeriš istim aršinom koji primjenjuješ na sebe, odnosno – uopće ne razumiješ što mu je važno – barem ne suštinski. A on tebe niti ne pokušava shvatiti, već bježi u svom monovolumenu i crvenim boksericama u naručje drugoj dok mu gel pridržava frizuru a TicTac osvježava dah…. Dakle po mom mišljenju vi ste oboje povrijeđeni i tvrdoglavite se kao dva ovna na brvnu, pri čemu je jasno da ako ni jedan niti malo ne popusti, obojica ćete pasti u hladnu rijeku i odnijeti će vas bujica. Ne kažem da se trebaš seksati s mužem i zanemariti svoju potrebu za razgovorom niti da on odjednom treba postati blagoglagoljivi eunuh, ali isto tako mislim da ne možete naći rješenje problema u seksanju sa strane…. Pogotovo što tebi treba duboka povezanost i ljubav kako bi uopće osjetila potrebu za seksom, a ta povezanost i ljubav može nastupiti tek kroz intenzivno druženje i komunikaciju za koju ne možeš imati prave prilike dok živiš s nekim drugim…. Uz to, u tu priču tako uvlačiš i treću osobu, ali ne na isti način kao tvoj muž koji je naprosto našao nekoga za čisti seks bez osjećaja – ili barem naizgled. U tvom slučaju ti ćeš se zaljubiti u nekoga i tek ćeš tada moći s njim otići u krevet, ali što ako se i taj netko zaljubi u tebe i bude htio imati vezu s tobom? A ti se, kako kažeš – još nekoliko godina ne možeš razvesti, pa izgubiš i tu ljubav ili slomiš nekome srce? Pa onda opet čekaš sljedeći meteorit? Činjenica je da smo svi različiti i da se cijelog života mijenjamo – ali svojim ritmom i na svoj način, zato smatram da je pogrešno ulaziti u vezu u nadi da će se onaj drugi promijeniti u željenom smjeru - a ipak mi se čini da je to najčešći razlog pucanja veza. Vi ste svoju točku pucanja, bojim se, dosegli. Zato mislim da bi ipak trebala razmišljati o prekidu – mislim da bi uvlačeje još jedne osobe u ovu ionako već složenu situaciju bilo samo dolijevanje ulje na vatru – ili razvodnjavanje ionako već tanke limunade - kako ti drago. A odlazak u penziju ne dolazi u obzir – seks u četrdesetima je bolji od onog u tridesetima, moraš ipak koji puta probati! Ono što ti uistinu savjetujem je da se počneš baviti pisanjem jer si jako vješta s riječima, pa bi bilo šteta da nešto s time ne napraviš. |
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook