Evo šta o "Međuigrama 0-24" kaže sam Zijah Sokolović:

Porijeklo riječi KABARE ima više značenja, ali najčešće se uzima francuska riječ cabaret, a znači krčma. KABARE je naziv za malu pozornicu na kojoj se prezentiraju forme zabavnog teatra u obliku skečeva, kratkih etida, parodija, pjesama, i u kojima se na književno kritično satirični način komentiraju politički događaji i društvena stanja. Označiti KABARE danas kao samo jednu specifičnu formu teatra i nazvati ga književni ili politički je nemoguće, jer je vrsta teatra koja je izuzetno osjetljiva na svaku promjenu u društvu ili na političkom planu, ali pošto je mala scenska forma, ona mora brže i preciznije reagovati na te promjene od pravog teatra. Činjenica da u kabareu ne postoji konsekventna dramska radnja i da u njemu nema iluzionističkih efekata /scenografija, kostimi, rekvizita, svjetlo.../ nego isključivo koristi govor kao osnovno teatarsko sredstvo, ova forma se više obraća razumu, a ne emocijama gledalaca.

KABARE ne smije ponavljati stare anegdote, događaje poante, nego mora reagovati u trenutku njihovog nastajanja, jer političke teme vrlo brzo zastare tj. publika vrlo brzo dostigne stupanj političke informiranosti, znanja i svijesti o toku društvenih zbivanja. Ali baš u tom procesu informiranja, znanju i svijesti kriju se rupe, pojavljuju predrasude na koje kabare svojim sredstvima /karikiranje, parodiranjem.../ utiče na oštar i nemilosrdan način i kod publike potiče svjesnu promjenu u razmišljanju i samosvijesti. Jedan njemački istoričar kabarea je nazvao ovu malu teatarsku formu "muza sa oštrim zubima".

KABARE se rodio u Francuskoj u vrijeme"vikenda istorije" u vremenu između 19. i 20. vijeka. Prvi KABARE na svijetu je otvoren 18.11.1881. u Parizu u ulici Rosesoar, u prostorijama stare pošte, pod nazivom "Crna mačka". Za vrijeme Napoleona Trećeg podrumi Latinskog kvarta postali su mjesto gdje su se pjevali bezobrazni kupleti, pričali masni vicevi i slale satirične oštrice u pravcu vlasti. Za više od stotinu godina KABARE je postao popularan u Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Poljskoj,Mađarskoj...i svugdje je dobijao svoje nacionalne karakteristike. U Francuskoj je više postojao literarno-književni kabare, a u Njemačkoj i srednjoj Evropi iskristalisao se u mjesto političke satire. Što se više zaoštravala politička i društvena kriza to je KABARE postao sve oštriji.

Danas sociolozi tvrde u svojim analizama da je jedno društvo onoliko zrelo koliko ima kabarea. Da bi publiku ne samo poticao, nego i uticao na nju, KABARE mora biti i danju i noću prostor koji vibrira energijom, bujnošću i originalnošću. Mora biti uzbudljiv i blještav, sumoran i prljav, ciničan i realan, i upravo taj sukob, na izgled, nepomirljivih snaga, koje se neprestano obnavljaju dovodi do jedne od velikih teratarskih eksplozija 20. vijeka, KABAREA! Ako je i danas što je bio od početka onda svakako obrađuje ono što je važno u našem vremenu i sigurno pomaže publici da gleda u drugom pravcu.
Moj kabare, "MEĐUIGRE 0-24", želi da dodiruje besmislenost i manjak logike čitavog čovječijeg djelovanja sa sviješću da je čovjek uhvaćen u zamku civilizacije i usamljenosti, kao prirodnog stanja, i da se to ne može izliječiti, ali može ublažiti.

Servantesove "međuigre" su bile male kratke predstave u pauzama između činova dugih i velikih predstava kao odmor za gledaoce. "MEĐUIGRE 0-24" su mala kratka razmišljanja u pauzama između dugih i velikih životnih obaveza. "MEĐUIGRE 0-24" su sastavljene od mnoštva svakodnevnih razmišljanja stavljenih u formu kratkih priča, od kojih nekoliko njih čini okosnicu kabaretske forme, a ostale se mijenjaju od predstave do predstave koja traje oko 90 minuta. Osnovna ideja"MEĐUIGRI 0-24", u galopu civilizacije i poplave kapitalizma, da čovjek ne odgađa mala, kratka zadovoljstva koja mu donose smirenje i duševni mir. Sad nije vrijeme...sad nije vrijeme...sad nije vrijeme...sad je kasno!

(DEPO PORTAL/dg)