U nekom normalnom okruženju i svjesnoj zajednici bi zvučalo paradoksalno da jedan “portir” dobije ulogu odlučivanja o sudbini zdravstva. Još  manje bi imalo smisla da na čelo upravnog odbora ugledne i reklo bi se, jedine stabilne državne zdravstvene ustanove “sjedne” policajac. Da se razumijemo, niti je to obični portir, niti je to obični policajac. Obojica imaju nešto zajedničko, a to je da nemaju, ama baš nikakve veze sa zdravstvom

Međutim, imaju itekako isprofilisan zajednički cilj, a to je, beskrupulozno uklanjanje nepodobnih kadrova zarad ličnih i partijskih interesa.

Iz navedenog teksta se da naslutiti o čemu je riječ. O nekada “Državnoj”, “Vojnoj”, danas Općoj bolnici Prim.dr. Abdulah Nakaš.

Nakon što je, ne tako davno, odbio da zaposli kćerku navedenog portira, sam sebi je počeo da kopa “jamu”. Jamu iz koje će, po svemu sudeći, izaći kao pobjednik, ne kao poraženi, ali to nije tema ovog teksta. Čovjek, ljekar, protivnik  da se zdravstvo na bilo koji način usmjerava po političkim partijama.

Koliko košta obraz uglednog ljekara i bošnjačkog intelektualca? Da li je doktor Bakir Nakaš trebao da spusti glavu, pogazi sve što je do sada učinio na svom ljudskom, intelektualnom i profesionalnom putu, da spasi svoju funkciju i da upošljavanjem ćerke navedenog portira “spasi glavu”, čitaj funkciju direktora bolnice, na čijem je čelu 21 godinu. Ne!

Dr. Bakir Nakaš je postupio ljudski, nije pristao na licitacije bilo koje vrste, posebno na onu koja se tiče cijene obraza. Ne bi to učinio ni njegov rahmetli brat, Abdulah, na krilima čijih rezultata i ljudskih osobina je Opća bolnica nastala i rasla, mnogi bi se usudili reći.

Ne bi ni onih nekoliko stotina ljudi kojih je svake godine sve više i više na godišnjici obilježavanja njegove smrti. Ne spominjemo njega slučajno. Ni taj broj nije slučajan. “Nema ništa slučajNO”, što bi rekao jedan ugledni vjerski čimbenik. Osjetili su ljudi da nam nedostaje ljudskosti, etike, morala. Osjetili su, pa valjda zato svaki put, u sve većem broju dolaze na mezarje, ne bi li se za tren ponadali da će društvo krenuti putem i djelima kojima je nekada koračao rahmetli  prim. Dr. Abdulah.  Nadaju se, ne samo nad njegovim mezarjem, već i nad mezarjima bezbroj uspješnih i uglednih bošnjačkih velikana koji su nas prerano napustili. Neki se usude javno reći: “Da je Avdo živ, ne bi oni ‘vako”. Jest, činjenica je da ne bi, al’ nema Avde, al’ nema ni pravde.

Kakva drskost i beskrupuloznost zaštitnika bošnjačkog nacionalnog interesa.

Ali ne, nemojte pokleknuti doktore Nakaš, niste poklekli poslednjih 20 godina, nemojte ni danas. Jači su vjetrovi bili i prolazili, a vi ste ostajali i iz pustoši gradili. Licemjeri koji su iz bunkera, sefova i skloništa gledali kako spašavate i gradite bolnicu tokom rata, smijeniće vas, koliko danas, ali ne znaju da će doći sutra. Sutra će doći prije nego što misle.

Čin smjene i zamjene direktora JU Opća bolnica Prim.dr. Abdulah Nakaš možda jeste legalan i legitiman, ali svakako nije ni etičan, ni ljudski, ni moralan. 

Sarajevo.ba/DEPO PORTAL/aa