NEBOJŠA ŠERIĆ ŠOBA VS. FEĐA ŠTUKAN: Nije ovo što se danas dešava jedino ogledalo u kojem se možemo ogledati, postoji toliko toga što govori u prilog našoj bogatoj istoriji koja će također da predodredi našu bogatu budućnost, koja se nažalost ne vidi baš najbolje sada. Bosna je prošla kroz mnogo gore periode, pa ne vidim što ne bi prošla i kroz ovaj.

shoba.blogger.ba

- Osjećati ljubav prema komadu vještački ograničene teritorije... Ratom i ubistvima...

Neki su uoči rata govorili "Možete mirno spavati, rata neće biti!" (vjerovatno znajući da će biti suprotno), i narod je to tako shvatio. Mirno smo spavali dok se jedan dan nisu ukazale barikade i đavo je odnio šalu. (Pardon, već je selo Ravno bilo sravnjeno sa zemljom jos 1991. ali smo se pretvarali kao da to nije ništa.)

Realnost svijeta je da su SVE zemlje svijeta "vjestački ograničene teritorije". Ne postoji nijedna zemlja koja je nastala mirnim putem, uvijek su bili u pitanju ratovi i sukobi, plemenski, vjerski, ideološki, rasni i ostali elementi koji su odlučivali o tome kako će se neka zemlja formirati. Znači, iako želimo da sve bude "divno i krasno", to ipak nije realno. Bosna protiv sebe ima ozbiljne neprijatelje koji još od srednjovijekovne Bosne nastoje da satru bilo kakvu ideju o teritoriji koja je uvijek bila PRIRODNO ograničena.

Bosna je od davnina bila posebna teritorija, ali je zbog činjenice da je Bosna obilježena kao "teritorija" a ne kompaktna nacionalno osvještena država sa svim svojim potrebnim elementima, postala je lak plijen za mnoge (doduše, nacionalne svijesti nije ni bilo u kasnije okupiranoj zemlji, iako je bilo otpora pod ljudima kao što je bio Husein Kapetan Gradaščević). Nakon sto su otišli Otomani, prvo se Austrija obrušila na "teritoriju", koju je, da bi je lakše anektirala, nazvala "Bosna i Hercegovina" na Berlinskom kongresu, iako je naslov "teritorije" do tada bio Bosna (provincija Hercegovina je pridodata u naslov), a njeno stanovnistvo Bošnjaci (to čak i Garašanin potvrđuje u svom "Načertaniju") je polako postajalo žrtva procesa nacionalnih pokreta susjednih zemalja.

Znači, da bi se nešto lakše rasturilo, prvo se stvore pukotine koje se zatim ekspolatišu. U našem slučaju stvoreno je previše pukotina koje su se efikasno eksploatisale, na našu nesreću.

- Da li je moguće da teritoriju trebamo voljeti i braniti toljagom isključivo zbog toga jer smo na njoj rođeni? Ja ne mogu da prepoznam kvalitet i svrhu takve ljubavi.

Mnoge zemlje koje liče na Bosnu a koje nemaju nikakvih problema se ipak fataju toljage. Švicarska, zemlja koja ima najmanje razloga da se bilo čega plaši, ima vojsku jaču nego 90% evropskih zemalja, proizvodi svakavo oružje, svaki Švicarac (pored obaveznog sluzenja vojnog roka) je dužan da u kući ima neki mitraljez i u svakom momentu može biti pozvan na neku vojnu vježbu. Suverenitet svake zemlje se, nažalost, brani toljagom, nikako hippy komunom.

- Zato djeco, kanite se uzgajanja atavističnih emocija, ne dajte da vas pumpaju "velikim riječima" -" patriotizmom" i "domovinama", "ponos"; to su velike riječi koje izgovaraju mali ljudi da bi izgledali veliki, kao pauni koji šire svoje repove da bi prividno povećali volumen i tako pokušali da prepadnu protivnika ili impresioniraju ženke.

FEĐA ŠTUKAN VS. NEBOJŠA ŠERIĆ ŠOBA: Brate, Šoba, mi nismo dali svoje zdravlje za ovakvu BiH, a ti poručuješ sa Times Squarea - zatvorite oči!

Shvatam Feđin animozitet. Identične stvari su bile korištene u susjednim zemljama kada je trebalo mobilizirati mladež da ide u rat protiv "onih tamo". Patriotizam lako može biti iskorišten u negativne stvari, ali ne znači da ga treba ukinuti, jer ako ukinemo patriotizam, ukidamo i bilo kakvu želju da svoju zemlju branimo od bilo koga.

Bosanci stoljećima nisu osjećali patriotizam prema Bosni, i zato je preskupa cijena plaćena kada se pokušao odbraniti integritet zemlje 1992., većina ljudi nije bila svjesna šta se dešava, jedini su Bosanci gledali na Jugoslaviju kao na svoju zemlju, dok su ostali uvijek imali na prvom mjestu svoje sopstvene nacionalne interese.

U krajnjoj liniji, imali smo sreću pa je drugi svjetski rat okončan na način na koji se okončao, da je Bosna postala jedna od ravnopravnih republika u Jugoslaviji sa pravom otcjepljenja, što je ipak bilo svojevrsno čudo, s obizrom da Bosanci nisu to ni tražili već im je to dodijeljeno, jer su druge repubike (Hrvatska i Slovenija) insistirale na toj opciji, koja je i ustanovljena 1974. godine kao prevencija od unitarizma.

- Nemamo se mi čime hvaliti...

Pa imamo se mi čime pohvaliti. Dovoljno je otići u Zemaljski Muzej (koji je trenutno "ograničen") i samo pogledati šta se u njemu nalazi, koliko je generacija Bosanaca/Bošnjaka/Bošnjana tu živjelo i voljelo svoju zemlju. Dovoljno je i pogledati koliko je osvajača prošlo kroz Bosnu i šta se sve desilo preko leđa naših predaka. Postoje mnoge knjige napisane od strane itekako respektabilnih stranih naučnika koji su Bosnu i Bosance stavili među evropske narode sa izraženim identitetom, posebnošću, kulturom.

Nije ovo što se danas dešava jedino ogledalo u kojem se možemo ogledati, postoji toliko toga što govori u prilog našoj bogatoj istoriji koja će također da predodredi našu bogatu budućnost, koja se nažalost ne vidi baš najbolje sada. Bosna je prošla kroz mnogo gore periode, pa ne vidim što ne bi prošla i kroz ovaj.

- Budite stanovnici planete zemlje, a ne ograničeni majmuni - ograničene teritorije!

Slažem se da trebamo biti stanovnici planete zemlje, ali da bi se to postiglo u našem slučaju prvo treba preživjeti, opstati kao država, kao narod, na ograničenoj teritoriji. Da apsurd bude veći, "ograničene teritorije" unutar Bosne su pravi problem i njih treba eliminisati, i samim tim će se eliminisati osjećaj Bosne kao "ograničene teritorije". Ali, to se ipak neće desiti tek tako, što ne znači da na tome ne treba insistirati. Razumno je tražiti ujedinjenje zemlje mirnim putem, bez ikakve prisile, pozivati na razum i dijalog, jer je Bosna ipak prepoznata od strane cijelog svijeta kao nedjeljiva i kompaktna teritorija, na kojoj je tek dug i ozbiljan posao da prevaziđe unutrašnje podjele, jer samim tim će nestati osjećaj "vještački ograničene teritorije".

(PS. naravno da treba biti oprezan kada su u pitanju lažni patrioti, ljudi koji u tome vide samo ličnu promidžbu ili pak pokriće za svoje prljave aktivnosti. Nažalost, oni koji bi trebali da nam omoguće istinu po pitanju KO JE KO u BiH, to ne rade. Vrijeme je da nam naše agencije, koje se tim poslom bave, omoguće istinite podatke o tajnim aktivnostima ljudi i organiizacija koje našoj zemlji na žele dobro.)

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)