Prijedlog ministarstva pokušava se opravdati potrebom usklađivanja ovog Zakona sa zakonima Evropske unije, premda isti nije dijelom pravno obavezujućih akata vezanih za proces integracija. Istovremeno, novo rješenje i dalje ostavlja neregulirano pitanje statusa raseljenih lica po povratku, jer im automatski oduzima status povratnika po prijavi novog prebivališta, što je protivno postojećim zakonskim rješenjima koja reguliraju povratak -  po kojima je status povratnika proširen na šest mjeseci po povratku.

Istovremeno,  prijedlog  izmjena Zakona o prebivalištu i boravištu uvodi imovinski cenzus, te praktično vezuje prebivalište za vlasništvo nad imovinom, ignorirajući neobnovljene kuće izbjeglih i raseljenih i činjenicu da je više od sto hiljada građana podnijelo zahtjeve za obnovu imovine u RS, što je još jedna naizgled neutralna odredba koja suštinski diskriminira protjerane.

Zakon predviđa da reviziju i provjeru podataka utvrđuje IDDEEA, koja će tako legalizirati nezakonitu praksu poništenja prebivališta izbjeglih i raseljenih lica u prijeratnim mjestima prebivališta, povratnika i lica koja se nalaze na privremenom radu u inostranstvu koju provodi MUP RS.

Postavljeni rokovi za provjere daju zakonski osnov za institucionalnu diskriminaciju i napade na ciljane skupine, što će faktički rezultirati da MUP RS može poništenja vršiti samo za bošnjačke i hravatske povratnike/izbjeglice.U tekstu prijedloga navodi se da je građanin dužan “prijavi svoje prebivalište u roku od osam dana od dana nastanjenja na adresi na kojoj prijavljuje prebivalište”, što nema logičke veze sa drugim odredbama u Zakonu, te razlikama prebivališta i boravišta.

Na koncu, predložene izmjene suštinski ne rješavaju pitanja navedena u obrazloženju kao razlozi za izmjene, na neodređeno vrijeme suspenduju provedbu Aneksa 7, predstavlja najozbiljni do sada sistemski udar na slobodu kretanja i slobodu izbora prebivališta i praktično predstavljaju nastavak etničkog čišćenja nesrba iz RS administrativnim sredstvima.

(DEPO/em)