Svi dokumenti su spremljeni i čuvam ih kod jednog čovjeka.

Saopštio sam im da imam dokumente i pristao sam da ću doći svjedočiti. Međutim, kazao sam im za optužnicu koju je protiv mene podignulo Županijsko državno tužilaštvo u Dubrovniku.

Oni su mi rekli da ću u slučaju da budem svjedok dobiti garancije od međunarodne institucije, odnosno Haaga, kako bih mogao slobodno poći svjedočiti i vratiti se.

Još uvijek ne znam datum svjedočenja niti imam poziv Haškog tribunala za navodni datum od 25. marta, o kojem se govori. Ako mi ne daju garancije i siguran prolaz, naravno da neću ići u Haag – izjavio je za Slobodnu Dalmaciju ratni gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević.

Ta njegova izjava uslijedila je nakon što je Radovan Karadžić zatražio od raspravnog vijeća ICTY-ja da Vučureviću omogući siguran put do Haga.

U svom je zahtjevu Karadžić od vijeća zatražio jamstvo da Božidar Vučurević neće biti uhapšen, zatočen, progonjen ili podvrgnut bilo kojim drugim ograničenjima, fizičkim ili pravnim, za vrijeme tranzita u Holandiju i tokom povratka.

Karadžić u postupku koji se vodi protiv njega tvrdi da bi Vučurević navodno mogao posvjedočiti kako politika SDS-a u BiH nikad nije bila progon muslimanskog i hrvatskog stanovništva.

Inače, za ratnim gradonačelnikom Trebinja Hrvatska je raspisala potjernicu na temelju optužnice Županijskog državnog tužilaštva u Dubrovniku, koje ga tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i uništavanje kulturnih i istorijskih spomenika u razdoblju od 1991. do 1995. godine.

Božidar Vučurević je na svoj način komentarisao i optužnicu Županijskog državnog tužilaštva u Dubrovniku i objasnio svoju nevinost:

– Imao sam svog čovjeka koji je svaku naredbu koja je došla kopirao, pa jednu donosio meni. Evo imam u dokumentima i naredbu Glavnog štaba da se propusti 51 autobus iz Vareša kad su se sukobili Hrvati i Muslimani. Takvih kolona, manjih i većih, iz sabirnog centra Sokolac bilo je sijaset.

Da je Božidar Vučurević bio zlikovac, je li mogao, kad su autobusi prolazili preko Hercegovine, poslati dva pomućena uma, jedan mitraljez i dva sanduka municije, i da niko živ ne prođe.

Ne, nisam! Nego sam se, izlažući se opasnosti od vlastite vojske, žrtvovao, pa su Hrvati ovuda prolazili i spašavani u Herceg-Bosnu. I to uz moju prisutnost. Sve sam ja to sačuvao – kazao je Vučurević.

– Kad je sve to tako, zbog čega sa svim dokumentima ne dođete pred Županijski sud u Dubrovniku i dokažete svoju nevinost? – upitali smo ratnog gradonačelnika Trebinja.

– Pa ne bih došao. Mislim da nikad glave iz tog Dubrovnika ne bi iznio da dođem. Tolike su laži o meni ispričane da sam počeo mrziti, ne građane, nego Dubrovnik! Haški tribunal odbacio je optužnicu protiv mene i nisu našli niti jedan element da me optuže. Čak smo se prijateljski rastali. A hoće mi glavu moj komšijski Dubrovnik! – poručio je Vučurević komentirajući optužnicu ŽDO-a u Dubrovniku.

Postoje dokumenti i koji dokazuju da nam je Hrvatska po paprenim cijenama, kada smo u ratu bili pod embargom međunarodne zajednice, prodavala gorivo. U najvećem konvoju prošlo je 30 naših cisterni i 15 hrvatskih, a u svakom je bilo po 30 tona goriva. Hrvatska je tada probila embargo - kaže Vučurević.

(Slobodna Dalmacija, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)