Kao isusovački svećenik, redovni je profesor matematike i prirodne filozofije u Rimu. Međutim, isusovci nisu blagonaklono primili njegovu Teoriju prirodne filozofije, pa Bošković napušta Rim i odlazi u Pariz, a zatim u London, gdje je bio primljen s velikom pozornošću i počastima. Nakon toga putuje u osam država između ostalog po Belgiji, Nizozemskoj, Turskoj, Poljskoj i Austriji, a zatim je ponovo u Italiji, gdje je bio profesor optike i astronomije u Milanu i osnivač zvjezdarnice u Breri, za koju je izradio planove, i bila je najmodernija u svoje vrijeme. Poslije toga odlazi u Veneciju i ponovno u Pariz, gdje je bio postavljen za upravitelja Optičkog instituta za pomorstvo i primio francusko državljanstvo. Usprkos tome što je bio svećenik i čovjek Crkve, Bošković je snažno podupirao Kopernikov sustav, ali je isto tako za papu Benedikta XIV napravio planove popravka na kupolama crkve Svetog Petra u Rimu.

Svakako treba istaći, da tadašnji odnos Crkve prema znanosti uvelike utječe na Boškovićev rad kao znanstvenika. Bošković će pokušati premostiti jaz između teološkog učenja i znanstvenog napretka, što će međutim rezultirati sukobom u Kolegiju, pa u tom smislu potrebno je ponešto dati prostora ovom problemu s obzirom da, zbog navedene okolnosti, Bošković je od samog početka stalno nastojao pomiriti Newtonovu fiziku s službenim Crkvenim stavom o mirovanju Zemlje. Iako je bio svećenik nije se libio prihvatiti i one spoznaje koje nisu bile u skladu sa službenim naukom Crkve. To potvrđuje i činjenica da se kao znanstvenik neskriveno zalagao za Kopernikov heliocentrični sustav.

Strogo znanstveno utemeljeno istražuje i eksperimentira u astronomiji, mehanici, optici i geodeziji. Suvremenici su mu pripisivali neiscrpnu energiju, snažnu intuiciju, duboku oštroumnost i univerzalan duh. Bio je, bez sumnje, jedan od najvećih umova 18. stoljeća, a oni koji mjere doprinos Hrvata svjetskoj znanosti svrstavaju ga u krug ljudi kao što su Kopernik, Lomonosov, Mendeljev i Tesla.

(Fena, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/eb)