BRACO DIMITRIJEVIĆ:

U djetinjstvu se sve stvari doživljavaju u nekoj pomaknutoj dimenziji, pa tako i najekstremnija egzistencijalna iskustva kao što su rat, smrt, ljubav. Mnoga svjedočanstva na koja sam naišao čitajući ovu knjigu govore o toj, na sreću, pomjerenoj percepciji. Tu djecu znam danas kao mlade i kreativne ljude, mnogi su mi prijatelji, i u njihovom karakteru i odnosu prema životu prepoznajem te crte apsurdnog humora i kreativnog prkosa koje su im pomogle da prežive rat.

ŽELJKO KOMŠIĆ:

Ova ideja me posebno privukla iz razloga što je rat, također, uništio i dio moje mladosti.

'Djetinjstvo u ratu' je takva knjiga da u sebi ne daje ni najmanje prostora za nacionalizam, rasizam i slično, već jednostavno objedinjava različita, lična iskustva djece koja su provela vrijeme u ratu.

MILOMIR KOVAČEVIĆ STRAŠNI:

Ono što mi se najviše sviđa je što su sa jedne strane ispričane sve teškoće, a sa druge, bez puno patetike i otrcanih šablona, imamo iskrenost, intimnost i želju za životom te mlade generacije. Naravno, tu je i sarajevski duh koji je jako prisutan u dosta priča.
Samo to što je sve ovo zabilježeno je već veliki uspjeh, a iskreno vjerujem da će knjiga naći mjesto u svim domovima Sarajlija koji su to preživjeli i koji najbolje sve to razumiju.