Piše: Hasan HADŽIĆ

Konkursni zadatak je bio veoma zahtjevan i fokusiran na tri glavna cilja:

1. Smisliti takve neprijatelje i takvu zavjeru koja će zabrinuti Ruse i izazvati njihov žestok odgovor u cilju zaštite Republike Srpske, sopstvenih rafinerija, buduće plinske trase i svega ostalog što je entitetska vlast pravoslavnoj velesili, za šaku ljubavi, dala ili obećala.

2. Šokirati javnost u Srbiji i izazvati njenu plebiscitarnu solidarnost sa ugroženim prekodrinskim Pijemontom srpstva. To bi, procjenjuje se, raznježilo čak i kamena srca Tome Nikolića i Ivice Dačića da konačno oproste Dodiku ljubav njegovog života – Borisa Tadića, te odgovorno preuzmu istorijsku ulogu Majčice prema Čedu koje vapi za roditeljskom pažnjom više nego ikad.

Šokirati javnost u Srbiji i izazvati njenu plebiscitarnu solidarnost sa ugroženim prekodrinskim Pijemontom srpstva. To bi, procjenjuje se, raznježilo čak i kamena srca Tome Nikolića i Ivice Dačića da konačno oproste Dodiku ljubav njegovog života – Borisa Tadića, te odgovorno preuzmu istorijsku ulogu Majčice prema Čedu koje vapi za roditeljskom pažnjom više nego ikad.

3. Prestrašiti srpski narod u Srpskoj koji je naprasno zaboravio da njeni neprijatelji razjapljenih čeljusti vrebaju iz svakog grma, pa počeo glasati i štrajkovati protiv Vođe koji je glavni  zaštitnik njene opstojnosti. I, konačno, natjerati sve te nezahvalnike na kolektivni pokajnički vrisak: „Ne damo te Mile!“

Osovina Minhen - Pešta

Tendersku komisiju čine sve sami eksperti za neprijateljska pitanja boljeg i vječnog entiteta Duška M. (predsjednica), Rajko W., Nemir K., Panter Panta Đulguz, Dž. Ruždi Selman, Slavko Slavuj i Dževad Maglajlija Monk. Pošto je odziv ponuđača zadivljujući, Komisija radi danonoćno, a prije konačne odluke već je pustila u štampu dio jedne od ozbiljnijih kandidatura kako bi testirala reakcije ciljnih grupa naznačenih pod 1, 2 i 3.

Radi se o ponudi kodnog imena „Oktoberfest protiv Banskog dvora“ iza koje stoji konzorcij ponuđača BLIC – SRNA, a mi prenosimo ključne detalje iz ovog scenarija spektakularne zavjere:

„O potpunom slamanju Republike Srpske i neutralisanju njenog predsjednika Milorada Dodika razgovarano je na jednoj međunarodnoj konferenciji u Minhenu, a svaka nevladina organizacija, uključena u taj projekat, dobila je zadatak šta treba da radi i izvještaje o tome dostavlja u Budimpeštu.“

Čovjek koga treba skloniti

Nevladine organizacije iz RS-a se, dakle, intenzivno obučavaju za izdajničku ulogu unutrašnjih neprijatelja, a i oni vanjski su pod punom ratnom spremom, jer „među učesnicima konferencije bili su savjetnici za nacionalnu bezbjednost zemalja EU i direktori obavještajnih agencija“.

Dakle - kakva Sirija i Egipat, Bliski istok i nafta; kakva recesija i potresi u eurozoni; kakav britanski referendum o bjekstvu iz EU...? Ključni centri moći na Zapadu nemaju prečeg posla od „slamanja Srpske“, a ona će , nastavlja bolno ječati duet Blic-SRNA, „najlakše biti urušena kada se sa pozicije ukloni Dodik koji je, prema njihovom mišljenju, personifikacija državnosti i snage Republike Srpske.“

Uzalud im tufahije

Već prvi dojam članova Komisije o tom scenariju zavjere bio je ohrabrujući:

„ Ja se u ove strane zavojevače zaista ne razumijem – bila je iskrena predsjednica Duška – mada mi plan djeluje baš pakleno, moćno... Opet, ne bih da presuđujem...Eh, kamo puste sreće da smo još u ratu sa onim sarajevskim jalijama i balijama, bila bih direktnija, jer tu sam svoja na svom. Ali, šta ću, kad se listom i bez metka predadoše. Nemam više s kime da se zakačim na sjednicama, jer znaju pravilo: Za jednu lošu riječ, skidamo im glavu jednog funkcionera“ (prijeteći rez dlanom preko vrata).

„Možete misliti kako mi je dosadno! Krenem tako provokativno Baščaršijom, ne bi li mi ko na put stao. Kad, braćo draga, ima se šta i vidjeti: Izlijeću iz ćepenkuša lideri bošnjačkih stranaka – onaj nosi ćevape, ovaj sogan-dolmu, treći hurmašice, tufahije, gurabije... Mole da ih Mile primi. Naravno, ostanem stamena i suzdržana, jer sam na dijeti, a i Mile niti ima toliko vremena, a ni kafana u Laktašima da svim željama udovolji. Na listu čekanja, pa ćemo razmotriti!“

Monk od Maglaja

„Sve je to u redu – oprezno će Dževad Maglajlija Monk– ali ja sam neke teze iz ovog projekta već iznosio u štampi. Naročito sam isticao da slaba Srbija i Republika Srpska predstavljaju ključno pitanje njemačkog nacionalnog interesa kako bi zaokružili kosovsku nezavisnost. Zato ja podržavam projekat, ali ne bih da učestvujem u glasanju. Plašim se da bi mi onaj švapski kurir Inzko potegao pitanje sukoba interesa, a znate da naš Šef voli čiste i poštene tendere više nego zapjevati pod šatorom.“

„Ma slažem se ja s tom pričom o BND-u - uključuje se samouvjereno Rajko - oni ovdje hoće da nastave gdje je GESTAPO stao. Ali, dozvolićete mi da jezikom svog bloga kažem da to posebno potpaljuje njihova šefica Anđa NedoMrkel. Problem tog prezimena ovdje kod nas je nepoznat i zato nam prijeti osveta. Molim da ovo ne uđe u zapisnik, jer nikad ne znaš kad će GESTAPO, BND, ili ko već, ubaciti nekog Šicera da čeprka po ovim papirima. A na blogu ću ja njih...da ne kažem šta...Ali, otkud Nemire da ti ovoliko dugo ništa ne govoriš?“

Zavjerom na zavjeru

„I sam se sebi čudim, ali mislim da je to zbog ushićenja: Kao prvo, drago mi je da u sve ovo nisu umiješani italijanski i francuski prsti - što zbog nagrada koje bih moro vraćati, što zbog Monike...Evo, već u mislima vadim iz ovog briljantnog projekta scenario za novi film i opet za Moniku...Inače, baš me prije sastanka obradovala porukom da joj srpski ide ko od šale...

I pazi sad: Maskirana u običnu Italijanku, vašarsku fuficu i alkoholičarku, Monika upada u najveselije društvo u ćošku jedne od hala na minhenskom Octoberfestu. Oni kao pjevaju, u jednoj ruci drže pivske krigle, a prstima druge sve prelijeću preko moćnih BND-ovih mobitela, razmjenjujući paklene poruke i zlotvorno namigujući. Uprkos maskirnim bavarskim nošnjama, Monika prepoznaje Darka Trifunovića i Domagoja Margitića, zatim novinare Buke i BLIN-a, te predsjednike nekoliko udruženja iz RS-a. Pjevajući neku kanconu, načuljenih ušiju, a tobože pijana, svaljuje se među njih. Oni horski uzdahnu: Šteta što je Lujka! Naravno, ništa ne sluteći raspričaju se na srpskom, a ona pokupi podatke i izmigolji se da dojavi šefu Miloradu ...“

Uprkos maskirnim bavarskim nošnjama, Monika prepoznaje Darka Trifunovića i Domagoja Margitića, zatim novinare Buke i BLIN-a, te predsjednike nekoliko udruženja iz RS-a. Pjevajući neku kanconu, načuljenih ušiju, a tobože pijana, svaljuje se među njih. Oni horski uzdahnu: Šteta što je Lujka! Naravno, ništa ne sluteći raspričaju se na srpskom, a ona pokupi podatke i izmigolji se da dojavi šefu Miloradu...“

BH. vojska miri Srbiju

„Tako mi konstitutivnosti naroda u Srpskoj – zabrinuto presijeca ovo stvaralačko nadahnuće Ruždi Selman – ništa ona neće dojaviti Šefu, jer on meni, evo, javlja porukom da batalimo ovo sijelo i projekat, pošto nijedan cilj nije postignut:

1. Piše mi da Putin ne izlazi iz vanjskog bazena, čeliči se i ni hić haber ga nije zbog ove naše Barbarosse. A Medvedev razvio polemiku s Amerima oko vanzemaljaca, dok najzapadnija pravoslavna zemlja visi o koncu.

2. U Srbiji još gore stanje. Onaj Grobar i Ivica i Marica samo reže jedan na drugog,  daj bože da se ne pokolju, pa valja odavde slati mirovne trupe, a kako se dogovoriti s onim zadrtim Komšićem. Niko s našom dramom ne suosjeća izuzev dva tviteraša - Matije Bećkovića i Ere Ojdanića.

3. A ni ovdašnji Srbi nisu što su bili, prave skečeve s ovim planom, pa je Šef već moro dati izjavu kako on nema veze sa tračevima o minhenskoj zavjeri.“

Đulguz - Zlatni ljiljan

„Jedinog mi Bloga – zapjeni Rajko W. - vazda su nas oni preko Drine ostavljali kad je najteže. Kakve su to vođe!? Sve same trice i kučine! Na Blogu ću, naravno, staviti 'r' iza 'ku'. I zapamtiće Beograd kad ću tamo opet promovisati knjigu!“

Nastade duga i nelagodna šutnja, a onda se začu bolni uzdah predsjednice Duške, punim plućima:

„Zaboga Đulguze! Ti ćutiš ko da ti nismo dali ona brda i doline od Dubice do Prijedora, pa i više nego što si tražio! Šta čekaš? Možda „zlatnog ljiljana“?! Ima li šta od tog boračkog patriotizma?“

„Jeste mi dali zemljurinu, ali dio kredita kasni. A zbog ovih ogavnih uvreda protiv moje patriotske i pukovničke časti, povlačim se iz Komisije“ - uključi se i isključi Panta Đulguz.

Slavuj umire plačući

Onda cijelo Povjerenstvo zbunjeno pogledaju prema Slavku Slavuju koji već neko vrijeme plače, suza suzu stiže...

„Zbog griže savjesti! Eto zašto plačem! Priznajem da sam i ja izluđivo Federaciju – rahmet joj duši! Živu je sahranismo. A kada smo se tukli s njima, raja je vatreno navijala i glasala! S kim sada da ratujemo – s Japanom?! I sebi samima smo izgleda otklanjali dženazu.

„Jedinog mi Bloga, jesmo se izgleda zeznuli“ – opet će Rajko W. „Ali, ljudi moji, nismo mi njih toliko ni udarali koliko su oni sami padali. Eto, onaj Lagumdžija – stasit, pričljiv, drčan. Dok je bio u opoziciji, ja sam vapio za takvim neprijateljem. I ništa, čovjek kleknu ko huda strina.“

Komšićeva gasulhana

„A Tihić? Pitam se što im naš Šef ne isturi njega za lidera?“- upita Slavuj.

„Ma ne znaš ti, kasnije si prešo u SNSD! Devedeset devete je Šef svim bošnjačkim predstavnicima u RS-u obnovio predratne kuće i poslovne prostore, a Tihiću  i što je imo i što nije u njegovom rodnom Šamcu. I otada čovjek zahvalan, neće da ratuje. Znao je, doduše, tući samo Bakira Izetbegovića, ali sad ih uhvatila neka mirovna zaraza, obojica ko ham pamuk“ – obrazloži Rajko W.

A onda opet uzdahnu predsjednica Duška: „Eh, kad bi onaj uvrnuti Komšić konačno osnovo stranku, imala bih se s kim ponosati... I narod bi opet stao uz nas. Ali, pusto mu ostalo, namjerno čeka dženazu SNSD-a.“

Sve za ljubav

„Može vam ličiti na san - ozareno zamišljen će Dževad Monk - ali vjerujte mi da nam je jedini spas u Harisu Silajdžiću. On uglavnom spava zimske sne, ali kad se trgne, čuda napravi. Pa ja sam s njim svojevremeno rušio Alijinu džamahiriju u Maglaju i Moševcu. Kao dubinski analitičar, cijenim da će se on opet pojaviti kad mu se najmanje nadamo, ima taj hiljadu života. A bio je sto posto neprijatelj, svi ostali su iverica. Šta mislite da se ja prerušim u vehabiju, pa malo izvidim situaciju...“

„Boga ti, samo nemoj ti više da nas spašavaš“ – utrnu ga Predsjednica.

Opet duga i nelagodna tišina, kad zazvoni Nemirov telefon:

"Ciao mia kara! Ono što sam ti reko prije pola sata, otpada, pa ostajemo na prvom, ljubavnom filmu. Nismo mi krivi što svijet zaboravlja da mu je jednom već stiglo zlo iz minhenskih pivnica! Kako da ti objasnim... lunga storia... Stigla žalba na tender, a to ovdje zna potrajati do narednog rata"!     

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)