Piše: Đorđe KRAJIŠNIK

Mili Bože velikoga jada
Usred lijepog na Vrbasu grada
Banje Luke od Krajine ljute
Kad stolova vožde od Laktaša
Dodik Mile pravi harambaša
Kad stolova, kad upravlja mudro
Bi mu srce plahovito, ludo
Zanesito pjesmom i merakom
Zaljubljeno bolom i sevdahom;

Sve je Mile im’o što je treb’o
Što je trebo,i što nije treb’o
Al’ mu oko zagledalo luče
Što se zove Monika Beluče
Zagledalo pa se zaljubilo,
Procvjetalo srce silnim žarom
Silnim  žarom, ko krošnja beharom;

Pati Mile grozne suze roni
Silno plače srce mu se lomi
Što ga Mona neće za dragana
Nit’ ga hoće ko svog Talijana;

Gleda Milu njegov mili pobro
Mili pobro, što mu misli dobro
Silan Emir vožde s Mećavnika
S Mećavnika, al’ iz Drvengrada
Gleda Milu te mu žao bješe
Kako pati, kako grozno strada
Od strašnoga ljubavnoga jada
Pak on šalje knjigu plahovitu
Plahovitu, knjigu glasovitu
Svome bratu Dodik Miloradu

Da mu srce ne lomi se ludo:
“Bogom brate Mile od Laktaša
Bogom brate mili harambašo
Ja te gledam, srce mi slama
Kako tebi glave dođe dama
Talijanka Monika Beluče
No ti velem diko i poštenje
Ti si meni činio znamenje
Pak ću i ja tebi učiniti
Dovešću ti Moniku Beluče
Tvoje milo, srcu drago luče
Da je gledaš, da te želja mine
Želja mine, a tuga umine;”

Knjiga pade Milu na koljena
Knjiga pade, tuga mu nestade
Oko srca toplo mu postade
Čekat’ Monu tada Mile stade;

Kako Emir obećao bješe
Tako Milu učiniti htješe
Pak dovede Moniku Beluči
Svojem bratu, da s’ više ne muči;

Kad je vidje Dodik Milorade
Kad je vidje kako njemu ide
Kako ide svojim vitkim stasom
Noge mu se u koljenu sijeku
Srce igra, pamet se okrenu
Pak on vako Moni napomenu:
“Mila Mono srce moje drago
Ja bih tebe poljubio rado
Uveo te u moje odaje
Poleg’o te na meke divane
Da te gledam, da milujem blago
Tvoje grudi i bijele obraze;”

Kad ga čuše Monika Beluče
Milo joj je oko srca bilo
Htjede Milu obraz da poturi
Da je ljubi, da se baš potrudi;

Al' da vidiš jada iznenada
Kada Mona preko praga pođe
Da kroz dvore Miletove prođe
Ugleda je Dagičević Željka
Miletova priležnica ljuba
Mila ljuba i u svemu druga
Pak joj neda svoga Milorada
Nit’ njegovih polja i livada
Vako Željka Moni poručuje:
“Odbij kučko Monika Belućko
Odbij, bježi od mog Milorada
Jer tako mi polja i livada
Da si jošte tolika glumica
Ne bi tebi Milova stolica
Nit’ bi tebi njegovo znamenje
Duge ruke, široko ramenje;

On je moje blago i poštenje
Kaplja rose, cvijeće i ljubljenje;
Kad je čuše Monika Beluče
Kad je čuše kako se rasrdi
Prepade se i maglu uhvati
Neće Mona da glavu izgubi
Zbog delije da se s Željkom sudi;
Kad to vidje Dodik Milorade
Osta tužan, bez ljubavi kužan;
Tako biva kad se dvije ljubi
Tako biva, tako kažu ljudi.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)