Poštovani,

U ime građanske inicijative “Glasaću za Srebrenicu”, građanske koalicije “Prvi mart”, brojnih organizacija civilnog društva, udruženja povratnika, boračkih asocijacija, drugih skupina i kolektiva koji se bave zaštitom protjeranih, podizanjem svijesti o statusnim problemima povratnika, učestvuju u borbi protiv diskriminacije i nejednakog statusa građana i građanki nesrpske etničke pripadnosti u entitetu Republika Srpska, obraćamo Vam se kako bi izrazili punu zabrinutost za provedbu Aneksa 7 – Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Sporazum o izbjeglicama i prognanicima (spomenuti Aneks 7) iz Dejtona utvrdio je obaveze državnih i entitetskih institucija na stvaranje pogodnih uvjeta za povratak. Isto uključuje i suzdržavanje od donošenja, te opoziv ranije donesenih domaćih pravnih propisa i administrativnih mjera sa diskriminirajućim namjerama ili učincima prema povratničkoj populaciji. Niz je mjera i propisa koje su institucije Republike Srpske na razini entiteta i kroz produžene ruke entitetskih institucija na nivou lokalne zajednice poduzele i donijele u posljednjih šest mjeseci, a koje neposredno imaju za cilj obeshrabriti, podrivati ili sprječavati povratak.

Istovremeno, mediji u Republici Srpskoj nastavljaju širiti strah i podizati međuetničke tenzije između građana bošnjačke i srpske etničke pripadnosti, što direktno utječe na drugu obavezu institucija pri provedbi povratka, a to je suzbijanje i sprječavanje pisanog i usmenog poticanja na etničku ili vjersku netrpeljivost ili mržnju. Ovo se može vidjeti iz izvještaja ključnih medija u Republici Srpskoj, od SRNA-e, preko Radio-televizije Republike Srpske, do štampanih medija Glasa Srpske i Press RS-a.

Policijske strukture i druge nadležne institucije Republike Srpske nisu podigle stepen osjećaja sigurnosti manjinskog stanovništva u ovom entitetu, već nastavljaju da neposredno vršile diskriminaciju, djelujući prije svega protiv fundamentalnih građanskih i političkih sloboda građana – slobode udruživanja i slobode kretanja. To se ne odnosi samo na Srebrenicu, gdje je pritisak vršen za vrijeme procesa registracije povratnika i u toku predizborne kampanje, već i na Prijedor, gdje je udruženjima žrtava onemogućeno pravo na javni skup, odnosno kontinuiranu diskriminaciju i marginalizacijunesprskih zajednica od Kozarca, preko Kotorskog do Višegrada.

MUP Republike Srpske je onemogućio međunarodnim misijama i međunarodnim organizacijama da djeluju na zaštiti povratnika, ili je ignorirao njihove preporuke i upute. Institucije Republike Srpske direktno ugrožavaju slobodu udruživanja i organiziranja povratnika, kroz stalne pritiske koji se i danas vrše na organizacije i udruženja koje okupljaju nesrpsko stanovništvo. Posljednji primjer za to je i inspekcijski pregled izvještaja Asocijacije studenata Srebrenice, po nalogu Okružnog tužiteljstva u Bijeljini, koji je očigledno uperen i motiviran pretpostavljenom etničkom pripadnošću članstva ovog udruženja, odnosno ulogom organizacije u građanskoj inicijativi “Glasaću za Srebrenicu”.

Desetinama građana i građanki su poništene prijave prebivališta, uz brojne greške i propuste u procedurama, bez ikakve faktičke provjere. Za tu praksu, pritom, ne postoji nikakav zakonska ili ustavna osnova. S druge strane, aktivisti, ali i brojni građani, su ispitivani po nalogu Tužilaštva u Bijeljini, a u vezi sa istragom “Suljagić i Ostali”, gdje se tri lica iz građanske inicijative “Glasaću za Srebrenicu” sumnjiče za povredu slobode opredjeljenja birača, što se čitanjem samog sadržaja ove krivične odredbe može utvrditi za potpuno nelogično i neosnovano.

Sve navedeno upućuje na činjenicu da institucije Republike Srpske ne poštuju Opći okvirni sporazum za mir, ne poštuju Sporazum o izbjeglicama i prognanicima, diskriminiraju i institucionalno vrše pritisak na povratničku populaciju i građane nesrpske etničke pripadnosti.

Mi, kao građanska koalicija “Prvi mart” podržat ćemo povratnike u njihovim nastojanjima da zaštite fundamentalna građanska prava i zaštite svoju imovinu, raseljena lica u njihovim nastojanjima da steknu pravo na povratak, političke predstavnike povratnika u njihovoj borbi za zaštitu nesrpskog stanovništva, te druge političke, vjerske i lokalne lidere povratnika u njihovom nastojanju da se postigne prava, zaštiti istina, sačuva dostojanstvo žrtava i osigura opstanak bošnjačke i hrvatske zajednice na prostorima Republike Srpske, a posebno na mjestima gdje su prije genocida i ratnih zločina činili većinsko stanovništvo.

Od međunarodne zajednice, stranih diplomata i drugih visokih zvaničnika, tražimo da podrže naša nastojanja, ukažu na teška kršenja ljudskih prava koja se čine danas prema povratničkoj populaciji u Republici Srpskoj, te pozovu na odgovornost neposredne kršitelje ljudskih prava i njihove nalogodavce iz Banja Luke. Od predstavnika EU posebno očekujemo da pokažu da nisu ista EU koja je tokom napada na našu zemlju doživjela moralni slom i onima koji se ionako nisu mogli braniti vezala ruke. Očekujemo od predstanika EU u Bosni i Hercegovini da osude politiku narušavanja Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma i pokažu da nisu EU Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga,odnosno da nisu Evropa koja pije rakiju sa Ratkom Mladićem na vrhuncu genocidnog masakra u Srebrenici u julu 1995.godine.

Nikada odustati nećemo od kuća naših pradjedova, mezarja i grobova naših najmilijih, sela i gradova koje je zločin skoro pa izbrisao, od naših sjećanja i prava da tražimo pravdu. Svima onima koji nas podržavaju poručujemo da budu snažni i hrabri, jer nas čekaju dvije godine dugotrajne borbe, borbe glasačkim listićima, borbe vladavinom prava, borbe argumentima i međunarodnim standardima. Oni koji žele očuvati stanje koje su njihovi prethodnici stvorili etničkim čišćenjem i genocidom, neće stati nikada.

Almir Salihović

Asocijacija studenata Srebrenice