Sud BiH, prema navodima advokata, u toku postupka g. Safetu Kovačeviću uskraćuje pravo da u svakom trenutku ima pravnog zastupnika. U isto vrijeme njegovom advokatu onemogućava da pravovremeno odgovori na navode optužnice te ga sprječava da dođe do svih relevantnih informacija putem vlastite istrage, saslušanja svjedoka i prikupljanja dokaza koji idu u prilog odbrane. Dokaze koje je advokat g. Kovačevića već prezentirao, a koji demantiraju navode Tužilaštva, Sud BiH odbija da uzme u obzir te se isključivo pri donošenju rješenja jednostrano oslanja na paušalne i neosnovanje tvrdnje tužioca.

Piše: Senad KOVAČEVIĆ

U zakonski uređenom društvu svaki građanin se smatra nevinim dok se pravosnažnom presudom ne dokaže njegova krivica. To jednostavno znači da ako ste optuženi vaša obaveza nije da dokažete da ste  nevini, naprotiv, obaveza je tužioca da iznošenjem relevantnih materijalnih dokaza potvrdi vašu krivicu. Na ovaj način se štite prava građana u slučaju krivičnog gonjenja. Smatra se da je manja šteta da krivac bude na slobodi od toga da nevina osoba bude nepravedno osuđena i pritvorena. Čak se optuženome na raspolaganje stavi i branilac u slučaju da ga dotični ne može priuštiti a postupak se vodi u skladu sa zakonom određene države. To je ono što pravi razliku između pravno uređene države i totalitarnih režima u kojima se postupa po onoj narodnoj – kadija te tuži – kadija ti sudi.

Čini se da se to upravo dešava u slučaju gospodina Safeta Kovačevića, opština Bihać,koga država BiH tereti za navodne ratne zločine.

Tužilaštvo BiH je protiv gospodina Kovačevića podiglo optužnicu za navodno mučenje i maltretiranje ratnih zarobljenika a Sud BiH mu je 26.10.2012. godine odredio pritvor u trajanju od mjesec dana. Prije isteka tog roka, 21.11.2012. Tužilaštvo BiH je zatražilo produženje pritvora za još dva mjeseca, što je 23.11.2012. Vijeće Suda BiH i prihvatilo. Članom  131 st. 1 ZKP BiH, međutim, izričito je propisano da se; ”pritvor može odrediti samo pod uvjetima propisanim u ovom zakonu i samo i ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom”. Protivno zakonu ibez ikakve osnove Sud BiH je produžiog. Kovačeviću pritvor a rješenje o tome uručio sa zakašnjenjem tek 27.11.2012., iako je gospodin Kovačević po zakonu BiH već 25.11.2012. trebao biti na slobodi.

Štaviše, i prvobitno rješenje o određivanju pritvora je zasnovano na nelegalnim i nepotpunim dokazima. Iako se na samom početku procesa Safet Kovačević izjasnio i iskoristio svoje pravo da se brani šutnjom, sam Tužitelj je izjavio da je do navodnih dokaza došao na osnovu izjava g. Kovačevića. Ako je g. Kovačević već obznanio svoju namjeru da će se braniti šutnjom, navedeni dokazi koje je Tužilaštvo koristilio su nezakoniti.

Sud BiH, prema navodima advokata, u toku postupka g. Safetu Kovačeviću uskraćuje pravo da u svakom trenutku ima pravnog zastupnika. U isto vrijeme njegovom advokatu onemogućava da pravovremeno odgovori na navode optužnice te ga sprječava da dođe do svih relevantnih informacija putem vlastite istrage, saslušanja svjedoka i prikupljanja dokaza koji idu u prilog odbrane. Dokaze koje je advokat g. Kovačevića već prezentirao, a koji demantiraju navode Tužilaštva, Sud BiH odbija da uzme u obzir te se isključivo pri donošenju rješenja jednostrano oslanja na paušalne i neosnovanje tvrdnje tužioca.

Advokat Safeta Kovačevića smatra da se radnjama poput „vezanja očiju“ povezima i“ sjedanje na pod“, koje navodi Tužilastvo u optužnici, nema za cilj da se žrtvi nanosi ni bol ni patnja, nego da se žrtva spriječi da vidi strateška mjesta na relaciji na kojoj su zarobljenici prevoženi u svrhu razmjene, niti se time na bilo koji način krše konvencije i običaji rata. Prezentirani video zapisi sprovođenja zarobljenika na razmjenu, pod supervizijom UNPROFOR-a i Crvenog krsta, jasno upućuju na zaključak da nema nikakvih dokaza tečkog fizičkog maltretiranja i nanošenja tjelesnih povreda koje bi se mogle tretirati kao ratni zločin niti se iko od zarobljenika požalio na povrede licima zaduženim za razmjenu.

Baratajuci slabim 'dokazima', i sa namjerom da gospodina Safeta Kovačevića sto duže zadrži u pritvoru, Tužilaštvo se služi iskonstruisanim i neistinitim tvrdnjama, koje su potpuno irelevantne u vezi optužbe za navodne ratne zločine.
Po principu čula-kazala, Tužilastvo BiH je obrazložilo potrebu zadržavanja g. Kovačevića u pritvoru zbog, kako tvrde, nasilničkog ponašanja, sklonosti prevarama, tučama i slično, kao i razlogom da je navodno stalno nastanjen u Hrvatskoj gdje provodi najveći dio vremena. Neobjašnjivo je da Sud BiH prihvata te nedokumentovane i proizvoljne tvrdnje bez obzira na pismenu potvrdu PU Bihać da g. Kovačević nije prekršajno kažnjavan niti se protiv njega vodi krivični postupak, zatim ignoriše potpise 22 građanina koji žive u istom mjestu i dobro poznaju Safeta i kojisu svojim potpisima opovrgli navode optužnice. Takođe, neistinita je i tvrdnja da je optuženi stalno nastanjen u Hrvatskoj. Naime, gospodin Safet Kovačević je stalno nastanjen u Bosni i Hercegovini gdje posjeduje porodičnu kuću u kojoj živi sa svojom familijom. Advokat g. Kovačevića je sudu priložio i materijalni dokaz koji potvrđuje da on nije napuštao BiH u posljednja četiri mjeseca.

Pored neprihvatanja i neuvažavanja dokaza odbrane Safeta Kovačevića, nadležne državne institucije, Tužilaštvo i Sud BiH, u ovom slučaju grubo krše elementarna ljudska prava kao što je pravo na zdravstvenu zaštitu zatvorenika.
Komitet ministara Savjeta Evrope je na svojoj sjednici 11. januara 2006. godine usvojio Preporuku zemljama članicama u vezi sa evropskim zatvorskim pravilima u kojoj se između ostalog navodi:
40.3 "Zatvorenici će imati pristup zdravstvenim uslugama koje su na raspolaganju u zemlji bez diskriminacije na osnovu njihovog pravnog statusa."
40.4 "Medicinskim uslugama u zatvoru će se nastojati otkriti i liječiti fizička i psihička oboljenja ili nedostaci kod zatvorenika."
40.5 "U tu svrhu će se zatvorenicima pružati sve potrebne zdravstvene, hirurške i psihijatrijske usluge, uključujuci i one koje su na raspolaganju u zajednici."

Bosna i Hercegovina je članica Savjeta Evrope od 24. aprila 2002. godine.

Uprkos gore navedenim preporukama zemljama članicama o tretmanu zatvorenika, medicinska pažnja i njega je potpuno uskraćena g. Safetu Kovačeviću. Naime, tokom boravka u pritvoru psiho-fizičko zdravlje g. Kovačevića se znatno narušilo, što je sasvim i razumljivo imajući u vidu okolnosti u kojima se nalazi. Međutim, iako su on i njegov branilac tražili da mu se pruži potrebna ljekarska pomoć, to mu je, protivno zakonu, potpuno onemogućeno, uprkos činjenici da na to ima pravo i da se na to država BiH obavezala kroz svoje članstvo u Savjetu Evrope i drugim međunarodnim institucijama koje se brinu o zaštiti ljudskih prava.

Nakon svega izloženog neminovno se nameću mnoga pitanja.

Ko se i zašto grubo poigrao sa sudbinom g. Safeta Kovačevića? Je li g. Kovačević samo žrtva prljavih političkih igara i pokušaja balansiranja ratnih zločina na području BiH? Iako Sud BiH treba da se strogo drži ustava i zakona i da je imun na bilo kakav pritisak ili uticaj, posebno politički, ipak gore navedeni primjeri pokazuju da u vezi g. Kovačevića to nije slučaj.

Ko vrši pritisak na Sud BiH da odstupa od zakona i da g. Safetu Kovačeviću uskraćuje osnovna ljudska prava?

Na ova, i mnoga druga pitanja, g. Safet Kovačević, njegov pravni zastupnik, njegova porodica, njegovi prijatelji i cijela bosanskohercegovačka javnost očekuju odgovor od nadležnih institucija.

(DEPO PORTAL)