Da je naša zemlja prepuna mladih i talentovanih ljudi, već i ptice na grani znaju, no ono što je sporno, svakako je činjenica da nerijetko ti kapaciteti ne dobiju priliku da budu uočeni od strane pravih ljudi. Možda bi to bio slučaj i sa iznimno talentovanom bh. glumicom Dženanom Džanić da nije srela reditelja Harisa Pašovića, koji je prepoznao njen talenat i dao joj angažman u svom novom ostvarenju. Svi oni koji su imali priliku pogledati predstavu 'Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla' sigurno su posvjedočili nevjerovatnom performansu i izazovnoj ulozi transformacije u muškarca i klovna, koje je ona odigrala.
'MUJO, SULJO I FATA U DRUŠTVU SPEKTAKLA': Veliki mi je izazov bio igrati muškarca i klovna. Od Harisa sam mnogo naučila i još učim. On je strog, zahtjevan, perfekcionist, ali pravedan. Ulijeva glumcu samopouzdanje i stalo mu je do njega. |
Sve je počelo kada se Dženana pojavila na kastingu za Pašovićevu predstavu 'Ruže za Anu Terezu'. Tada nije dobila priliku da zaigra, jer nije odgovarala tipu uloge koji se tražio, ali je ostavila upečatljiv dojam, i više nego dovoljan da joj ovaj bh. reditelj u novembru prošle godine dodijeli ulogu u predstavi 'Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla'. Predstava je premijerno izvedena pred sarajevskom publikom 25. decembra prošle godine, u Narodnom pozorištu u Sarajevu.
- Moj zadatak u ovoj predstavi nije bio nimalo jednostavan. Veliki mi je izazov bio igrati muškarca i klovna. Od Harisa sam mnogo naučila i još učim. On je strog, zahtjevan, perfekcionist, ali pravedan. Ulijeva glumcu samopouzdanje i stalo mu je do njega, kratko je predstavila svoj angažman i saradnju sa Pašovićem na početku razugovora za DEPO PORTAL.
Dodaje i kako joj je od velike pomoći prilikom rada na ovoj predstavi bilo to što je nakon studija redovno igrala u teatru, te tako nije imala priliku da ispadne iz forme.
Dženana Džanić rođena je 1987. godine u Tuzli, gdje je završila srednju školu, gimnaziju 'Meša Selimović', a potom upisala glumu, koju je diplomirala 2011. na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli, u klasi mr.sc.doc. Selme Alispahić. Za DEPO PORTAL priznaje da je prilikom izbora svoje buduće profesije mnogo lutala, ali da je na kraju sve svoje ambicije i ciljeve sjedinila u glumi.
Ja sam bila dijete koje je mnogo lutalo u svojim izborima. Prvo sam htjela biti pijanistica pa odbojkašica, zatim slikarka i još mnogo toga. Mislim da sam sve to nekako objedinila u glumi. Možeš biti šta god hoćeš, naravno ako ti se pruži prilika. |
- Prvo sam htjela biti pijanistica pa odbojkašica, zatim slikarka i još mnogo toga. Mislim da sam sve to nekako objedinila u glumi. Možeš biti šta god hoćeš, naravno ako ti se pruži prilika. U glumu sam se zaljubila zbog filma i svih velikih glumica i glumaca koje volim (Bette Davis, Helen Mirren, Bryce Davis, Al Pacina i dr.). U srednjoj školi sam se uključila u dramski studio i tako se odlučila za ovaj poziv.
Kaže i da joj je za vrijeme studija saradnja sa mentoricom Selmom Alispahić koristila u sticanju prvih glumačkih koraka. Zahvalna joj je na svemu što je od nje naučila, te dodaje da za svaku ulogu koju dobije nazove profesoricu da se konsultuje i pita za savjet.
- Ona je dala sve od sebe da ja postanem glumica. Učila me stvarima kojima i nije morala, koje nisu bile po planu i programu. Pripremali smo ispitne predstave i po deset sati dnevno bez pauze. Od nje sam naučila šta znači apsolutna posvećenost poslu i šta znači igrati se. Morali smo imati glumačku tehniku koja ne smije "pojesti" igru. Stalno je govorila da pristaje samo na istinu i da je ništa drugo ne zanima.
Nakon studija redale su se teatarske uloge, a među njima joj se najviše svidjela Fatima Mansur ("Arapska noć" Rolanda Schimmelpfenniga) u režiji Filipa Grinvalda.
- To mi je prva profesionalna uloga u pozorištu. Otkrila sam nove stvari o sebi i dokučila neke "druge dimenzije". Pred svako igranje imam posebnu pripremu za ovu ulogu. A i prva je pa sam za nju emotivno vezana.
A kada je riječ o nekim budućim ulogama, stremi ka Marti iz čuvenog dramskog djela 'Ko se boji Virdžinije Vulf' Edwarda Olbya.
- Mislim da je to jedna od najbolje napisanih ženskih uloga u dramaturgiji. Na akademiji sam radila ovu predstavu za samostalni ispit. Završili smo je, ali je nismo odigrali jer mi je kolega preminuo.
Iako do sada nije imala priliku raditi na filmu, ističe da joj je to velika želja, koju planira uskoro ostvariti. Naime, dobila je jednu manju ulogu u filmu koji treba da snimi na ljeto. No, nada se da joj to neće biti jedina filmska uloga i voljela bi da ih bude više.
Obzirom na neperspektivnu teatarsku/filmsku, i uopće umjetničku scenu u BiH, pitali smo je da li se kaje što se odlučila za ovaj poziv, no puna optimizma odgovorila nam je:
Teško je i učiteljici kada ne predaje. U našoj zemlji je teško u svim sektorima. Ali izvući ćemo se mi. Ja vjerujem. "Nikada nemoj zbog straha prestati igrati igru". Nisam se pokajala. |
- Teško je i učiteljici kada ne predaje. U našoj zemlji je teško u svim sektorima. Ali izvući ćemo se mi. Ja vjerujem. "Nikada nemoj zbog straha prestati igrati igru". Nisam se pokajala.
Za kraj razgovora nam je priznala da vjeruje da će joj saradnja sa Pašovićem otvoriti nova vrata za daljnu karijeru.
- Harisove predstave se igraju, ja vjerujem da će i naša imati puno repriznih izvođenja. To znači da će me reditelji vidjeti, što je pozitivno. I super je imati u svojoj biografiji reditelja kao što je Haris Pašović.
(DEPO PORTAL/K. Rondić)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook