"Ljekari i medicinske sestre iz istočne i južne Evrope su stručni, ali odlučujuće je to koliko dobro vladaju jezikom. To je alfa i omega", rekao Silvio fon Entres, rukovodilac Akademije u gradu Marlu.

To je jedna od brojnih firmi u Njemačkoj koje su se specijalizovale u posredovanju pri angažovanju stručnog osoblja za bolnice.

Osim u zemljama jugoistočne Evrope kao što su Rumunija, Grčka, Hrvatska, Srbija, Albanija, Kosovo i Bosna i Hercegovina, osoblje najčešće pronalaze i u Poljskoj i Rusiji. A otkako je nastupila kriza eura, mnogo je zainteresovanih ljekara i iz Španije.

Zahvaljujući zakonu koji je na snagu stupio 1. aprila 2012, a kojim se priznaju profesionalne kvalifikacije stečene u inostranstvu, dodjela ljekarskih dozvola za rad u Njemačkoj više nije strogo vezana uz posjedovanje određenog državljanstva.

Ipak, dok je ljekarima iz zemalja članica Evropske unije potrebno samo da dokažu da dovoljno dobro znaju jezik, njihove kolege koje dolaze van granica EU moraju, da bi dobili dozvolu za rad, da polože ispit o ekvivalentom medicinskom znanju.

Pri tom se provjerava to da li postoje "značajne sadržajne razlike" između znanja stečenog u Njemačkoj i kvalifikacija koje je ljekar dobio u svojoj zemlji, odnosno, da li mu se u Njemačkoj priznaje diploma koju je stekao u inostranstvu.

Fon Entres kaže da ljekari koji dolaze van Šengenske zone moraju prvo da zatraže vizu sa radnom i stručnom dozvolom. To znači da prvo moraju da pronađu radno mesto, a da će tek onda biti pokrenut postupak priznavanja kvalfikacija.

Prije nego što pristupe ispitu o ekvivalentom medicinskom znanju, strani ljekari redovno prolaze takozvanu fazu prilagođavanja i utvrđivanja.

"Tokom tog vremena mogu da rade i zarađuju, ali uvijek ograničeno i pod nadzorom odgovornog ljekara", kaže Entres.

Nakon šest do 12 meseci, većina stranih ljekara osjeća se spremnim da izađe na ispit. Ljekar može sam da odluči kada će se prijaviti za ispit. Zanimljivo je da se pri provjeri kvalifikacija za specijaliste uračunava i medicinski, radni period iz njihovih domovina.“

Njemački jezik ne mora obavezno da se uči u Njemačkoj. Stranim ljekarima kurseve jezika nudi sve više posrednika nudi u njihovim zemljama, a nakon tih pripremnih kurseva, ljekari dobijaju mogućnost da pohađaju dodatne, u Njemačkoj.

Na njima dobijaju uče riječnik i komunikaciju potrebnu u svakodnevnom bolničkom životu. Tu se vježbaju razgovori sa pacijentima, uči se pisanje dijagonoza i nalaza ili otpusnih pisama.

Strani ljekari u Njemačku rado dolaze i zbog specijalizacije.

"Nije ovde samo plata bolja od one u mojoj domovini, već i mogućnosti daljeg usavršavanja", kaže Ašhot Gevorkov.

On je kao neurohirurg 12 godina radio u Sankt Petersburgu i nada se da će nova iskustva moći da skupi i u Njemačkoj.

Tokom pripremnih kurseva ljekari imaju i mogućnost prakse i u bolnicama.

"To je vrlo popularno među klinikama sa kojima sarađujemo. Od toga obe strane imaju korist: bolnica može da upozna novog ljekara, a on da bez dodatnog pritiska koji ima kad konkuriše za posao, pokaže svoje sposobnosti", kaže Silvio fon Entres.

Takav model funkcioniše. Nakon kurseva jezika, većina ljekara pronalazi posao u Njemačkoj, prenosie Deutsche Welle.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)