Mili Bože čuda velikoga

-Mili Bože jadna naša majko -

Velikoga čuda i belaja

Kad no biše u Saraj’vu zima

Ljuta zima i maglina siva

Kad zasješe Fahrudin i Zlaja

Kad zasješe, harač počiniše

Svojoj raji rahat učiniše;

Skupilo se u šeheru sijelo

Silno sijelo, veliko posijelo

Skupilo se, pa se i sjatilo

Nasred polja Skenderpašinoga

Usred doma gdje ne mogu cajke

- Marš bre cajke, cajke i pjevaljke -

Ali mogu Bošnje ponosite

Ponosite Bošnje glasovite

Kad ih zivlje Gojeni Mustafa

Kad ih zivlje i sakuplja redom

Da divane i haber obznane

Da upute svima budu dane

O Bošnjama, vjeri i poštenju

O poštenju, velikom znamenju;

Skupilo se s konopca i konca

Skupilo se pa se i sjatilo

Da se bira prvi u Bošnjana

Najmudrija i učevna glava

Što će hodit širom svijeta bijela

Pohoditi derneke i sijela

Pohoditi, sadaku dobiti

Svojoj braći merak prinositi

Crnu kahvu, duhan i lokume;

Međ’ Bošnjan’ma mnogo svijeta bilo

Takvog svijeta da je srcu milo

Srcu milo, a pameti drago

Pogledati sijede glavešine

Glavešine, fese, ahmedije;

Među njima Budalinu Tunju

Vilozofa od pameti munju

Pamet rijetka, al mučevna glava

Od Lenjina do Alije znala:

Kad su Bošnje knjige izučile

Izučile knjige i vermane

Razgledale knjige starostavne

Tad su eglen stali eglen’sati

Bistre glave riječi raspravljati

Pak im dođe u pamet iz glave

Kog stav’ti, koga postaviti

Što po svijetu može ih proslav’t

i dopremiti sadake i blaga

Od dukata do kamenja draga

Svi u glasu stadoše kliktati

I svojom se vjerom zaklinjati

Da to bude Gojeni Mustafa

Gojen Musa da kusa, da kusa:

Kad ih čuše Gojeni Mustafa

Kad ih čuše, kad razabra riječi

Milo mu je oko srca bilo

Milo bilo, snov’ma mu se snilo

Da stoluje, dunjalukom hodi

Sve Bošnjama umili, ugodi;

Kad se stiša pjesma i popijevlje

Vako Musa zaključi veselje:

“Mi Bošnjaci evo dolazimo,

Dolazimo nigdje ne idemo

Već smo došli, a da nismo pošli

Brzo stigli, nismo se ni digli;

No me čujte braćo i ahbabi

Dobro čujte, uši vi naćur’te

Da se znade, da se raspoznaje

Širom sv’jet nek se haber daje

Nek telale i pišu telali

Da mi jesmo, da mi smo Bošnjaci

Nek’ se čuje, neka znaju đaci

neka kaže svaki svojoj majci

da mi jesmo, da mi smo Bošnjaci!”

Kako reče kongresmen Mustafa

Kako reče tako bi do vijeka

Sve Bošnjama od media i mlijeka

Gdje god pošli, nigdje nisu došli

Gdje se digli, nigdje nisu stigli.