Podgorelec u razgovoru za Agenciju FENA za ovu godinu u oblasti kulture ističe uspjeh koji ostvarilo Dječjeg pozorišta RS-a, osvojivši prestižno međunarodno priznanje „Mali princ“ festivala u Subotici.

Godinu koja je na izmaku, smatra Podgorelec, pamtit ćemo i po izložbama likovnih djela u Muzeju savremene umjetnosti i Banskom dvoru, kao onom posvećenoj Savfet-begu Bašagiću u Muzeju RS-a.

-Banja Luka (kao što uporno desetljećima ukazujem!) je dio Evrope i naprosto, neima smisla da se ovaj Grad bori za nekakav status (osobito kulturni!) u „Europi“, jer ovaj grad i prostor su to stekli prije nego su neki i znali gdje je „Europa“. Dakako, Banja Luka nije izuzetak: 22.decembra 2011. izvedena je premijera opere „Safikada“, dan kasnije repriza... i tačka. Beogradsko Narodno pozorište pozvalo je ovu operu (80 izvođača, hor, orkestar...) u januaru ove godine na gostovanje u Beograd. Sakupili smo 15 hiljada KM (Banjolučanin-biznismen Boro Vukobrat je dao 10 hiljada!) ali nismo uspjeli dobiti još 10 hiljada...i od toga ništa. Ipak, Beogradsko Narodno nam stoji na raspolaganju kad god odlučimo, odnosno sakupimo pare... Posebna priča je „Sarajevska zima“: dobismo poziv da operu izvedemo na sceni Opere (gdje smo, 2009. otvorili 25. jubilarni istoimeni Festival uvertirom „Safikade“).

Na našu i žalost sarajevske publike do toga nije došlo jer smo „preskupi“. Ima još ’kulturnih’ događaja: fenomenalna predstava na gradskom stadionu gdje je autor došao na vrlo specifičan način (neki kažu helikopterom!), bilo je i nekakvih pevaljki... Dakako, moram pomenuti i „Hasanaginicu“ izvedenu u Narodnom pozorištu RS: Gledao, čitao, znam za Ogrizovića i Isakovića, znam za Getea koji je bio oduševljen ovom baladom; ali nemam ’filing’ za najnovija ’iščitavanja’ Hasanaginice (koja se izvodi na ekavskom, uz prepoznatljiva obilježja uniformi i ne samo to...) - navodi ovaj novinar, publicista i autor nekoliko knjiga i libreta za drugu banjolučku (i četvrtu bh.operu) „Safikada“, i dobitnik priznanja „Zlatni grb Banjaluke“ sa Poveljom za 2012. godinu.

Neskromno je, kaže, ali pomenuo je i svoju pokojnu majku (Katarinu-Nenu Bussinger Ivanović) koja je u Banju Luku (iz Zagreba) došla 1948. godine i koja je kao prva profesionalna glumica potpisala ugovor u banjalučkom Dječjem pozorištu. Umrla je 4. decembra ove 2012. godine...

Podgorelec, koji je od nedavno i član Umjetničkog savjeta Narodnog pozorišta RS-a, mišljenja je da se Banja Luka ni po čemu ne razlikuje od sličnih kulturnih centara u regiji (bivšoj Jugoslaviji).

- "Ritam udaraju" dnevno-politička zbivanja, podilaženje malograđanskom ’ukusu’, populističke ’zabave’, riječju povremeno, naglašavam POVREMENO, dominira ’kič’. Ivo Andrić je zapisao: “Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete” - kaže Podgorelec.

Ipak, vjeruje da Banjoj Luci ima "kulturnjaka", koji imaju snage da unesu nepohodne novine.

- Dakako, ali (i opet!) sve je ’uvezano’ u dnevno-politički ’ritam’. Banja Luka ima darovitih mladih (potencijalnih) ’inventora’, možda i više nego Zagreb, Beograd, Sarajevo... Kultura je (u širem smislu) neosporno ukalupljena u onu našu, narodnu ’kol’ko para tol’ko i muzike’, što će reći - ako privreda stagnira, šta očekivati od kulture (kao ’nadgradnje’)?! - ističe Podgorelec.

Ipak, ne propušta da napomene, da je optimist, uz opasku „Sretan je onaj koji (sa)zna dokle može dobaciti i treba znati kad treba stati..."

Slavko Podgorelec je i urednik u Radakciji specijalnih programa Radija RTRS. Autor i voditelj dokumentarnog serijala „Medaljoni u vremenu“ u kojem je do sada emitovano 430 epizoda, u kojima slušaocima kazuje o prošlosti ovih prostora (BiH i Banje Luke).

Priče su utemeljene na izvještajima-zapisima svećenika-sveštenika, putopisaca, publicista, diplomata, putnika-namjernika koji su pohodili ovaj prostor od dolaska Turaka (1463.) do Austrougarske okupacije (1878.).

„Projekt“ je utemeljen prije više od 35 godina, a u formi serijala Radija RS (2004. godine) promovisan je (osim u Banjoj Luci) u Sarajevu, Zagrebu, švedskim gradovima Malme, Motala, Orebro i Jonkeping, u glavnom gradu Norveške Oslu. Izdao sam dvije knjige „Istinite bajke“ i „Izlet u Banjaluku“ (potonja je, uz recenzije Enesa Kiševića i Miljenka Jergovića) doživjela i drugo izdanje.

FENA/đk