Piše: Zoran BIBANOVIĆ

„Al u domu tvome – kad će domovina“, Slovo o čovjeku, Mehmedalija Mak Dizdar.

Poljski knez Aleksandar Sapieha je proputovao (1802/3)  kroz naše krajeve, posjetio Dubrovačku Republiku i objavio svoj putopis (1811.) u Wroclavu u kojem je posvetio posebnu pažnju srednjovjekovnom bosanskohercegovačkom nadgrobnom spomeniku – stećku. Knez je opisao nekropole oko Stoca i Radimlje i pokušao objasniti simboliku likova upoređujući te neobične oblike sa plastikom drugih regiona u svijetu.

Knez Sapieha je zapisao i poetsku inspiraciju koja nam sa ovih spomenika govori o ljepoti ptica sličnih Ibisu, o sablasnim priviđenjima fantastičnih životinja, o rijekama koje teku obasjane svjetlošću zvijezda, mjeseca i nebeskih sunaca, o oklopima viteškim, o turnirima, o kacigama, o konjima i o oružju, o trci gazela, medvjeda, pasa i kurjaka kroz beskrajnu množinu šuma, pejzaža i daljina, uokvirenih dekorativnim konopom bosanskih mrtvačkih monilita.

Kulturnu javnost Bosne i Hercegovine i svijeta najviše interesira porijeklo i značenje mnoštva različitih motiva i poruka koji su najizrazitija likovno-umjetnička osobina stećaka. Tajna bosanskohercegovačkog nadgrobnog spomenika - stećka je najzamršenije pitanje domaće historiografije po pitanju geneze i karaktera "crkve bosanske".

Poslije njegovog istraživanja više putopisaca je detaljnije opisivalo stećke (Benedikt Kuprešič, fra Vinjalić, Katalinić, Amu Boué, Sir John Gardner Wilkinson, A. Fortis...).

Krajem XIX i početkom XX stoljeća, među mnogim naučnicima koji su se bavili proučavanjima stećaka posebno se ističu radovi dr. Ćire Truhelke, prvog kustosa, a kasnije direktora Zemaljskog muzeja u Sarajevu, dr. Alojza Benca, upravnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu, dr. Đure Baslera, historičara  Aleksandra Solovjeva, naučnika Šefika Bešlagića… 

Izvrsnu monografiju „Stećci“, posvećenu Šefiku Bešlagiću, priredio je Dubravko Lovrenović (Rabic 2009).

Šefik Bešlagić je istraživač koji je stekao lični uvid u većinu lokaliteta na kojima se mogu naći stećci. Kolika je ta obimnost i teret istraživačkog rada na terenu pokazuje i cifra od 2.988 nekropola sa 66.663 stećka u Bosni i Hercegovini i pograničnom susjedstvu (Srbija, Crna Gora, južna Hrvatska sa primorjem). Na teritoriji Bosne i Hercegovine nalazi se 2.612 nekropola sa 58.547 stećaka, na teritoriji južne Hrvatske nalazi se 188 lokaliteta sa 3.253 stećka, u zapadnoj Srbiji postoji 110 nekropola sa 2.060 stećaka, a u zapadnoj Crnoj Gori ima 87 nekropola sa 2.803 spomenika. Valja reći da je prvobitno brojno stanje bilo veće, ali da je izvjestan broj stećaka na razne načine nestao, iskorišten kao građevinski materijal, a bilo je i namjernog uništavanja. Može se pretpostaviti da je tako moglo nestati najmanje 20% od ukupnog broja stećaka - Bešlagić, isto

Najnovija istraživanja upućuju na znatno veći broj nekropola i stećaka. Kulturnu javnost Bosne i Hercegovine i svijeta najviše interesira porijeklo i značenje mnoštva različitih motiva i poruka koji su najizrazitija likovno-umjetnička osobina stećaka. Tajna bosanskohercegovačkog nadgrobnog spomenika - stećka je najzamršenije pitanje domaće historiografije po pitanju geneze i karaktera "crkve bosanske".

Historičar Aleksandar Solovjev je analizirao ukrase na stećcima i uklapao ih u manihejske dogme. Neomanihejska hereza se u XI i XII stoljeću velikom brzinom širila od Bosfora do zapadne Evrope. Jelen, kojega mnogo nalazimo na stečku, po Solovjevu je simbol pravedne duše i lov na jelena simbolizira čovječiju dušu "napadnutu od duha zla (konjanika) i gonjenu od grijehova (lovačkih pasa). Štit je simbol sa psalitra kojega su često čitali. Jer, sam Gospod je "snaga i štit moj". Kolo je sakralni motiv, a čovjek sa raširenim rukama "označava pokojnika koji se, načinivši križ, tim gestom približava bogu".

Nesporno je da su u tim stoljećima u Bosni i Hercegovini živjeli katolici i pravoslavni i da su vršili uticaje na kretanje političkih pitanja. Iz ovoga se zaključuje da su nekropole sa stećcima služile svim stanovnicima zemlje, bez obzira na njihov vjerski karakter.

"Zanimljivo je da u Bosni i Hercegovini nema monumentalnih građevina ili ruševina crkava iz srednjeg vijeka, kao što je to slučaj u Srbiji i Makedoniji ili pojedinim zapadnim zemljama. Istovremeno natpisi na stećcima često počinju sa običnim križom iako se zna da bogomili posebno preziru sveti križ. Natpis koji kaže: 'vi ćete biti ono što sam ja, a ja ne mogu biti ono što ste vi' uvodi nas u krug istovjetnih i istovremenih florentinskih natpisa. Prikazi lova, turnira ili kola su zapravo tipični motivi za zapadno-evropsku umjetnost. Zagledajmo  se malo bolje u tapiserije po zidovima zamaka u zapadnoj i srednjoj Evropi, pa ćemo odmah zapaziti koliko su ovakve scene zaokupljale duh tadanjeg čovjeka" – zabilježio je Alojz Benac.   

Vladislav Skarić je ukazivao da su stari Slaveni u zakarpatskim krajevima pokojnike pokrivali drvenim kućicama. Taj se običaj prenio u novu domovinu gdje je kamen zamijenio drvo. Magična moć mladog mjeseca i štovanje sunca vuče porijeklo iz daleke slovenske prošlosti. Istovjetnost ukrasa na stećcima sa narodnim vezom i rezbarstvom se najbolje vidi u Širokom Brijegu i Kupresu

"U Bosanskoj crkvi se uporno upotrebljavao narodni jezik u crkvenim obredima što je samo po sebi bio ozbiljan prekršaj prema intencijama Rima. Ona je time izvršila i ulogu čuvara narodne umjetnosti što ostavlja snažan utisak na gledaoca. Iz stećaka izvire epska raspjevanost, koja plijeni maštu savremenog čovjeka i tjera ga na razmišljanja o jednom svijetu čija su posebna shvatanja života i smrti stvorila ovakav besmrtan ep"- Alojz Benac.

Šefik Bešlagić je stećke podijelio na dvije glavne kategorije: ležeće i stojeće stećke. Ležeći su ploče, sanduci (sa i bez postolja) i sljemenjaci (sa i bez postolja). Stojeći su stubovi i krstače (kojih ima 324). U odnosu na ukupan broj stećaka broj krstača iznosi svega 0,5%, a karakteristične su za Hercegovinu, naročito za krajeve oko Bileće, Gacka i Nevesinja.

Velika svjetska zagonetka stećka su raznovrsni isklesani reljefni motivi. Do sada niko nije uspio objasniti porijeklo i značenje tih motiva. Šefik Bešlagić ih je podijelio u tri glavne skupine i to na one koji djeluju kao dekoracija, na skupinu koja ima simboličko značenje i na skupinu figura i figuralnih kompozicija.

Velika svjetska zagonetka stećka su raznovrsni isklesani reljefni motivi. Do sada niko nije uspio objasniti porijeklo i značenje tih motiva... Jedan od najčešćih simbola na stećcima su sunce, polumjesec i zvijezda.

Najstarija vjerovanja vezana su za sunce, zvijezde i mjesec i njegove mijene. Smatralo se da mjesec sa svojim postajanjem i nestajanjem simbolizira smrt, ali istovremeno nadu u uskrsnuće. Manihejci su polumjesec smatrali nebeskim lađama na kojima se duša (zvijezda) diže u nebo.

Sunce, polumjesec i zvijezda su česti motivi naše narodne pjesme:"Kune mi se suncem i mjesecom i Danicom, njegovom sestricom..." - Bešlagić.

U djelu "Razgovoru ugodnom" Andrije Kašića – Miošića se kaže: "Bosanska arma jest jedan štit i na njemu polumisica i jedna zvizda..."

Jedan od najčešćih simbola na stećcima su sunce, polumjesec i zvijezda.

"Kod nekih naših građana pojava polumjeseca na stećku i nehotimično asocira na polumjesec kao islamski amblem, pa je potrebno napomenuti da je polumjesec kod naših Muslimana došao sa Osmanlijama, a da su ga oni preuzeli od Vizantije nakon osvajanja Carigrada"- Š. Bešlagić.

"Jesu li možda grobovi pod stećcima bili sveta mjesta oslobođenih duša, spašenih anđela iz materije stvorene od zla boga? Je li svaki takav grob bio nebeski Jeruzalem, mjesto izbavljenih? Dobri Bošnjani su, kako izgleda, uspjeli sačuvati svoje tajne samo za one koji su bili od 'prave vjere' - kako to kaže gost Radin u svom testamentu 1466. godine. Koliko će nama, koji danas stojimo bespomoćno pred tim grobovima, uspjeti da saznamo tajne njihove poruke, to je problem o kojemu se možemo više ili manje duhovito domišljati ili se samo zanostiti uvjerenjem da smo se domogli bar jednog dijela Radinove oporuke. Likovne paralele sa srednjeevropskom kasnom romanikom svakako su jedan od puteva koji nas vode ka rješenju toga pitanja" - dr. Đuro Basler.

Novinar i istraživač Šefko Kadrić piše: "Švedski historičar Hans Furuhagen naglašava da je Crkva bosanska inspirirala protestantizam u Europi".

Katolička crkva 1209-1229. godine, pokreće krstaški rat protiv katara koji uspostavlja krvavu inkviziciju. U optužbama katoličkog prezvitera Kozme koja se stoljećima ponavljala kada se kretalo na heretike stoji: Neće da se klanjaju križu kao oruđu smrti. Ne klanjaju se ikonama. Grde sve crkvene činove, tvrdeći da su svećenici slijepi fariseji koji žive u lijenosti. Odbacuju krštenje vode, a sebe nazivaju kristjanima iako se ne pokrštavaju i ne krste… (15 optužbi).

O progonu bogumila sa pravoslavne strane svjedoči zapis o prvom okrunisanom kralju Srbije, Raške, Duklje i Dalmacije Stevanu (Stefanu) Prvovijenčanom (1196-1228)… a on (Stefan) nimalo ne zadocnev posla na njih vojsku naoružanu. Jedne popali, druge raznim kaznama kazni, a treće progna iz države svoje, a domove njihove i svo imanje njihovo sakupiv razda… Učitelju i načelniku njihovu jezik ureza u grlu njegovu. Knjige njihove nečastive spali i sasvim iskoreni tu veru…” - Stefan Prvovenčani – sabrani spisi – Stara Srpska književnost”, Srpska književna zadruga 1988. godine.

Neoprostivi grijeh, sada već izvjesno, šizmatičke Crkve bosanske koju su proglašavali bogumilskom (istočna hereza) ili patarenskom (zapadna hereza) su bile optužbe za nepriznavanje istočne (pravoslavne) ili zapadne (katoličke) crkve. Ostaje nesporna činjenica da je spomenička baština srednjovjekovne Bosanske države davno prešla granice ovih prostora i oplemenila civilizacijske tekovine svijeta.

Najveći hrvatski književnik Miroslav Krleža je zabilježio: “Neka oprosti gospođa Europa, ona nema  spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike. Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj... Na stećcima su davno uklesane poruke onog i onakvog svijeta o kom moderna Evropa danas sanja”.

Interesantno je da je postavljajući izložbu "Umjetnost na tlu Jugoslavije od praistorije do danas" u Parizu, koja je kasnije obišla svijet, Miroslav Krleža kao centralnu figuru stavio bosanski stećak. Na insistiranje srpskog lobija da to bude freska "Bjeli anđeo" rekao je da je izvor te kulture dalje od naših prostora i da se njom mogu dičiti drugi. Na primjedbe hrvatskog lobija zašto ne ikona iz neke od katedrala u Hrvatskoj odgovorio je isto, da je centar i izvor te kulture negdje drugdje a stećak ima samo Bosna i niko više na svijetu. Za Krležu i samo jugoslovenstvo ima isključivi korjen u bogumilstvu. Krleža i ornamentiku stećaka (1954 god) tumaći kao nesrazmjerno velike ruke - "gvozdene i prkosne, jer nijesu htjele da se sklope pred inkvizitorima, koji proklinju i pale Bosnu vjekovima." On odbacuje i samu pomisao da su "bogumilski mramorovi" nastali "pod uplivom romanike, koja je mogla da se pojavi kao moda vremena kakva je vladala između  Zadra i Dubrovnika" – Miroslav Krleža, ‘Bogumilski mramorovi’, Eseji V, Zora, Zagreb, 1966.

U Dubrovačkom arhivu su sačuvani mnogobrojni ugovori o školovanju bosanskih kamenara i fresko-slikara kao što je i ugovor (20.7.1374. godine) o trogodišnjem školovanju Pribislava Gojčinovića iz Bosne, kod najvećeg dubrovačkog kamenara Medoja Oplava iz Stona koji je djelovao između 1354. do 1383. godine, i bio jedan od graditelja franjevačkog samostana Male braće u Stonu. Šta je navodilo majstore kamenare, koji su poznavali umjetnost mediterana i sve tajne kovanja kamena, da po Bosni kuju stećke sa arhaičnim likovima na njima.

ENVER DIZDAR: Novinar, publicista, putopisac... je posljednje decenije svog života posvetio očuvanju i afirmaciji grandiozne Makove baštine. Osnovao je Fondaciju „Mak Dizdar“, utemeljio Makovu hižu u Stocu i neočekivano nas ostavio otputovavši Makovim pozivom na putovanje...

Zapanjujuća je činjenica da se uz nesporne utjecaje sa istoka i zapada Evrope, tih vremena, u Bosni i Hercegovini razvila autohtona kultura koja se zadržala nekoliko stoljeća, a potom nestala, odredivši usud zemlje. Tajanstveni kameni spomenici ljudi, čiji su duhovni prvaci sebe nazivali "dobri hristjani", "dobri ljudi", "dobri bošnjani"... će i na dalje ostati izvor mnogih nagađanja i teorija.

Veoma je važna edukacija turističkih radnika, turističkih vodiča i pratilaca kao i lokalnih zajednica o važnosti očuvanja stećaka koji će nakon upisa na listu Svjetske kulturne baštine – UNESCO, postati novi (stari) adut u budućoj turističkoj ponudi.

Historiju Bosne, stećke i staru bosansku pismenost sa stećaka istraživao je i najveći bosanskohercegovački pjesnik Mehmedalija Mak Dizdar, autor zbirke poezije «Kameni spavač» koji ih je besmrtno opjevao. „Maku je uspjelo ono što je u poeziji najteže i što uspijeva samo rijetkima, da vaspostavi pravu, nenasilnu vezu sa tradicijom, da obnovi stari jezik pronašavši u njemu potpuno savremene valere, da na sadržajnu suštinu srednjovjekovnih zapisa nadogradi misao i osjećanje savremenog čovjeka. To su inovacije koje stvaraju epohe“ – zapisao je Meša Selimović.

Njegov sin, Enver Dizdar, novinar, publicista, putopisac... je posljednje decenije svog života posvetio očuvanju i afirmaciji grandiozne Makove baštine. Osnovao je Fondaciju „Mak Dizdar“, utemeljio Makovu hižu u Stocu i neočekivano nas ostavio  otputovavši Makovim pozivom na putovanje:

A sada
hajdemo
konačno sada pođimo jasno
u onaj hod nevidovni
konačno
sada
tamo
tu je u torbi i hljeb i kamen
tu je nož
i srce

Njegov unuk, Enverov sin, Gorčin Dizdar, trenutno pohađa doktorski program iz humanističkih nauka na Univerzitetu York u Torontu. Glavna tema njegove doktorske disertacije je upravo simbolika stećaka iz šire komparativne perspektive sa bliskim srodnicima sa Kavkaza.

Želim vidjeti Gorčinov  budući Institut za proučavanje stećaka u Makovoj hiži u Stocu kako postaje mjesto fundiranja svjesnosti o jedinstvenom bogatstvu kulturnog BH identiteta.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)