Premijer Federacije Nermin Nikšić obećao nam je da ćemo u 2013. živjeti bolje nego u ovoj 2012. godini obilježenoj dvostrukim recesijskim dnom... No, premijerovi planovi kose se sa prognozama i procjenama svih relevantnih međunarodnih finansijskih institucija koje prate ekonomski rast BiH, a koje nam “daju” povećanje od tek 0,5% BDP-a.

Piše: Borivoje Simić, Indikator.ba

U ovoj državi, takva-kakva je, teško je biti optimista.

I CIA je u svom istraživanju svrstala naše stanovnike u donji dom najpozitivnijih u regiji.

No, uprkos svemu, domaćim dužnosnicima ne nedostaje optimizma, što naravno nije loše, ali samo pod uslovom ako optimizam ima realno utemeljenje.

No, u domaćim prilikama to najčešće nije tako.

Premijer Federacije Nermin Nikšić obećao nam je da ćemo u 2013. živjeti bolje nego u ovoj 2012. godini obilježenoj dvostrukim recesijskim dnom. Vjerovatno to i jesu planovi premijera koji je ovih dana dobio od jednih dnevnih novina rijetko priznanje za zasluge u radu kao čelnik jedne vlade u BiH.

No, premijerovi planovi kose se sa prognozama i procjenama svih relevantnih međunarodnih finansijskih institucija koje prate ekonomski rast BiH, a koje nam “daju” povećanje od tek 0,5% BDP-a. Sa takvim rastom u ovo recesijsko vrijeme ne zadovoljavaju se ni jedan Amerika ili Njemačka, a šta tak trebamo reći za našu zemlju, jednu od dvadeset najjadnijih u svijetu, kako nas “počastiše” u jednom drugom istraživanju.

Premijer svoj optimizam zasniva na započetim projektima, ali nejasno je da li je u sve to ukalkulisao i političku blokadu Vlade FBiH kojom predsjedava, a koja i iako se nekim slučajem formalno raspetlja, ima dobre šanse da potraje do sljedećih općih parlamentarnih izbora.

Šta se doista može očekvati u 2013. godini?

Jedno je sigurno, “stenjanje” entitetskih vlada pod pritiskom otplate vanjskih dugova koji su dobili enormno uvećanje i slijedom toga fiskalne bolesti uprkos injekcijama MMF-a. Takođe, realno je jačanje socijalnog nezadovoljstva koje u posljednje vrijeme u oba entiteta narasta u različitim oblicima a koje može pod uticajem događaja drugdje u svijetu pa i našem bližem okruđenju poprimiti drastičnije oblike.

Investicije koje bi trebalo da nam život učine boljim, a koje premijer ima u vidu, poput radova na autoputu na Koridoru Vc na kojima najavljuje 5.000 uposlenih i gradnje elektroenergetskih projekata još su u fazi ranog razvoja. Na autoputu, činjenica je biće otvorena nova gradilišta, nakon što su okončane potrebne procedure i to je jedino izvjesno u investicionom zamahu koji svi željno iščekujemo.

Naše vlasti svojski su se trudile u proteklim "olovnim" godinama da grade imidž BiH kao države-problema koja je na zapećku svih kretanja u jugoistočnoj Evropi, pa tako i onim integracijskim... Stoga je ipak više vjerovati odmjerenom Vjekoslavu Bevandi koji je kazao kako opooravak možemo očekivati tek u 2015. godini.

Postoje šanse da se radovi na Koridoru Vc otvore na više frontova, što je svakako dobra vijest za građevinarstvo, ali ne sasvim i za domaću operativu koja se i dalje "kali" kao podizvođač radova. U najvećeg graditelja na autoputu prometnuo se turski Cengiz Insaat koji već ima ugovorene poslove od 350 miliona eura. Ako se tome doda i vjerovatno otvaranje radova na dionici Banjaluka-Doboj u RS i eventualno na dionici koridora vc kroz ovaj entitet, u građevinskom smislu nešto bi se a planu cestrovne infrastrukture i pokrenulo.

Kad su u pitanju elektroenergetski projekti, tu imajući dosadašnja iskustva, ne možete ništa unaprijed planirati, pa ni gradnju famoznog bloka 7 Termoelekgrane Tuzla koji je u fazi izbora izvođača radova.

Ako bi se u 2013. počela gradnja barem nekih od dugo godina pripremanih projekata poput Bloka 7 Te TUzla, HE Vranduk, vjetroparkova Mesihovina i Podveležje, bio bi to dobar znak. Pogotovo imajući u vidu i da u RS-u treba na proljeće očekivati početak gradnje TE Stanari.

Ali, iako se započnu u 2o13., ovi projekti će zamah tek će dobiti u kasnijim godinama, te efekti na nadolazeću godinu neće biti veliki.

Događanja u Eurozoni, koja je dotakla duplo dno, a odakle nam u velikoj mjeri ovisi stanje ekonomije, ne daju razloga veliki optimizam. Prema procjenama ECB-a očekuje se oporavak krajem 2013. godine, pa je jasno da ćemo se i mi i u 2013. boriti s ekonomskim teškoćama.

Bosna i Hercegovina, nažalost, vrijeme krize nije iskoristila da provede neophodne reforme niti da se nametne kao poželjna investicijska destinacija. Naše vlasti svojski su se trudile u proteklim "olovnim" godinama da grade imidž BiH kao države-problema koja je na zapećku svih kretanja u jugoistočnoj Evropi, pa tako i onim integracijskim.

Stoga optmizma za 2013. realno gledajući teško može biti, kao što je teško pretpostaviti kako će izgledati Vlada koju Nikšić već odavno ne vodi.

Od optimističnog Nikšića ipak je više vjerovati odmjerenom Vjekoslavu Bevandi koji je kazao kako opooravak možemo očekivati tek u 2015. godini.