Draga Rujana,
Vrlo često čitam vaše odgovore divnim ženama koje se nađu u nezavidnim situacijama. Uvijek sam mislila da ja neću biti ta koja će pitati neko pitanje ili imati problem - jer zaboga , kako? Pa ja sam iz male sredine, mlada, obrazovana, iz konzervativne obitelji i nama se gluposti ne događaju...smiješno, zar ne?
Kako to obično biva, život nosi svoje a meni je donio njega. Nakon završetka fakulteta uputila sam se u metropolu radi posla, stekla fino društvo i bila zahvalna što sam s 27 godina u mogućnosti da sebi priuštim neke stvari.
Iza sebe sam ostavila vezu sa finim čovjekom, ali nije bilo kemije a ja sam sanjala o njoj. I tako je došao on...mlad, lijep, obrazovan, priznat muškarac... Osjetila sam nešto što mi je do tada bilo nepoznato, osjećaj koji me je u potpunosti izbacio iz cipela i od stroge i jake Hercegovke napravio potpuno nesigurnog djevojčurka koji je upijao svaki atom njegovog bića i prisustva.
Pokušavala sam kontrolirati emocije, ali nije mi išlo za rukom. Vremenom mi je počeo uzvraćati pažnju...i krenulo nam je na jedan divan način, onaj način kad se ne želite rastati jedno od drugoga. Međutim on iza sebe ima propalu vezu i dvogodišnje dijete. Taj dječak je divno maleno biće - nažalost, on nije siguran da je njegov te se sada na sudu vodi bitka oko dokazivanja očinstva (inače ON je taj koji želi priznati dijete a ONA je ta koja mu to ne dozvoljava iz njoj poznatih razloga).
On tog dječaka obožava i želi prihvatiti ulogu oca, a ja ga u tome podupirem. Da se razumijemo - nije meni svejedno što JA nisam ta koja će mu roditi prvo dijete i što JA nisam ta sa kojom će ostvariti tako posebnu vezu. Vjerujem da ovo zvuči sebično ali tako je kako je...ne sramim se istine.
Od kako se vodi postupak na sudu on je jako distanciran i vjerujem da mu sretanje sa njom nije lako. Mnogo puta mi je rekao da ju je volio neizmjerno i želio je oženiti dok nije saznao za njene mnoge prevare i laži. Pokušavam se snaći u toj situaciji kako znam i umijem. Sada se i njegova majka trudi da njih dvoje pomiri iako on to ne želi. Osjećam se kao višak u toj cijeloj priči i ne znam više ni kamo ni kuda. Potpuno sam izgubljena. Mi se ne svađamo, ne raspravljamo, ali u tišini nekako osjećam da mu je možda bolje da je sada sam, i da sam ja na nekom trećem mjestu u njegovu životu... ne znam. Bojim se svega - bojim se ako se dokaže da je on zaista otac kako će to utjecati na nas - na njih dvoje? Bojim se da ta priča njega i njegove bivše djevojke nije zaključena, takav osjećaj imam.
Bojim se onoga što je rekao - da će pokušati dobiti skrbništvo nad djetetom ukoliko se dokaže da je njegovo (ima osnova za to na sudu) - kako ću se nositi sa tim? Hoću li znati i umjeti? I dalje ga volim i dalje mi je stalo, volim i tog malenog dječaka koji je nevino biće u svoj toj zavrzlami ali pitam se - treba li meni sve to? I zaslužujem li ja neku drugu, bolju priču?
Hercegovka
Draga Hercegovko, |
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook