BLOG KOMENTAR/POPISNA GROZNICA, LICEMJERJE I ISTORIJSKE LAŽI

Zna li bošnjačka elita da je upravo ona kriva za atrofiju bošnjačke nacionalne svijesti?!

Arhiva22.10.12, 22:00h

Čega su se bošnjački političari toliko plašili postavljanjem pitanja o etniji, vjeri i jeziku, i zbog čega su se inicijatori i zabrinuti bošnjački intelektualci i političari toliko uspaničili sada kada je jasno da će se ipak većina ispitanika, posebno Srba i Hrvata, vrlo rado izjasniti o svom nacionalnom, vjerskom i jezičkom pripadanju...

popis stanovništva u BiHPiše: Nezgodić

Praktično, uoči popisa stanovništva i dobara koji će se u BiH održati 2013. godine, u vrijeme dok traje probni popis, na medijsku scenu stupili su dušebrižnici, zabrinuti hoće li se Bošnjaci znati kao takvi izjasniti, kada im popisivač postavi pitanje o etničkoj i vjerskoj pripadnosti ili pitanje kojim jezikom govore.

Zabrinutost su izrazili predsjednik Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca Nedžad Mulabegović, bošnjački političar iz Republike Srpske, inače potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Ramiz Salkić, dok je koalicija nevladinih organizacija predvođena Bošnjačkim pokretom za ravnopravnost na čelu sa Sejfudinom Tokićem, prekaljenim političarom, od Saveza reformskih snaga, Ujedinjenih bosanskohercegovačkih socijaldemokrata, SDP-a i SDU-a, pokrenulo inicijativu „Bitno je biti Bošnjak“.

popis stanovništva u BiH - listić
BITNO JE BITI BOŠNJAK: Zabrinutost da će se bošnjački etnički korpus pocijepati na Bošnjake, Bosance, muslimane-Bošnjake, Bosance i Hercegovce, ili možda još na koju dodatnu formulaciju, implicitno priznavši da Bošnjaci kao narod nisu svjesni svog identiteta i da im treba sugestija ili pomoć pri izjašnjavanju na popisu, kao da se radi o kolektivitetu mentalno zaostalih osoba.

Naime, svi nabrojani izražavaju zabrinutost da će se bošnjački etnički korpus pocijepati na Bošnjake, Bosance, muslimane-Bošnjake, Bosance i Hercegovce, ili možda još na koju dodatnu formulaciju, implicitno priznavši da Bošnjaci kao narod nisu svjesni svog identiteta i da im treba sugestija ili pomoć pri izjašnjavanju na popisu, kao da se radi o kolektivitetu mentalno zaostalih osoba.

Nije teško prisjetiti se najprominentnijih bošnjačkih političara koji su u dugim i teškim dogovorima oko donošenja Zakona o popisu stanovništva bili protiv da se na popisu uopšte uvrštavaju pitanja o etničkoj i vjerskoj pripadnosti i jeziku, pravdajući to standardima Eurostata, koji ova pitanja tretira kao neobavezna, na što ispitanik ne mora da odgovori. Sa druge strane hrvatski, a posebno srpski predstavnici u vlasti BiH, bili su kategorički da ova pitanja budu postavljena ispitanicima. Na kraju, bošnjački predstavnici popustili su u svojim zahtjevima, tješeći se da se uopšte neće morati izjašnjavati o etničkoj pripadnosti i sličnim pitanjima. Međutim, sve su prilike da im ipak nije svejedno.

Postavlja se pitanje, čega su se bošnjački političari toliko plašili postavljanjem pitanja o etniji, vjeri i jeziku, i zbog čega su se inicijatori i zabrinuti bošnjački intelektualci i političari toliko uspaničili sada kada je jasno da će se ipak većina ispitanika, posebno Srba i Hrvata, vrlo rado izjasniti o svom nacionalnom, vjerskom i jezičkom pripadanju? Među razlozima su se uglavnom mogli čuti izrazi zabrinutosti da bi se onda legalizirali rezultati etničkog čišćenja. Međutim, je li baš sve u tome?

Upravo na ovome blogu, tretirano je višedecenijsko zapuštanje bošnjačke ideje, a tu se misli posebno na period od kada su Muslimani odlučili da se izjašnjavaju kao Bošnjaci,  nepostojanje institucija, kulturnih, prosvjetnih i drugih koji su do sada, od 1993. godine do danas, valjda mogli da učine nešto više na podizanju svijesti Bošnjaka o svom identitetu, kako se ne bi danas našli u ovakvoj poražavajućoj ulozi, da jedan ustavno priznati narod moraju podsjećati ko su i šta su.

Sve vrijeme, bošnjački i bosanski političari zapravo su bježali od razvijanja bošnjačke politike plašeći se da ih neko ne optuži da kopiranjem politike srpskih i hrvatskih etničkih stranaka, stavljaju tačku na krajnju trodijelnu podjelu BiH. Nikada se nisu htjeli, makar javno, suočiti s realnošću da su podjele BiH na tri dijela u svim aspektima života i društva, brutalno počeli s početkom rata i da danas živimo unutar administrativnih granica koje su pratile tek ohlađene linije fronta. Trojne podjele pratile su sport, kulturu, ekonomiju, medije, školstvo i šta sve ne. Međutim, izjave vodećih bošnjačkih i bosanskih građanskih političara gotovo poslovično su u prvi plan stavljali interes očuvanja cjelovite BiH, jačanje zajedničkog bosanskohercegovačkog identiteta kao krajnjeg cilja bošnjačke politike. Istini za volju nešto se od bosanskohercegovačkog integrizma i dugogodišnje, politički korektne priče u Bošnjaka i primilo među narodom, ali isključivo na teritoriju na kojoj većinski žive Bošnjaci.

Bošnjački ideolozi i političari, pak, nikada nisu učinili ništa ozbiljno na afrimaciji bošnjačke ideje. Nikada im nije smetalo što na globalno prisutnom Google-u bosanski jezik uopšte ne postoji, što praktično roditelji ne mogu naći gotovo niti jedan crtić sa bosanskom sinhronizacijom, a najprogresivnijim bošnjačkim i bosanskim građanskim ideolozima koji preziru svaku nacionalnu ideju, a posebno svoga naroda, nije očito smetalo što su svojim ignorisanjem modernog razvoja bošnjačke nacionalne ideje dopustili vjerskim čelnicima,marginalcima i konfliktnim nacionalističkim publicistima da u svoje ruke uzmu stvari i počnu sa osnivanjem institucija sa bošnjačkim predznakom.

Sada se priča o bosanskoj naciji, koju je svojevremeno promicao i sam Alija Izetbegović i uvjeravanja kako je cjelovita i građanska BiH vrhunaravski cilj Bošnjaka, vratila kao neprijatni udarac bumeranga, na kojeg su mnogi zaboravili. Bošnjački ideolozi nisu do sada, na ovakav način stupali na scenu. Mnogi od njih su javno izjavljivali kako su Bošnjaci jedini narod na Balkanu koji nije tražio osnivanje svoje nacionalne države, a kritiku hrvatskih i srpskih težnji, brižljivo su podastirali bošnjačkom otvorenošću i protivljenju dominaciji nacionalnog ili etničkog ključa u javnim poslovima, posebno etničkom nazivanju teritorija. Nije im smetalo što se bosanska ideja širi, pa makar i vlastitom dvorištu i na uštrb brojnosti bošnjačkog korpusa, sve do bojazni da se takva dugogodišnja kampanja ne bude jasno vidjela nakon popisa. Sa druge strane, disidenti iz bošnjačkog nacionalnog korpusa, danas mahom Bosanci i Hercegovci, nikada nisu prihvatili tekovine islamiziranja Armije BiH i pokušaje desekularizacije društva u poraću, pa su smatrali da je upravo bošnjačka nacionalna ideja rodonačelnik takvih tendencija.

Bošnjački ideolozi i političari, pak, nikada nisu učinili ništa ozbiljno na afrimaciji bošnjačke ideje. Nikada im nije smetalo što na globalno prisutnom Google-u bosanski jezik uopšte ne postoji, što praktično roditelji ne mogu naći gotovo niti jedan crtić sa bosanskom sinhronizacijom, a najprogresivnijim bošnjačkim i bosanskim građanskim ideolozima koji preziru svaku nacionalnu ideju, a posebno svoga naroda, nije očito smetalo što su svojim ignorisanjem modernog razvoja bošnjačke nacionalne ideje dopustili vjerskim čelnicima,marginalcima i konfliktnim nacionalističkim publicistima da u svoje ruke uzmu stvari i počnu sa osnivanjem institucija sa bošnjačkim predznakom.

Godine ignorisanja i zapuštanja, koje su urodile potpunom atrofijom bošnjačke nacionalne svijesti udarile su u glavu mnoge lijene bošnjačke ideologe, preobučene u bosanske integriste, koji sada vlastitu odgovornost moraju pred javnosti spašavati ho-ruk i navrat-nanos smišljenim, licemjernim akcijama buđenja uspavane nacionalne svijesti odveć zbunjenih Bošnjaka.

Razloge dosadašnje bošnjačke i bosanske politike u izgladnjivanju bošnjačkog, a nabildavanju bosanskog identiteta, u zapostavljanju naučnog bavljenja periodom srednjovjekovne bosanske države, odakle i Bošnjaci i Bosanci crpe svoju nacionalnu simboliku i temelje svoga identiteta, treba tražiti u neuspjelim pokušajima bošnjačkih historičara i ideologa da istorijske činjenice i artefakte tumače onako kako je bilo potrebno i moguće u najtežim okolnostima kada se po svaku cijenu moralo doći do ustroja bošnjačkog nacionalnog bića, u vatrenom obruču između srpskih i hrvatskih, odavno definisanih nacionalnih težnji.

Godine ignorisanja i zapuštanja, koje su urodile potpunom atrofijom bošnjačke nacionalne svijesti udarile su u glavu mnoge lijene bošnjačke ideologe, preobučene u bosanske integriste, koji sada vlastitu odgovornost moraju pred javnosti spašavati ho-ruk i navrat-nanos smišljenim, licemjernim akcijama buđenja uspavane nacionalne svijesti odveć zbunjenih Bošnjaka.

Zapravo, bošnjački i bosanski historičari i ideolozi uvijek su nam na kašičicu pružali sve ono što nas je zanimalo iz srednjevjekovnog perioda bosanskog kraljevstva i bosanskih banova, kao da su nešto sve vrijeme krili, o čemu treba pisati u tematski drugačije posloženom tekstu i o čemu bi konačno neko trebao realno i pošteno da progovori. Nadomjestak takvom sumnjivom i šturom pristupu istorijskoj edukaciji vlastitog naroda, nerijetko je bio islamski faktor, koji se opet nije pokazao dovoljno jakim u promoviranju bošnjačke nacionalne ideje i svijesti među Bošnjacima.

Nakon Izetbegovićevog reislamiziranja bosanskih muslimana, svjedočimo i patetičnim pokušajima „rebošnjakizacije“ Bošnjaka. Samo je pitanje, na kojim osnovama će, faktički nepunu godinu pred popis, bošnjački ideolozi probati Bosance odgovoriti od svog nauma da se tako izjasne, i kako Bošnjake uvjeriti da čitava, sada je jasno, s razlogom, s namjerom i ciljem neuhranjena nacionalna ideja, nije tek puki trik politikanata koji moraju da objasne narodu zašto su započeli, a onda ostavili da trune začetak bošnjačke nacionalne ideje.

popis stanovništva u BiH
Na kojim osnovama će, faktički nepunu godinu pred popis, bošnjački ideolozi probati Bosance odgovoriti od svog nauma da se tako izjasne, i kako Bošnjake uvjeriti da čitava, sada je jasno, s razlogom, s namjerom i ciljem neuhranjena nacionalna ideja, nije tek puki trik politikanata koji moraju da objasne narodu zašto su započeli, a onda ostavili da trune začetak bošnjačke nacionalne ideje.

Odgovore treba potražiti u istorijskim artefaktima, tačnije poveljama bosanskih banova i kraljeva, koji mogu da nam ponude mnoštvo razloga zbog čega ćemo doći do zaključka da sa bošnjačkom nacionalnom idejom, na temeljima srednjevjekovne bosanske države, mnogo toga ne štima i da se u najmanju ruku može postaviti mnogo nedoumica. Toga su ideolozi itekako bili svjesni pa su nam nudili samo ono što smo smjeli da znamo, a ostalo su prepustili stihiji koja neumitno vodi krahu koji se jasno nazire s pojavom paničnih apela i sugestija o tome kako Bošnjaci treba da se izjasne, čime su i bošnjački političari, ideolozi i istoričari priznali svoj višedecenijski neuspjeh i opet od svog naroda napravili slučaj. Samo ovoga puta neće moći svoje promašaje prebacivati na velikosrpski ili velikohrvatski faktor, titoistički režim i slične floskule. Biće jasno da je bošnjačka nacionalna ideja držana ispod tepiha voljom bošnjačkih elita, a da sada ista ta elita vrijeđa razum i intelekt vlastitog naroda, spočitavajući mu neukost i pomanjkanje nacionalne svijesti, kao da je sam narod za to kriv. 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)

Stavovi u ovom tekstu izražavaju autorovo lično mišljenje i ne predstavljaju nužno uredničku politiku DEPO PORTAL-a.