“Jako volim pojmove trash i kič, jer mi to nekako zvuči zabavno,  nasmijava me. Neko uživa u uređenju stana, neko voli savršeno sve tehnički izvedeno, a to nije moj đir. Ja volim jelenske rogove, šlampavost, znaš ono - vidiš to i umreš od smijeha. U Banjaluci sam baš našla ogledalo sa Backstreet boysima. To su neke stvari koje te zabavljaju, a da bi te zabavile moraju biti trash, moraju biti auto-ironične, zato mi je kič super, ima tu dozu cinizma i ti se sprdaš sam sa sobom, dok neke stvari tako trpaš po sebi, koje su djetinjaste i neozbiljne. Meni je zapravo kompliment što se naša muzika tako smatra, jer to znači da je ideja uspjela, a to je zapravo zabavit ljude”

Razgovarala: Tanja GATARIĆ

Mnogi za vašu muziku kažu "toliko je loše, da je ustvari dobro". Kako to komentarišeš i kako je zapravo nastala “Lollobrigida”?

Ed Wood je tako nastao i danas ga svi cijene. Cijela priča je zamišljena kao čisti trash. Ako trash podrazumijevaš kao nešto gdje ti uopće nije bitna neka tehnička opremljenost, nego neke mogućnosti da se sve snima na jednom malom sintu na baterije gdje bi uzela mikrofon približila sintić i tako lupala po tome. I to je tzv. trash ili lo fight produkcija, gdje se ne želiš opterećivati nekom tehnologijom, iznajmljivati skupe studije, ići kod učitelja pjevanja. To je jedan amaterski pristup u kojem svako od nas ima pravo na kreativni izraz, bilo da je riječ o crtanju akvarela, pisanju pjesama doma ili popravljanju automobila. Nepretenciozno sam krenula i to je privuklo veliki broj ljudi, koji su nas počeli zvati da to pred njima izvodimo. I tako malo po malo...(sama sam sebi advokat: "Nismo mi tako loši"... hahaha)

Nedavno ste trebali nastupiti u Sarajevu, ali je koncert otkazan. Šta se zapravo dogodilo i kada vas sarajevska publika može ponovo očekivati?

Dogodilo se to da je naš Kleemar - sintić player bio bolestan. Još mu se sve skolapilo, jer radi i za teatar neke predstave, tako da smo to morali otkazati - svinjska gripa, klasična priča u sred sezone. Ali ćemo najvjerojatnije imati koncerte u Sarajevu i Bihaću krajem drugog mjeseca. Ponovo su nas zvali i to moramo odvalit skupa dva dana za redom, tako da se ful veselim. Ćevapi kod "Želje" se već hlade... (hahahah)

Koliko vam znači MTV nagrada "Best Adria Act" i da li ste je iskreno očekivali?
Nismo uopće očekivali nagradu, jer sve to nekako nepretenciozno shvaćamo. Mi se kao bend vrlo rijetko uspijemo i naći kako smo svi iz tri različite države. Nemamo mi sad neke probe svaki dan niti smo se nadali da ćemo dobiti neku nagradu nekad. Doživjeli smo mali šok, moždani udar, ali nam je bio veliki kompliment, jer je to prvi put, da nas neko zaista doživljava ozbiljno, možda čak i više nego što sami sebe doživljavamo ozbiljno. Ali to je super kad vidiš da je sve u toj industriji užasno fluktuirajuće. Mi smo vjerojatno bili u pravo vrijeme na pravom mjestu, ljudi valjda vole te neke neopterećene, intimističke tekstove, šljokice, nepretenciozni pristup - pogotovo u doba recesije. Tako da je to taman sjelo 'ko budali pleska'. U svakom slučaju hvala svima koji su glasali, a to su očito klinci koji su bili doma i klik, klik, klik... A to je nama vjetar u leđa, super nekakav kick, da mi to možemo, da se ne raspadnemo, nego da idemo dalje.

Mnogi muzičari u regionu se u svojim tekstovima bave socijalnom nepravdom i aktuelnim političim problemima. Da li “Lollobrigida” ima potrebu da krene u jednom takvom pravcu?
Ne, ne i ne. Mene svi ljudi pitaju: 'Zašto ne, svi znamo da si protiv Bandića, da si onako liberalka, evo sad je došao Kerum, pa što ne napraviš neku pjesmu?". Meni taj način izražavanja nije prirođen, nije nešto što me zanima. Moj način komunikacije nije "jebo Vladu", "dole Bandić". Ono što mene zanima je moj svakodnevni život, neke teme koje jesu političke, ali ne na direktni način da ti nekog prozivaš. U dijelu mojih pjesama možeš iščitati neki svjetonazor o mnogim društvenim temama, ali ne direktno u smislu "Viva La Revolucion".

U vezi s tim pitanjem, šta misliš o političkoj situaciji u regionu?
Mi imamo nesreću da živimo u jednom depresivnom vremenu sa dosta depresivnih ljudi. U tako nekakvim kriznim situacijama ti se rađaju razne  turobne i ograničavajuće ideje. Tu ljudi koji su slobodoumni, kakva sam ja i svi mi i naši prijatelji, se osjećaju dosta potišteno. U nekakvom si pres loncu iz kojeg te je užasno strah izaći van, jer te očekuje pleska. Taman misliš sve je ok i onda izađeš i neki dečko sa crvenom kapom izađe van kluba i dobije šor. Tako da se nadam da ćemo se polako više tog nesretnog rata i postratne depresije osloboditi i krenut zapravo živjeti punim plućima. Vidim i da su mladi ljudi užasno fokusirani na prošlost i to je ono što mene strašno smeta. Oni nikako da shvate da imamo samo jedan život. Ljubimo se, volimo se, zabavljajmo se i prestanimo biti manipulirani. Jedino što nam preostaje je skupljat se u ovim malim klubićima, radit neke partyje koji su nama fora, oblačit se u princeze, balerine, stavljat šljokice i živjeti u nekom svom paralelnom svijetu. Zabrijat da je to tvoj svijet i nadati se da će taj svijet zavladati, da će se svi dobro zabavljati i da više neće biti zla.

Kako komentarišeš izbor Ive Josipovića za predsjednika Hrvatske?
Ivo Josipović je nova pojava na našoj političkoj sceni, mi ga zapravo dosta ne znamo. Na neku foru smo kupili mačka u vreći. A s obzirom da za Bandića znamo kakav je mačak, koji je izvan vreće već jako dugo vremena, u tom smislu je bolje imati mačka u vreći, nego mačka izvan vreće, koji samo trpa sebi u vreću... (hahahah)

Ko je bio tvoj favorit na predsjedničkim izborima?
Moj favorit je bila Vesna Pusić, za koju mislim da je bila idealna za tu funkciju. Žena ima obrazovanje, zna sve moguće strane jezike, baš je žena intelektualka par excellence, kojoj se moraš diviti. Ona ti može biti više ili manje simpatična kao osoba, ali je ona osoba koju bih voljela vidjeti da reprezentira moju zemlju negdje vani. Ali mislim da je Josipović dobar back up, dobra prva pratilja. Mi se nadamo da nas neće iznevjeriti. Sad smo oduševljeni što je on dobio, s obzirom ko je bio u istoj košari.

Kakvi su planovi “Lollobrigide” u narednom periodu. Da li uskoro možemo očekivati novi album?
Mi smo se dogovorili i zaista ćemo se držat tog dogovora. Ovo nam je zadnji koncert u nekom nizu, jer smo svaki vikend nastupali i sad ćemo napravit pauzu od tri, četiri mjeseca. Imamo hrpu nekih ideja i radimo nove stvari, tako da bi morali do kraja godine izdati novi album. Užasno nam je to teško, jer smo bend, koji se rijetko može vidjet, okupit i zahvaljujući internetu uspjevamo sve svoje ideje spojit u jedno. I idemo dalje. Ne možeš ti nešto više trenutno napravit. Mi smo sad došli do plafona i to puno većeg plafona, nego što smo mislili da ćemo doći.

Da li će na novom albumu biti nekih žanrovskih novina?
Mislim da ćemo s novim albumom biti čak i malo brutalniji. Znaš obično kada se bendu desi tako neka fora kao što je MTV nagrada ili evo nama već treći album, onda on krene u nekom pop smjeru, jer počne brijat - "eto sad bih ja trebao od toga i nešto zaradit". Mi smo se dogovorili od početka da to nije neka naša spika, mi stvarno ne želimo ovo radit za pare. Zato ne želimo biti pravi profi bend, jer te to počne opterećivati - koliko se puta šta zavrtilo na radiju, koliko ljudi će večeras doći… Želimo raditi muziku za ljude za koje mislimo da je namjenjena i onako kako mi stvarno hoćemo. Sad smo svi u nekoj brutalnijoj fazi - "bog te pito šta će iz toga izać van".
(BLIN)

LOLLOBRIGIDA U DFK: Šljokice letjele na sve strane

ČITAJTE DEPO!