NUTRICIONISTKINJA SELMA GIČEVIĆ O ISHRANI DJECE

Argument 'i ja sam to jeo pa šta mi fali' predstavlja zamku i opasnost po zdravlje najmlađih

Arhiva19.08.12, 11:28h

Koliko je ishrana bitna u našoj svakodnevnici, razvoju i odrastanju razgovarali smo sa Selmom Gičević, magistricom nutricionizma u javnom zdravstvu

zdrava hrana

Koja je uloga ishrane u izgradnji mentalnih i fizičkih sposobnosti i da li postoje namirnice koje su poželjne ili ne u određenoj životnoj dobi?

Način na koji se hranimo je, iako ne jedini, svakako jedan od najvažnijih faktora koji utiču na dosezanje maksimuma naših potencijala. Pravilnim unosom hrane moguće je poboljšati koncentraciju, izdržljivost i raspoloženje, te otpornost organizma. S druge strane, unos nezdravih namirnica i jedenje u stresnom stanju može uzrokovati niz tegoba i poremetiti rad organizma. Ako govorimo o bebama uzrasta 6-12 mjeseci, svakako su nepoželjni orašasti plodovi, jaja, med, dosoljavanje hrane i niz drugih namirnica. S druge strane, trudnica i majka koja doji treba piti riblje ulje s omega 3 nezasićenim masnim kiselinama (formula namijenjenu trudnicama i dojiljama)radi razvoja djetetovog mozga i nervnog sistema. Bolešljiva djeca često ne unose dovoljno cinka, pa su podložna infekcijama respiratornog trakta. Stoga im treba davati više namirnica životinjskog porijekla, npr. mesa i jaja. Jetra je primjer namirnice koja djetetu u razvoju može biti korisna, jer je veoma bogata nutrijentima, između ostaloga A vitaminom. No, kako se taj vitamin skladišti u jetri i može biti opasan u velikim količinama, odrasle osobe jetru ne trebaju jesti često, ne preporučuje se češće od jednom u 2-3 sedmice.

Vaše interesovanje okrenuto je prije svega ishrani najmlađih te ste uradili projekat "Razvoj prehrambenih smjernica za vrtiće u BiH"?

Prehrambene navike stiču se u predškolskom uzrastu, u krugu porodice i vrtića, stoga je rana intervencija važna. To ni u kom slučaju ne znači da se trebamo zaustaviti na toj starosnoj skupini. Kako bismo unaprijedili zdravlje bh. populacije u cjelini, važno je uvesti standarde ishrane i za škole, te projekte podrške zdravijem izboru hrane među studentima i radno sposobnom populacijom. Za realizaciju ovih nastojanja trebamo imati i veći broj stručnjaka nutricionista, što povlači pitanje njihovog školovanja i uvođenja studija iz ove oblasti....

Da li će ovo istraživanje biti i konkretno realizovano, tj. da li će nadležene institucije učiniti neke konkretne korake po pitanju poboljšanja ishrane u vrtićima?

Nemam odgovor na to pitanje, ali vjerujem i nadam da hoće. Ne smijemo odustajati od stava da je zdravlje djeteta i zdravlje bh. populacije u svakom pogledu ispred finansijskih, strukturalnih, društvenih, psiholoških, i ko zna sve kakvih prepreka s kojima se možemo suočiti na putu realizacije ovakvog nastojanja. Da pojasnim: ako nemamo dovoljno novca za hranu djeteta u vrtiću, moramo ga naći; ako dijete ‘ne voli’ povrće, moramo naći pedogoški prihvatljiv način da mu ga približimo; i na poslijetku, u kreiranju jelovnika za djecu u razvoju trebamo se rukovoditi isključivo naukom i primjerima dobre prakse, nipošto ličnim prehrambenim preferencijama. Argument ‘i ja sam to jela/jeo pa šta mi ‘fali’’ predstavlja zatvaranje očiju pred činjenicama, što predstavlja jedan od glavnih kamena spoticanja razvoja društva.

Često se čuju komentari da je zdrava ishrana “skupa” za standard koji imamo?

Ne mislim da je tako! Npr. skuša i sardina su jeftine ribe po hranjljivosti jednake lososu, iako po cijeni nisu. Sezonsko voće i povrće koje raste na našim prostorima dovoljno je da zadovolji potrebe za svim nutrijentima, ne moramo kupovati ono skuplje, koje je proputovalo pola svijeta da dođe do nas.
Grahorice su izvrsna zamjena za meso i treba ih jesti više puta sedmično, dok istraživanja pokazuju da jedemo previše mesa, dakle možemo smanjiti njegov unos na 3-4 puta sedmično. Procesirane namirnice su u pravilu skupe, a često su siromašne hranjljivim sastojcima. Postoji i minimum ispod kog ne možemo ići, tj. kada hrana postaje nedovoljno hranjljiva za dijete u razvoju, bilo da se radi o nedovoljnom energetskom unosu ili o nedovoljno nutrijenata u hrani, tj ‘praznim kalorijama’.

Nedavno je pažnju javnosti skrenula pašteta u kojoj je navodno bilo i svinjetine.Šta je veći problem ta konkretna pašteta ili sama
činjenica da se djeci uopšte daju paštete i slične prerađene namirnice, viršle, salame... ?


Problem je dvojak, i oba su problema jednako važna; treba poštivati prehrambene zahtjeve i potrebe djeteta bez obzira da li se radilo o vjerskim, zdravstvenim ili drugim razlozima - ovdje mislim i na alergičare, i na vegetarijance. Ako postoje standardi ishrane, onda se situacije kao što je ova nedavna, s svinjskom paštetom, neće dešavati. Važno je dati ustanovama za odgoj djece jasan okvir u kom će djelovati, a koji će na prvo mjesto staviti interes djeteta.

Kako bi trebao da izgleda jelovnik u vrtićima?

Jelovnik treba sadržati 4 obroka, doručak, užinu, ručak i još jednu užinu, i pokrivati 75% dnevnih potreba za energijom i nutrijentima. Djecu treba učiti da piju vodu, za što je važno imati filtere za vodu, bokale i čaše, kako bi se mogla sama poslužiti kad su žedna. Treba im služiti svježe pasterizirano mlijeko, a ne mlijeko u prahu, jer ovo drugo ima ukus kog teško prihvataju, te postoji opasnost da će početi da ga odbijaju i kod kuće.

Na jelovniku se treba svakodnevno naći voće i povrće, te je važno uvesti jedan dodatni voćno-mliječni obrok, npr. jogurt s voćem. Nadalje, zobena kaša i druge cjelovite žitarice.I naravno, više ribe.

Često se čuje da je debelo dijete zdravo dijete. Koja je opasnost pretilosti kod djece?


Gojaznost u djetinjstvu veže se uz gojaznost i pojavu niza hroničnih oboljenja u kasnijem životu, među kojima prednjače bolesti srca i krvnih žila, dijabetes i neki oblici raka. No, i ono dijete koje nije gojazno, ali ne unosi dovoljno namirnica koje su potrebne za njegov pravilan rast i razvoj, izloženo je istom riziku.

Ljeto je sa svim svojim obiljem, ipak da li postoje namirnice koje treba izbjegavati ali i one koje se preporučuju?

Nutritivni sastav namirnice i njena kvarljivost često su obrnuto proporcionalni. Mliječni proizvodi, jaja, meso, riba, sve su to lako kvarljive namirnice, dok su neoprano voće i povrće prenosnik klica. Često ćemo čuti 'otrovao se od lubenice'. To nikako ne znači da trebamo prestati jesti ovu hranu, ali ljeti moramo biti dodatno oprezni. treba jesti samo dobro oprano voće i povrće, koje izgleda svježe, i koje je upravo oguljeno i izrezano.
Treba izbjegavati lubenicu iz frižidera, pustiti nek postigne sobnu temperaturu prije konzumiranja. Pravilno skladišteno meso, jaja i mlijeko neće naškoditi. Gičević preporučuje da se što manje u ovom periodu jede hrana spremnjena vam kuće.

Selma Gičević je magistrica nutricionizma u javnom zdravstvu. Angažirana je na projektima unaprijeđenja zdravstvenog statusa populacije kroz promociju zdravog načina življenja i prevenciju hroničnih bolesti. Trenutno učestvuje u inicijativi za unaprijeđenje ishrane u vrtićima u Kantonu Sarajevo, pruža podršku grupi za izradu nutricionističke politike za djecu u FBiH i priprema prijedlog doktorskog istraživanja. Magistrirala je na University of Westminster, London, Velika Britanija. Za razliku od ionako malog broja ljekara sa subspecijalizacijom iz higijene ishrane ili dijetetike koji lječe i rade sa pojednicima GIčević radi na prevenciji bolestii i s grupom/populacijom.

(FENA/dg)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook