VEZANI TEKST: EVROPSKE INTEGRACIJE I BUDUĆNOST BIH - Znate li šta su IPA fondovi i zašto su jedini spas za Bosnu i Herecgovinu?!

Piše: Elma MURIĆ

Korupcija u BiH - društveno prihvaćena i usađena u ljude i način na koji razmišljaju. Tako duboko ukorijenjena da je već možemo smatrati - uobičajenom.

Stara praksa podmićivanja i nepotizma koja je na ovim prostorima oduvijek bila prisutna, u postratnom periodu se toliko razbuktala da danas gospodari svakim segmentom javnog života.

Statistike pokazuju da je BiH, prema Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, tek na 91. mjestu od 178 zemalja. Poređenja radi, Crna Gora i Hrvatska dijele 66. mjesto, Srbija je na 86., dok je samo Kosovo niže rangirano na 112. mjestu.

Ovom stanju, prema istraživanjima Transparency Internationala, ne doprinosi ni činjenica da se za 70 posto procesuiranih slučajeva korupcije dodjeljuju uslovne kazne što na neki način legalizuje ovu pojavu.

Začarani krug - od korumpiranih ljekara i profesora do vladajućih državnih struktura

SRĐAN BLAGOVČANIN, izvršni direktor Tranparency Internationala: Institucije su paravan za sistematsku pljačku naroda Od kako je donesena posljednja strategija za borbu protiv korupcije 2009. godine, praktično niti jedna aktivnost koja je njome predviđena dosad nije realizovana. Agencija za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije, koja treba da ima ključnu ulogu u implementaciji strategije, nikada nije postala operativna. Danas praktično ima samo rukovodstvo, bez budžeta, zaposlenih i jasno je da ne može postići značajne rezultate. Upravo je to ključni dokaz potpunog odsustva političke volje za borbu protiv korupcije.

Najčešće smo svjedoci onog oblika korupcije koju bi slobodno mogli nazvati i javnom, kao što je davanje mita ljekarima ili profesorima te namještanje konkursa za radna mjesta, no nažalost tu problem ne prestaje.

Naprotiv, korumpiranost u BiH se proteže i kroz sve nivoe vlasti gdje poprima poseban vid tzv. političke korupcije koji se manifestira kroz malverzacije vezane uz raspodjelu budžeta, privatizacijske afere, te mnogobrojne nepravilnosti u radu nekolicine preostalih javnih preduzeća.

Dodatne teškoće u razotkrivanju korupcijskih afera stvara i činjenica da ni bh. pravosuđe nije čistih ruku te da dosad nije uspješno privelo kraju nijedan proces u koji je bio umiješan neki visoki funkcioner, kao i mediji, naročito javni servisi u oba entiteta, koji se nerijetko stavljaju u službu politike i vladajućih stranaka, čime se zatvara začarani krug iz kojeg stručnjaci i analitičari ne vide izlaza.

Naš sagovornik, Srđan Blagovčanin, izvršni direktor Transparency Internationala, smatra da u BiH prvenstveno nedostaje volje da se stane na kraj ovoj pojavi budući da vladajućim strukturama ovakvo stanje odgovara.

Sudeći prema indeksu Transparency Internationala iz 2010. godine, Bosna i Hercegovina je bila na nezavidnom 91 mjestu po korumpiranosti, dok je u regiji jedino Kosovo bilo ocijenjeno kao korumpiranije od naše države. Kako danas stojimo na ovom indeksu? Da li se nešto promijenilo?

Ni u 2011., prema nalazima istraživanja, BiH ne bilježi nikakav napredak. I dalje stojimo daleko najlošije u regionu jugostočne Evrope prema svim parametrima. Od nezavisnosti i funkcionalnosti pravosuđa do ogromnog prisustva najtežih oblika korupcije – političke korupcije. Stvari se dodatno usložnjavaju otvorenim atacima na ključne institucije za provedbu zakona na državnom nivou, Sud i Tužilaštvo BiH, Agencija za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije postoji praktično samo na papiru, bez budžeta, bez osoblja i bez ikakve volje nadležnih da ona profunkcioniše.

Sve nam to govori da nažalost ništa pozitivno ne možemo očekivati u skorijoj budućnosti bez radiklanog zaokreta, a on je nažalost vrlo malo vjerovatan. Jer i vladajućoj strukturi ovo stanje apsolutno odgovara, imaju aposlutnu kontrolu nad svim resursima ove zemlje, a što naravno koriste isključivo u privatnom intersu. Institucije služe samo kao paravan, iza koga se krije sistemska pljačka građana ove zemlje.

Korupcija u obrazovanju je jedan od najvećih problema s kojima se suočavaju đaci i studenti u BiH. Do kojih ste rezultata zasad došli provodeći projekat 'Prevencija korupcije u visokom obrazovanju'?

Opšti zaključak je da u obrazovanju u BiH vlada potpuni haos, u institucionalnom, zakonskom i svakom drugom smislu. Korupcija je sveprisutna, a posljedice katastrofalne. Kada pogledate svjetske rang liste univerziteta vidjet ćete da se naši univerziteti nalaze zajedno sa univerzitetima iz Afrike i centralne Azije. Stoga nikog ni ne treba da čudi što diplome naših univerziteta ne vrijede više od papira na kojem su odštampane.

Korupcija u obrazovanju je postala masovna i sistemska pojava, svaki četvrti student prema našim istraživanjima je imao lična iskustva sa korupcijom. Ono što još više brine da većina studenata nije spremna da učini ništa na razotkrivanju slučajeva korupcije, jer više ne vjeruju nikome, ni dekanima, ni rektorima, ni inspekcijama, ministarstvima, nikome.

Proces sticanja nastavno naučnih znanja doveden je do apsurda i tu uglavnom više nikakvi kriteriji ne postoje. Posebno je teško stanje u Federaciji BiH, gdje vlada potpuni haos, imajući u vidu ustavnu strukturu Federacije, odnosno činjenicu da je obrazovanje u nadležnosti kantona. Svaki kanton vodi svoju obrazovnu politiku, a neki od kantona čak nemaju ni zakon o visokom obrazovanju, što praktično proces visokog obrazovanja posebno na privatnim univerzitetima svodi na kupoprodaju diploma.

Također, u toku je i višegodišnji Monitoring provođenja strategije za borbu protiv korupcije. Kako protiče taj projekat i koja se od strategija pokazala najuspješnijom?

Od kako je donesena posljednja strategija za borbu protiv korupcije 2009 godine a za period od pet godina, praktično niti jedna aktivnost koja je predviđena strategijom i akcionim planom nije realizovana. Agencija za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije, koja treba da ima ključnu ulogu u implementaciji strategije, nikada nije postala operativna iako je zakon o njenom uspostavljanju donesen još 2009. Ona danas praktično ima samo rukovodstvo, bez budžeta, zaposlenih jasno je da ne može postići značajne rezultate. Upravo je to ključni dokaz potpunog odsustva političke volje za borbu protiv korupcije.

Vi ste u projektu ALAC tokom godina zaprimili velik broj ličnih i anonimnih prijava, pritužbi i žalbi građana i građanki širom teritorije BiH. Na šta se one najčešće odnose?

Centar za pružanje pravne pomoći TI BiH (Advocacy and Legal Advice Center – ALAC) funkcioniše već osam godina i u tom periodu putem otvorene telefonske linije 0800 55555 primili smo preko 10.000 prijava građana kojima smo osigurali pravnu pomoć. Nepostoji nažalost oblast ili institucija u BiH na koju nije bilo prijava za korupciju. Po broju prijava prednjače opštinske i kanotnalne administracije, jer po logici stvari građani imaju najveći broj kontakata upravo sa ovim nivoima vlasti pa je i najviše prilika za pojavu korupcije. Funkcionisanje kantonalnih i opštinskih administracija dosta često više podsjeća na feudalni period nego na savremene jedinice loklane samouprave.

Ogromne probleme građani imaju i u oblastima zdravsta i obrazovanja. Nepotizam i klijentelizam u zapošljavanju je takodje dosta često predemt prijava građana i sudeći po njima postao je osnovni način zapošljavanja u javnim institucijama  BiH. Glavna karakteristika postupanja institucija po proslijeđenim prijavama je izuzetna sporost, uz česta kršenja pravila postupka.

Velike korupcijske afere su neizvedive bez pokroviteljstva političkih lidera

PRIČA 2 - TEUFIK HADŽIAHMETOVIĆ, BORAC PROTIV KORUPCIJE NA FAKULTETU POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Pojedinac je slab u borbi protiv korumpiranog sistema Predstavnik mreže Uzbunjivači protiv korupcije u BiH, Teufik Hadžiahmetović tvrdi da ga njegovo iskustvo borbe protiv korupcije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu obavezalo da se udruži s drugim građanima 'uzbunjivačima' i da zajedno naprave građanski front protiv korupcije u BiH. - Pojedinac je slab u borbi protiv korumpiranog sistema i sistem je u mogućnosti da se osveti takvim pojedincima, ali udruženi građani mogu da pobijede korupciju u BiH. Upravo su to razlozi što sam se pridružio projektu Zaštite uzbunjivača u BiH. Prihvatio sam zadatak da krenem u formiranje mreže, koja bi u budućnosti trebala prerasti u zasebnu asocijaciju građanske borbe protiv korupcije namijenjena za hrabre i poštene građane koji su spremni da prijave koruptivno ponašanje i one koji su to već uradili a trpe odmazdu zbog toga, da se jave i dignu glas, kako bi udruženi mogli uzvratiti udarac svim korumpiranim dijelovima sistema.

Kod nas se rijetko prijavljuju slučajevi korupcije, a svaki iole obaviješten građanin je svjestan prisustva korupcije u svim segmentima javnog života. Zbog čega je tako? Dokle seže ta korumpiranost ako i nadležne osobe zatvaraju oči pred tim?

Obzirom na prirodu političkog sistema, odnosno činjenicu da politički lideri kontrolišu apsolutno sve, od izbora i imenovanja čelnih ljudi institucija, pa do kreiranja zakonskih rješenja, jasno je da se velike korupcijske afere ne mogu desiti bez znanja ili, što je još vjerovatnije, direktnog pokroviteljstva upravo političkih lidera. Njihova moć i uticaj omogućava da akteri afera odnosno pljački ne budu predmet procesuiranja. A kontrola nad medijima omogućava političkim liderima, da se javnost anestezira i pažnja javnosti skrene na druge probleme.

Naravno, ako je situacija ovakva na vrhovima vlasti jasno je da i srednji sloj administracije poseže za takvim radnjama, zaštićen pripadnošću političkim partijama koje su na vlasti. Dakle suštinski problem ove zemlje je da političke partije funkcionišu više na principu mafije, a manje na principu na kojem su utemeljene moderne politčke partije u Evropi.

Naravno to sve kao posljedicu ima i veliku rasprostranjenost sitne administrativne korupcije, kao nažalost najefikasnijeg načina realizacije i osiguravanja prava građana.

Do koje mjere su korumpirani pravosudni organi u BiH budući da svaki slučaj koji se i nađe pred sudom najčešće pada u vodu? Do koje mjere su ovi ogani korumpirani?

Ako gledamo formalno pravno nikada niko u BiH iz pravosuđa nije osuđen za korupciju. Da li to znači da korupcije u pravosuđu nema? Naravno da ne... Korupcija u pravosuđu je sveprisutna, i percepcija javnosti da je pravosuđe medju najkorumpiranijm instiucijama. Apsurdno mali broj presuda za korupciju, nevjerovatne presude za pojedina izuzetno teška krivična dijela ili  činjenica da se u pojedinim predmetima smijeni i po 10 tužilaca, ili da Tužilaštvu i Sudu BiH trebaju godine da utvrde da nisu nadležni govori nam jasno da se iza takvih situacija vrlo vjerovatno  krije upravo korupcija.

Na kraju procesuiranje korupcije predstavlja najbolji test nezavisnosti pravosuđa i prisustva korupcije u samom pravosuđu, jer ljudi koji se procesuiraju u korupcijskim slučajevima imaju moć novac i uticaj i sposobnost da se oni procesuriaju znači da je pravosuđe nezavisno i da nije opterećeno korupcijom. Očigledno da u BiH to nije slučaj. 

Koliko je korupcija prisutna u medijima budući da nemamo mnogo nezavisnih medija? Većina medija, a naročito (i nažalost) javni servisi ne kriju privrženost određenim političkim strankama i frakcijama. Kakva je situacija u EU po ovom pitanju?

Moj je utisak da se stanje u medijima konstantno pogoršava i da većina medija ne poštuje elemntarna pravila struke. Jezik mržnje i raspirivanje vjerske i etničke netolerancije su postali svakodnevica. Mediji se koriste kao instrument u obračunima izmedju različitih centara moći i politčkih oligarhija. Situacija u javnim servisima je katastrofalna, oni su potpuno stavljeni u službu pojedinih vladajućih partija. Istraživačko novinarstvo u Bih je gotovo postalo isključivo teorijski pojam.

Izvještavanje o korupciji se svodi na međusobne optužbe i obračune, bez stvarne namjere za razotkrivanjem korupcijskih afera. Veoma često to kao rezulta ima i konstruisane i monitrane priče u cilju rušenja ugleda onih koji smetaju vlasniku ili onome ko kontroliše medij. Jasno da su u razvijenim demokratijama mediji osnovni stub na kojem počiva odgovornost izabranih zvaničnika.

Imali smo nedavnu priliku da vidimo da je i predsjednik Njemačke bio u situaciji da se povuče zbog neprimjerenog odnosa prema medijima. Dakle, medijima mora biti osiguran prostor zakonski i instucionalno da slobodno djeluju ali sa druge strane oni imaju odgovornost da djeluju u okviru novinarskih standarda. 

Po broju procesuiranih slučajeva korupcije manje u BiH nego u Švedskoj

Koji su konkretni primjeri razotkrivanja korupcije u BiH? Navedite nam neke od njih...

Prema našim istraživanjima jako malo broj slučajeva korupcije biva otkriven, a još manji broj dobije insiticucionalni odgovor u vidu pravosnažne osuđujuće presude. Čak i ako se to desi nalazi naših istraživanja govore da više od 70 posto presuda budu uslovne. To praktično znači da je korupcija u praksi u BiH u izvjesnom smislu legalizovana, posebno ona na najvišim razinama vlasti gdje godišnje nestaju stotine miliona KM kroz direktne transfere iz budžeta, kroz zloupotrebe u javnim nabavkama, privatizaciji, javnim kompanijama itd.

Pravosuđe jednostavno neuspijeva da procesuira korupciju jer je pod direktnom kontrolom političkih lidera. Sve istrage protiv visoko pozicioniranih zvaničnika su se završile potpunim neuspjehom, ili su trajala godinama, ili pod misterioznim okolnostima transferirane na niže nivo pravosudja ili oslobađajućim presudama.

Sjetimo se velikih slučajeva zgrade Vlade RS, Autoputa, afere Reket i načina na koji su završile. Kada gledamo samo broj procesuiranih slučajeva neko bi mogao pomisliti da je korupcije manje u BiH nego u Švedskoj. 

Šta građani mogu učiniti ako žele prijaviti korupciju? Mnogi od njih se boje to učiniti zbog straha od gubitka posla, diplome...Kako se pojedinac koji se susreo s korupcijom može boriti s ovom pojavom?

Odgovor je na žalost gotovo nikako. To je realnost, iako mi uvijek nastojimo građane ohrabriti da ne dozvole da budu žrtve korupcije, ukoliko je korupcija sistemska i sveprisutna to je zaista teško. U pravilu ljudi koji u se usude u BiH da prijave korupciju bivaju suočeni sa ogromnim problemima, od prijetnji i pritisaka, šikaniranja na poslu, do fizičkih napada na njih i članove porodice. Zato pojedinci koji se u BiH usude govoriti i prijaviti korupciju predstavljaju istinske heroje i mi kao organizacija se posebno trudimo da im pružimo svu moguću pravnu pomoć i zaštitu.

ZUFER DERVIŠEVIĆ, glavni inspektor Finansijske policije BiH tvrdi: - Kriminalni monstrumi čak i svoju djecu posredno ili nepotrebno uvlače u kriminal pa to ispadne kao neka porodična djelatnost i tradicija. Na pitanje koliko se država kroz razne korumpirane djelatnosti potkrada, Dervišević navodi: - U pitanju su sasvim sigurno milioni i milioni maraka...Siguran sam kako će i u FBiH morati doći vrijeme kada će se kriminalci bez obzira na funkcije i moć pravedno procesuirati i kažnjavati, jer ovako se ne pravi država nego urušava.

Kako EU smatra, borba protiv korupcije je primarna iz dva razloga, političkog i ekonomskog. Šta BiH mora učiniti da bi se uključila u proces pridruživanja EU? Ustvari, dokle smo došli u tom procesu?

EU je na prethodnim pridruživanjima naučila važnu lekciju, a to je da bez uspostave vladavine prave i rezultata u borbi protiv korupcije nije moguće osigurati ispunjavanje drugih uslova za pridruživanje. Stoga,  svi buduće pregvori sa zemljama kandidatima će počinjati poglavljem 24 –pravda sloboda i sigurnost. Naravno mi smo još daleko od pregovora jer nismo još kandidat i jako teško da ćemo uspjeti ove godine podnijeti aplikaciju za članstvo.

Bez obzira na to Evropsko parterstvo definiše vrlo jasne obaveze koje BiH mora da ispuni, od jačanja pravosudnih struktura odnosno procesuiranja korupcije, do jačanja zakonskog okvira.

BiH naravno nije učinila ništa na realizacija obaveza iz Evropskog parterstva i stoga i ne čudi što smo u najlošijoj poziciji u regionu kada je u pitanju proces pristupanja EU.

Jasno je da političkoj eliti, koja je istina deklarativno opredjeljena za integracije, ne odgovara napredak ka EU, iako se deklarativno za njega zalažu. Naprosto, zato što napredak ka EU vladavinu prava, jače i snažnije institucije, a to definitvno znači i puno veći rizik za njih da se nađu na meti tih institucija.

Šta traži Evropska unija? NEZAVISAN I EFIKASAN PRAVOSUDNI SISTEM - EU uslovi kada je riječ o pozitivnoj dinamici poduzimanja aktivnosti na borbi protiv korupcije uključuju čvrst zakonski okvir u skladu sa međunarodnim standardima i praksom, opsežno provođenje politike, strategija i akcionih planova, učinkovite mehanizme za suzbijanje korupcije u vidu nezavisnog i efikasnog pravosudnog sistema i jakih agencija za provođenje zakona koje su u mogućnosti da provode istrage i pokreću tužbe zbog korupcije, te dosljedne i opsežne mjere spriječavanja korupcije. ANGAŽMAN AGENCIJE ZA PREVENCIJU KORUPCIJE - Kada je spriječavanje u pitanju, Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije mora snažno preuzeti vodeću ulogu. REFORMU JAVNE UPRAVE - Ključni koraci za borbu protiv korupcije se poduzimaju i kroz reformu javne uprave – uključujući i zahtjevanje stroge profesionalne etike, naročito u domenu javnih usluga kao što su zdravstvo i obrazovanje. ZAKONSKU REGULATIVU IZMEĐU PRIVATNOG I JAVNOG SEKTORA - Korupcija tamo gdje se dodiruju javni i privatni sektor također teško pogađa mala i srednja preduzeća koja u BiH uglavnom zavise od državnog budžeta. Koruptivno djelovanje ne samo da šteti ekonomskom okruženju već i ohrabruje poslovne subjekte da se priklone sivoj ekonomiji i na taj način dodatno oštećuje javne prihode po osnovi naplate poreza. Transparentna i učinkovita zakonska regulativa u svim oblastima koje predstavljaju dodirne tačke između javnog i privatnog sektora je, prema tome, ključ za borbu protiv korupcije. SLOBODU MEDIJA I PRISTUPA INFORMACIJAMA - Moraju se poduzeti konkretne mjere borbe protiv korupcije kao što su efikasno provođenje Zakona o slobodi pristupa informacijama, Zakona o sukobu interesa, te zakonskih odredbi kojima bi se obezbijedila zaštita za sve one koji dojave slučajeve korupcije.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)