Piše: Matan NIŽIĆ (Poskok.info)

Možda po prvom „neamerikancu“ kojega je kupio Real Madrid? Po osvajaču europskog, svjetskog i olimpijskog zlata u košarci? Po najboljem igraču u povijesti košarke u BIH? Po najboljem košarkašu Jugoslavije iz sezone 1980. kad su po parketu hodali Dalipagić, Ćosić, Kićanović, Slavnić itd...Ova 4 izbora imaju jedan problem. Radi se o naime o jednom igraču!

Po broju komentara na ŠB portalima izgleda da je ime Kupa BiH posebno vruće pitanje ovih sniježnih dana. Sadržaj nekih komentara uvjerava nas da Nietzsche nije bio nekorektan kad je napisao onu  ''To što svatko smije naučiti čitati – trajno kvari ne samo pisanje nego i mišljenje''.

Komentiranje dobrog dijela komentara značilo bi raspravljati s 15-godišnjim idiotom.Kako se preko interneta ne može opaliti pleska, bolje je to izbjeći pa se vratiti košarci i njezinim veličinama.
Ako si rođen 70-tih godina prošloga stoljeća onda košarka ima posebno mjesto u tvome sportskom iskustvu. Počeo si je gledati u eri Cibonine dominacije kada je europskim parketima pepao najveći...Dražen...ali to nije bilo samo to....                                                

Sedam-osam godina prije Draženove prve utakmice za Šibenku na  području ex-Jugoslavije igrala se najbolja košarka izvan SAD-a. Tako se moglo dogoditi da Cibona kao prvak Europe izgubi titulu prvaka Jugoslavije jer joj Petar Popović ubaci 36 koševa u drugom poluvremenu.

Poslije Cibone dolazi najjači Partizan svih vremena koji je imao samo jednu manu. Manu pod imenom Jugoplastika, kojoj je bilo lakše tri puta za redom osvojiti titulu prvaka Europe nego dobiti Partizana u Beogradu. I tako se odrastalo uz košarku ali i košarkaške velikane toga vremena.
Ne pada  mi na pamet da ih nabrajam, jer mi se čini da bih nakon dvadeset imena imena nepravedno izostavio barem još desetoricu. Prije našega vremena košarka je već  imala veličine i povijest. Gledaš kao momčić finale europskog  Kupa Kupova. Dražen u dresu Reala igra protiv Oscara Schmita u dresu Caserte. Trpa 62 koša. Stari sjedi u fotelji i već dobro nezainteresiran za sport komentira kako je njemu najbolji Mirza Delibašić, kojega nisi gledao jer je prestao igrati taman kad su ti klikeri postali premali a košarkaška lopta ti više nije bila prevelika. Gledaš ga s nevjericom jer još ne kužiš da je stari u godinama u kojima je sve prije bilo bolje. Stari se još i ljuti što je uvedena linija za tri poena i tvrdi kako to nije fer.

Onda stari priča o košarkašima koji bi davali po 100 koševa da je bilo šuta za tri poena. Radivoj Korać, Ivo Daneu, Petar Skansi, Krešimir Ćosić, Mirza Delibašić....za tebe su oni već treneri. Ostanu ti u uhu ta imena po kojima su danas nazvana košarkaška natjecanja, nagrade itd.
Košarka koju smo mi gledali je vrhunac igre koju su ta imena o kojima je stari pričao stvarala u desetljeću koje je prethodilo sretnom košarkaškom vremenu u kojemu smo i za klubove i za reprezentaciju strepili eventualno samo u finalu. A i tada najčešće bespotrebno. Jedno od tih imena je i Mirza Delibašić. Sportaš i košarkaš. Dio kolektivnog sportskog pamćenja.

Prije uzimanja prava da komentiraš  treba li HKK Široki pokrenuti inicijativu da se Kup BiH nazove po Mirzi Delibašiću trebao bi znati nešto od ovoga što je pisano u tekstu iznad, ali i razmisliti o ovome ispod:

Sport je i danas, uz sva sranja, ipak nadmetanje dvije strane prema istim pravilima za obje strane?

Barem za BH košarku ovo vrijedi. Po tim pravilima je Široki tri puta uzeo prednost domaćeg terena i titulu Prvaka Bosne i Hercegovine KK Bosni u Sarajevu. U dvorani koja nosi ime Mirze Delibašića. Po tim pravilima je Široki osam puta bio prvak BiH u zadnjih 14 godina.

Je li sport je predstavljanje sredine u kojoj djeluješ u najboljem svjetlu?

Sezona koja traje je HKK Široki pretvorila u najljepšu košarkašku priču u zadnjih deset godina na području na kojemu se i dalje igra kvalitetna europska košarka. S mladom ekipom i pola igrača iz svojih pogona, te s proračunom u rangu primanja osrednjeg europskog beka, HKK Široki je peta momčad u regiji koja je obilježila svjetsku košarku 20. stoljeća.

Je li sport u neku ruku i iskazivanje šireg identiteta i osjećaja pripadnosti?

Jest. HKK Široki dosta „gorkih“  pije zbog svog naglašenog identiteta, zbog crveno-bijele mrežice na grbu i na dresu.

Je li sastavni dio sporta na kraju odavanje počasti veličinama koje su gradile igru kroz povijest?

Jest. „Hall of fame“ je najbitnija institucija svakoga sporta. Inicijativa HKK Široki da Kup BiH nosi ime Mirze Delibašića je upravo sportsko-košarkaški čin odavanja počasti samoj igri i njezinoj povijesti u kojoj bi se po Mirzi Delibašiću mogao nazvati kup u barem 37 europskih zemalja da je slučajno rođen u nekoj od tih zemalja. Oni kojima je problem Mirzino ime ili činjenica što baš HKK Široki predlaže da Kup BiH nosi ime Mirze Delibašića ostaje probati igrati po pravilima po kojima je HKK Široki najuspješniji sportski klub u BiH u zadnjih deset godina. Ako im je problem ime Mirza nek obuku kockasti dres i pokušaju postati oni koji imaju sav kredibilitet birati ime koje će nositi Kup BiH u košarci. Ako prigovaraju s druge strane, te ako su im je i dalje problem crveno-bijela mrežica na grbu i na dresu predlagača imena, onda im ostaje mogućnost da izaberu grb koji hoće, obuku dres koji žele i pokušaju osvojiti 8 titula prvaka BiH u igri u kojoj ista pravila važe za obje strane.
Nekima je problem što osjećaju da u Bosni i Hercegovini žive prema pravilima koja nisu ista za obje strane. Ali kakve veze s tim ima odavanje počasti velikanu igre Mirzi Delibašiću. Igre u kojoj je danas HKK Široki najbolji u Bosni i Hercegovini? Nikakve!!!

Da je Mirza Delibašić kojim slučajem ostao trenirati tenis, Kup BIH bi nosio ime Dražena Dalipagića.

Jednog od najvećih imena srpske košarke koji je koliko mi se čini nije Srbin.