Piše: Mišo VIDOVIĆ

U jednim dnevnim novinama, u  'gradskoj' rubrici pojavio se tekst o fontanama  u gradu. Pisali su o novoizgrađenoj fontani na Bulevaru, ako se ne varam kod 'Plavog nebodera'. Uredno prenijeli stav građana (slučajan uzorak iz umirovljeničke populacije) kako su "nova fontana u takođe novoizgrađenom  parku su svojevrstan ukras Bulevara, ali i mjesto gdje mi penzioneri možemo da prekratimo slobodno vrijeme uživajući u zelenilu". Neka se ne ljuti ovaj sagovornik jednih dnevnih novina koje, imaju 'gradsku' rubriku, ali ako se u zelenilo računa koje drvence u pubertetu, onda autor ovog teksta pod hitno ide kod očnog ljekara.

U Administrativnoj upravi grada, tvrde da je "izgradnjom fontane, staza, postavljanjem klupa, te sađenjem cvijeća, Bulevar cara Dušana dobio moderan i funkcionalan park". Lijepo rečeno, te slijedi nastavak: "Programom  zajedničke komunalne potrošnje za 2010. godinu koji je usvojila Skupština grada nije planirana obnova fontane u parku 'Mladen Stojanović' uprkos činjenici da se o tome dugo pričalo. Ona je već dugi niz godina u lošem stanju i praktično neupotrebljiva. Takođe u ovoj godini neće biti izgrađena ni fontana kod tržnog centra Maksi u naselju Borik".

Kažu da na gradskom području postoji sedam fontana, ali to nije dovoljno za grad kao što je Banja Luka koja teži da ima sva obilježja evropskih gradova“. A kako izgledaju, odnosno  na šta (ne)liče ove fontane, moglo bi se  nadugačko i naširoko... Ipak, ovo je priča koja bi se mogla nazvati "Bila jednom jedna fontana“, pa čak i „Bila jednom jedna fontana i jedan park“...

Prije  izvjesnog vremena, nekako, u i oko lokalnih izbora (nije važno kojih po redu) Banja Luka je izgubila jednu FONTANU, i dobila "novi" Gradski park Petar Kočić. Novopočeni "urbanisti" i "arhitekte", uz sve one koji se "zalažu" da "Banja Luka dobije izgled modernog evropskog grada", potpomognuti vjernim i odanim poklonicima i poštovaocima, nisu štedjeli riječi hvale i ushićenja kada su nakon skidanja građevinske ograde oko parka, ugledali svojih ruku "djelo". Legenda kaže da su ničice padali pred onim što pompezno nazvaše "muzički paviljon", a iako u sveopštoj ekstazi, ipak su pripazili da ne upadnu u okolo novopodignute "fontane".

Oni koji su jedan dio života, prije nego što će doći u Banja Luku, proveli u ruralnim krajevima, ustvrdiše da ih ove "fontane" i "bazenčići" podsjećaju na pojila!?

Priznajem, u proteklom periodu nekoliko puta prošao sam  kroz "park", pogledao "fontane", ulazio u "muzički paviljon", pa čak i popio kafu u "Staklencu" (zaslužio je ovakvo i nijedno drugo ime), ali uvijek mi se vraćao nekakav drugi kont, neka druga slika. Tražio sam FONTANU, u koju,  jedne ljetne noći upadoh, dok sam iz zajebancije, "pri kafi", hodao po njenim rubovima. Nije mi bilo žao što su se "okupale" nove "leviske" (buraz mi ih donio iz bijela svijeta), i što je  dežurni drugi milicioner najavljivao "mnogućnost prijave za kršenje javnog reda i mira". Tražio sam FONTANU, gdje sam sa ostalim klincima pokušavao uhvatiti one rijetke ribice koje su  plivale u njoj. Tražio sam FONTANU, pored koje se većina fotografisala sa jednim ili oba roditelja u onim kratkim hlačicama sa tregerima (nažalost svoju sam vremenom izgubio, ali nadam se da je neko od raje još čuva). Tražio sam FONTANU koje više nema na razglednicima "Pozdrav iz Banja Luke"...

Tražio sam i PARK i klupe gdje si „mogao sjediti“ i onako sa nogama na mjestu gdje ti je trebao biti zadnji dio tijela, sve dok te neko od ljutih penzionera i građana ne upozori "da svoje mangupluke i kabahadijsko ponašanje prosipaš negdje drugdje". Tražio sam PARK gdje je starija raja mažnjavala obuću iz grmlja djevojkama koje su "lokalićima" dolazile u grad, gdje im je bilo zgodno mjesto da se "prezuju" u štiklice i cipelice. Tražio sam PARK jednog vremenena kada je sve bilo bezbrižno, lijepo, iskreno i čisto. Tražio sam PARK kojeg više nema na razglednicima "Pozdrav iz Banja Luke". Tražio sam PARK gdje sam, nažalost, imao zadnje televizijsko snimanje sa svojim drugom T., koji kao da je naslućivao da uskoro i on odlazi, a odlazi i PARK, pa je nasnimio čitavu kasetu, koju ću sačuvati bolje nego što sam čuvao onu fotografiju u kratkim hlačicama pored FONTANE...

Neću od parama. Ali stalno se pitam, pa čak i glasno kometarišem sviđalo se to nekome ili ne koliko je stvarno love skršeno da nam sadašnji Gradski park Petar Kočić, bude napravljen "stariji i ljepši"!?

Količinu odgovora dobijao sam u onolikoj mjeri koliko je to nekome ili nekima odgovaralo. S vremena na vrijeme pojavljivale su se različite "interpretacije" količinske strukture love koja je "nakrcana" da se stvori  "moderan evropski izgled centra grada". A onda nisam mogao izdržati, pa sam progovorio.

Obilježavao se Dan bez automobila. Dok su dječica crtala u Titovoj ulici, kod "Palasa", čekao sam da kolega snimi kadrove ove manifestacije. Opet, nije mi đavo da mira, pa sam se naglas pitao: "Čija  je ideja bila da napravi one 'fontane', 'muzičkih paviljon', 'klupe'?. Ko je to skrhao onoliko para u nešto što bi trebalo ličiti na "moderan evrospki gradski park"? Pa, zašto se neko tako surovo poigrao sa novcem poreskih obveznika, pa i novcem građana Banja Luke? Nisam  dugo čekao na "odgovore"...

"Gospodine, i ja sam Banjalučanka, ali se ne slažem s vama. Ovo što je sada napravljeno i urađeno, ipak na nešto liči, za razliku od onoga što smo imali. Pa,ljudi sa strane, kada dođu u Banja Luku, imaju šta vidjeti u centru grada. Nedavno su mi prijatelji iz inostranstva rekli kako Banja Luka sa ovim parkom sve više podsjeća na moderan evropski grad", ove riječi rafalno mi je sasula jedna gospođa, očigledno u namjeri , da me "evropski prosvjetli".

Bio sam spreman na repliku, ali me zadrža drug koji se našao u blizini, slušao mene, ali i nju: "Stipu je buraz, vidiš da se upalila kao hepo kockica... Znam te, ti bi sada s njom 'elaborirao' do besvjesti... Ona i Evropa... Kladim se u cugu i mezu da ta u poslednje vrijeme nije otišla dalje od vikednice u okolini grada, a ako je svojevremeno išla i do Trsta, u kupovinu farmerki, krpica i kafe, to je za nju bio uspjeh...".

Listajući arhivske zapise nailazimo na podatak da je izgradnja i uređenje parka rađeno od 25. septembra 1930. do 16. avgusta 1931. godine. Radovima je rukovodio inženjer Tasa Milojević. Tada je izgrađena  fontana i javni pisoar, postavljena ograda, sedamdeset klupa i šezdeset stolica i uređeni zasadi. Tokom 1932. godine izgrađeni su muzički paviljon i kiosk. Šestog novembra  1932. godine u parku je otkriven spomenik tribunu i književniku Petru Kočiću, rad vajara Antuna Augustinčića i Ivana Vanje Radauša. U parku je bio muzički paviljon gdje je nedjeljom svirao orkestar 33. pješadijskog puka, dok je u prizemlju bila kafana Save Novakovića, oca poznatog fudbalera "Borca" Milice Novakovića. Park je obnovljen 1958.godine.

(BLIN)