KOMAD „Gospodska krv“ Marka Kavaje prvi put je odigran 1955. godine, ali je poslije samo četiri izvođenja skinut s repertoara nikšićkog Narodnog pozorišta uz obrazloženje da „nedovoljno poznaje i prikazuje razvitak klasnih odnosa u Crnoj Gori“. U utorak veče je isti naslov na repertoaru UK „Vuk“, a premijerno izvođenje već je bilo u Herceg Novom, krajem prošle godine. Ovog puta predstava, u režiji Petra Božovića, nije uvrijedila ni vlast, ni - Crnogorce. Ili su postali tolerantniji, ili poslije socijalizma „klasni odnosi“ nisu ni bitni, ili razloga za uzbunu nikada nije ni bilo...

- Ima jedna formulacija ondašnjeg opštinskog komiteta u kojoj se navodi da komad na neistinit način prikazuje crnogorski narod, odnosno moralni lik Crnogorca - objašnjava Božović. - Tada su osudili „kaljanje lika“, ali gledajući cijelu stvar sa ove razdaljine, takva stvar više ne može ni da se ukalja. Radilo se o obrazu i poštenju koji su izvrgnuti ruglu. A poštenje, kao jedna od moralnih normi, najviše je obraza odnijelo! Što se više ističe i o njemu priča, manje ga ima.

O tome se radi i u „Gospodskoj krvi“?

- Riječ je o naivnoj i nevinoj stvari - nevjjerstvu žene. Istina, danas je neverstvo postalo pravo žena! Možda bi vam nevladine organizacije to bolje objasnile, uz „pravo“ djece da biju roditelje, učitelje, babe i dede. One nas uče šta sve žene mogu i šta sve muškarci moraju da prećute...Na drugoj strani, ljudski život je postao toliko jeftin, zahvaljujući prije svega globalnim interesima. Kao što u SAD moraš da nosiš dvadeset dolara u džepu da bi odmah mogao da ih izvadiš kad te na ulici napadnu, tako danas kao zemlja ne smiješ da imaš nikakav resurs. Ako ovde, ne daj bože, otkrijemo naftu, odmah bi nas bombardovali! Moral nije više problem nekog gradskog komiteta već svjetski. Sve u interesu građana. Otud i njihovo pravo da se miješaju u unutrašnja pitanja zemalja i naroda. To vam je novi vid imperijalizma, ono što bi Brežnjev nekada u SSSR nazvao „kolektivna bezbjednost“.

U predstavi ste se bavili i jezikom?

- U Crnoj Gori, iako se veliki broj stanovnika izjasnio da govori srpski, vlast je proglasila - maternji. I dodala dva glasa koja se u dijalektu upotrebljavaju. Dakle, na osnovu četiri-pet riječi koje znamo samo nas nekolicina, ustanovljen je novi jezik. Cijela ta ujdurma i napor skupo su koštali. Bačene su pare, a manipulacija jezikom još je jedan od marifetluka i načina zavađanja naroda. Jezik je, dakle, postao jeftina roba, artikl u robnoj kući koji će se nuditi umjesto kusura na kasi. U tom svjetlu, glumcima sam rekao da u predstavi govore kako god hoće! Oni su sa svojim sposobnostima napravili papazjaniju od jezika koja ne smeta. Više se dijalekti i ne uče. Mnogi ih u Crnoj Gori ne znaju, pa svi pomalo govore „podgorički“.

Kako se u novim okolnostima snalazi stara Crna Gora?

- Meni se ona stara više dopadala. Ova nova je stvar psihologa i sociologa. A Crnu Goru bi trebalo sačuvati kao najljepše parče zemlje na planeti, s toliko prirodnih različitosti na malom prostoru. Nekad smo bili jedna kuća u kojoj se sve znalo... Pitam ja jednog čovjeka, koji insistira da je Dukljanin, kako to da ne postoji ni jedna narodna pjesma o Dukljaninu za kojim narod žali, kao za Bajom Pivljaninom ili Blažom Boškovićem? Dukljanin se naljutio, ustao i otišao. Doduše, o „Dukljanima“ više niko u Crnoj Gori sada i ne govori.

Da li su se još u nekim „enklavama“ sačuvale tradicionalne vrijednosti kojima se nekad ponosila zemlja ?

- Jeste. U zabitima, tamo gdje nema asfalta... Kad je ruska mafija pokupovala kuće i zemljišta, otišlo je i onih posljednjih dva prsta obraza. Nadam se da će mlada generacija biti svjesnija, da će se okrenuti sebi i vidjeti da živi u jednoj divnoj zemlji, gdje na trideset kilometara postoji planina, more, jezero. Da će umjeti da je vole i u njoj uživaju, umjesto da sjede po busijama. Ne može se zauvjek živjeti od šverca.

OKOLO NAOKOLO

- Za ove prostore istorija ništa ne znači. Još se gložimo oko četnika i partizana, još neki putevi nisu probijeni iz ideoloških razloga. Pa se ide od Berana, preko Ribarevine, Mojkovca, do Kolašina. Sve okolo, umesto Kolašin – Berane.


Novosti.rs, BL!N/đk