Piše: Zija DIZDAREVIĆ (Federalna.ba)

Reagovanja iz Banje Luke povodom 20. godina Republike Srpske i odluke Tužilaštva Bosne i Hercegovine u slučaju Dobrovoljačka novi su dokazi o tri pravca i cilja politike koju oličava Milorad Dodik. Jedna od namjera te politike je preoblikovanje istine o ratu, tačnije o agresiji kojom je uspostavljena Republika Srpska. O vojnoj intervenciji Srbije i Crne Gore u Bosni i Hercegovini svjedoče rezolucije Ujedinjenih nacija. Presude Haškog tribunala dokazuju najteže ratne zločine učinjene u ime velikosrpstva, uključivši genocid. Na negaciji te odgovornosti radi i Rusija. Njen ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov traži zatvaranje Haškog tribunala, optužujući taj sud za strogost prema Srbima i popustljivost prema Bošnjacima. Taj ruski pritisak dolazi u vrijeme suđenja političkom i vojnom prvaku ratne Republike Srpske Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, optuženim i za genocid.

Moskva hrabri Dodika u besramnoj tvrdnji da su za raspad Jugoslavije krivi Bosna i Hercegovina i Muslimani. I Izrael je uz Dodika koji negira srebrenički genocid, a protiv je zakona kojim bi se sankcionisala negacija genocida uopšte, dakle, i holokausta. Podrška Rusije i Izraela znači i podržavanje drugog strateškog cilja dodikovske politike - međunarodno priznanje Republike Srpske kao države. Da bi se to ostvarilo, bitan je treći, tačnije - prvi cilj. Treba državu Bosnu i Hercegovinu učiniti besmislenom, uz optužbu da su Bošnjaci hegemonisti, a ovdašnji muslimani islamistički militanti. Na liniji Dodikove politike dnevno djeluju Radio-televizija Republike Srpske i banjalučke novine. To poistovjećivanje s vlašću dovelo je dotle da je tamošnje udruženje novinara podnijelo krivične prijave protiv kolega iz Sarajeva. Historija novinarstva to ne pamti.

Zloćudnim strateškim ciljevima politike koju predvodi Dodik opire se zbilja koja kaže da je Bosna i Hercegovina država koja je ušla u integracijski proces sa Evropskom unijom i NATO-om. Iz Banje Luke je posljednjih godina uspješno blokiran taj proces. Dodik hoće da i dalje drži državu na uzdi, da ne dozvoli njeno snaženje i da jača međunarodni subjektivitet Republike Srpske. Novi sastavi državnog parlamenta, Predsjedništva i Vijeća ministara smanjuju Dodiku manevarski prostor, a evroatlantske integracije obesmišljavaju njegove strateške namjere. U reafirmaciji evroatlantskog procesa bitna je uloga Vijeća ministara. Otud otpor kod Dodika i otud potreba da se Vijeće ministara što prije uspostavi.

(DEPO PORTAL/md)