Piše: Jasmin DURAKOVIĆ

„Dodik je u pravu. Zašto bi Banja Luka financirala Zemaljski muzej i Umjetničku galeriju BiH“, objašnjava mi jedan poznanik neki dan. Tog mog poznanika krasi racionalno i objektivno prosuđivanje o stvarima. „Te institucije su u Sarajevu, dobro su tog grada, Sarajlije u njima rade, primaju svoje plate i plaćaju poreze općinama Centar i Novo Sarajevo, Gradu i Kantonu Sarajevo. Zašto ih većinski ne financiaraju upravo oni?, pita se taj moj poznanik i odmah na to odgovara: „To je linija nerada i nezamjeranja desetinama onih koji su poslije rata zgrabili razne lokalne ratne i postratne privilegije i tako čereče budžete ovih institucija. I sve je to manje-više zasnovano na rođačkim i sličnim vezama“.

DIREKTORSKE ZABLUDE:Vidimo da se direktor Zemaljskog muzeja obratio reisu Ceriću za pomoć i ovaj je obećao pomoć. Valjda misli da će dragi Bog uslišiti njegove molitve za spas Zemaljskog muzeja

Malo razmislim i  shvatim da je ovaj moj poznanik potpuno u pravu. Zašto načelnici općina u kojima se nalaze ove institucije bježe od njih? Pa to su zgrade i institucije koje služe na ponos tim općinama. Oni nemaju pravo reći, iako to papagajski ponavljaju, da te institucije nemaju sa njima ništa. Isto tako vrijedi i za Grad i Kanton Sarajevo. Ne znači to da ove instuticije ne trebaju da budu državne; one to već jesu, ali to ne znači da gore pobrojani ne mogu da ih financiraju. U kojem to zakonu piše; ako negdje i piše, to treba promjeniti. Stvar je jednostvana – oni koji imaju najviše koristi od ovih institucija, treba da ih i većinski financiraju. Umjesto se financiraju razna fantomska boračka i patriotska udruženja koji je danas toliko da se čovjek pita kako to to Armija BiH nije stigla do Moskve onda kada je to bilo najpotrebnije. Financira se vlastima familija i njihovo udomljavanje na općinski, gradski ili kantonalni budžet.

Još je veći problem sa upravama ovih instutucija. Vidimo da se direktor Zemaljskog muzeja obratio reisu Ceriću za pomoć i ovaj je obećao pomoć. Valjda misli da će dragi Bog uslišiti njegove molitve za spas Zemaljskog muzeja. Pohvalno je i od reisa što želi da pomogne, ali direktor je, ako ga već ne slušaju gradski i općinski oci, svoj problem trebao da isporuči stranici koja ga je izabrala na to mjesto. Možda griješim, ali koliko znam, svi direktori javnih ustanova u Sarajevu su u posljednjih godina izabrani ili nastavili svoj rad uz zvanični blagoslov neke od stranaka iz vladajuće koalicije. Prema tome, ovo je problem i vladajuće koalicije u glavnom gradu Bosne i Hervegovine.

Nedavno mi je kustosica iz Muzeja portereta u Londonu, a koji je jedna od turističkih atrakcija britanske prijestolnice, objašnjavala da grad London financira ovu istituciju u ovisnosti o tome koliko prodaju ulaznica u galeriji. Što više prodaju ulaznica i imaju više gostiju, gradska vlast im povećava dotacije za rad. Kod nas je uglavnom na snazi naopaka logika; znam slučaj gdje je ova nova gradska vlast odmah smijenila direktora koji je uspio da samofinanciranjem osigura 60 posto prihoda za rad jedne javne ustnove. Sposobni dirketor je smijenjen, a novi i 'pogodni' je za samo šest mjeseci uspio da istu tu javnu ustanovu potpuno uništi. Za njegovu sklonost ka uništavanju javnih usntova se već od ranije znalo; prije toga je uspio skršiti jednu drugu kulturnu ustanovu u gradu Sarajevu, ali to nije sprječavalo ovdašnje vlastodršce da mu daju priliku da skrši još jednu.

Bez promjene odnosa tzv. kulturnog menadžemneta prema vlastitom poslu, neće biti i napretka za ove institucije. Bez promjene odnosa sarajevskih vlasti, neće biti dobrih vijesti za Umjetničku galeriju, Zemaljski ili Historijski muzej. Krivci za to nisu Dodik, Banja Luka, RS, Čović, Herceg Bosna, četnici, ustaše, Tuzlaci, Zeničani, Krajišnici i autonomaši.

Krivi smo mi i naša naopaka logika.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)