Piše: M. VIDOVIĆ

Poštovani Grofe Đuraz,

trebalo je „skupiti“ inspiraciju da Vam se obratim. Srećom, nije trebalo dugo, jer Vaši posljednji javni i medijski istupi bili su idealna prilika, da Vas  putem ovog cijenjenog portala (Zovni čovjeka na kafu, pa se lijepo ispričajte - op.urednice), upoznam  sa nekim činjenicama, pojavama i informacijama, koje bih, ako dozvolite, ocjenio kao sastavni dio „starih - novih  priloga za biografiju multimedijalno-muzičke scene bližeg sliva rijeke Vrbas, sa posebnim osvrtom na potez od Gornjeg Šehera, preko Hiseta, Mejdana, Borika, do Rebrovca , pa i šire“. Ali, prije nego što pređem na stvar (Prelazi već jednom - op.čitaoca), iskoristio bih priliku da se osvrnem na Vaš dosadašnji rad. Priznajem (a ko prizna pola mu se doda) da do Vašeg nastupa na promociji ovog  portala u KSETU, sada DFK-a, nisam bio upućen u Vaš stvaralački napor i stremljenja!? Možda se zapitate: 'Pa, kako bolan čovječe? Gdje si dosada živio?'.  Nadam se da moje skrušeno priznanje neće predstavljati otežavajuću okolnost u našoj daljnoj komunikaciji, i da ćete imati vremena, razumijevanja, a prije svega, mentalne snage, kako bi me uputili u još neku od tajni Vašeg stvaralaštva.

Ipak, ono što sam vidio, čuo i doživio tokom one istorijsko/historijsko/povijesne večeri u KSETU-DFK-a, u određenoj mjeri, daje mi za pravo ustvrditi da Vi i Vaš bend imate svijetlu budućnost. Svjetliju nego što su je imali „Beatles“ kada su započinjali u zadimljenim klubovima i krčmama  Hambruga!!! A prema  informacijama koje dobijam u trenutku dok nastaju ovi redovi, posredstvom VNA(Vrbaske novinske agencije), osim zdrave rekonrole svirke (vokabular rok kritičara  iz osamdesetih godina) uveliko se  pripremate da  narodu/pučanstvu ponudite i jedan  multimedijalno pristup u vašem radu, kombinujući  pritom elemente  pozorišta/kazališta/teatra, ali i hepeninga, fotografije, video-instalacija i još svašta nešto. Ako su ove informacije tačne (izvori VNA još nisu zeznuli), onda ste na pravom putu, koji  bi Vas mogao odvesti ka slavi. Ipak, bez obzira što se  smješi i „popravak“  Vašeg bankovnog računa (da uz rakijicu i pivu možete naručiti i mezu), ne dajte se zavarati „ponudama“ iz trulog kapitalističkog svijeta diskografskih moćnika!

Inače, ovo obraćanje ne predstavlja samo izraz moje podrške onome što ste dosada uradili i što namjeravate činiti, nego bih ga iskoristio da Vas podsjetim da je i prije dvadesetak i koju godinu  u bližem slivu rijeke Vrbas bilo umjetničkih izražaja/izričaja koji su možda bili prethodnica onoga što danas radite. Ako imate vremena, molim Vas da poklonite malo pažnje redovima koji slijede, a ujedno prilažem i fotografije, djelo banjalučkog fotografa Slobodana Rašića-Bobare.

...Sredinom osamdesetih, kada je banjalučka muzička scena doživljavala svoje, zasigurno, najznačajnije trenutke, osim znanih projeketa i pojava, tu i tamo, bez velike pompe događjale su se i nekakve „sporadične“stvari...

„The Grupa“ se nikada nije svrstavala među medijski eskponirane bendove, pa se oni koji malo bolje poznaju njihov rad slažu u konstataciji da oni nisu željelji slavu, nego je slava trebala njih. Naime, ovaj bend za sve vrijeme svog postojanja nije držao nijedan zvaničan nastup! Malo čudno, pogotovo u tadašnjim vremenima, kada su i daleko lošiji bendovi  mogli zasvirati na mnogobrojnim svirkama. Momci iz „The Grupe“ priklonili su se, tada nešto nepopularnijoj varijanti rada. Boraveći u izvjesnoj vrsti ilegale, uglavnom su održavali nastupe i javne probe za za uži krug prijatelja i poklonika.
Ali, „The Grupa“ je i pored pomuda od strane medijskih djelatnika i organizatora ostala dosljedna. Kolika je ta dosljednost  bila prisutna, potvrđuju i riječi jednog od članova, koji je na pitanje zašto se ne pojavljuju u javnosti odgovorio:“Slava u rokenrolu  nas ne interesuje. Svi imamo djevojke koje volimo i s kojima imamo redovne seksulane odnose, pa nas seks kao sastavni dio  imidža u rokenrol-poslu ne interesuje. Zato i ne želimo da sviramo i nastupamo“.

Stvaralačku aktivnost benda su , osim muzike sačinjavali i pozorište, film, te hepening i instalacije. Muzika „The grupe“ je bila specifičan konglomerat svih tadašnjih stilova, uz primjetan uticaj nekih domaćih autora. Njihova kompozicija „Tina“ je urađena pod uticajem  poznatog bosanskohercegovačkog kantautora Osme Vatreša, dok  se u pjesmi „Balantajn“, bend žestoko bori protiv alkoholizma, odnosno uticaja inostranih pića na ovaj problem kod mlade generacije. Ipak, jedna od njihovih najboljih pjesama je „Koloseum“, u kojoj predviđaju mnoge stvari koje će se tokom vremena desiti.


Što se tiče pozorišta i filma, grupa je napravila nekoliko tekstova i scenarija od kojih je svakako najpoznatija jednočinka „Riba ribi grize rep“, u kojoj se vrlo plastično  prikazuje stanje riblje populacije u Vrbasu, zbog sve većeg zagađenja i prisustnosti otrova u rijeci. Ništa manje nije značajan ni hepening „Kućica“, kome je prevashodni cilj animiranje javnog mnjenja zbog problema koje ima mlada generacija prilikom obavljanja nekih prirodnih ljudskih potreba...
   
Stari Latini davno su rekli: 'Mislim dakle postojim...'. Mislim da ste shvatili koje su umjetničke „ekspozicije“ bile grupe skromnih momaka iz mjesne zajednice Hiseta, i da ste našli neke zajedničke elemente i niti koje vas mogu povezivati. Cijenim da ste shvatili umjetničke poruke koje su prije dvadesetak i koju godinu upućivale Vaše kolege i umjetnički sapatnici iz  „The Grupe“. Spreman sam da u dogledno vrijeme prodiskutujemo o svemu što se odnosi na njihov rad ( plaćam cugu, a Vi mezu), ali isto tako i da razmjenimo mišljenja o sadašnjem stanju na banjalučkoj muzičko-umjetničkoj sceni. Nažalost, čini se da ćemo zajednički konstatovati da se raja u ovom gradu, ali i „zvanična“ umjetnička kritika, pa i mediji, imaju najmanje sluha za domaće „proizvode“. Dajem primjer za našu buduću diskusiju: 'I dok se mediji, kritičari , analitičari, i druge fele u jednoj od nama susjednih zemalja uveliko bave onim što rade naši (proguglajte ili zaguglajte), sugrađani iz grupe „Sopot“, za to vrijeme u ovdašnjim  medijima, čini se ni slova, a kamoli koje sekudne ili minute u elektronskim medijima.

Nadam se do skorog viđenja.

SMRT FAŠIZMU - SLOBODA BICIKLIZMU!!!
(BLIN)