Razgovarala: Dina GANIBEGOVIĆ

U izvještaju o broju katolika u BiH, koji je juče objavljen u Večernjem listu, navodi se da u Bosni i Hercegovini živi 443.013 Hrvata katolika. Kako ste došli do tih podataka, tj. do ovog tačnog broja?

Do ovih podataka dolazimo tako što svećenici nakon Božića, a Božić se slavi 25. prosinca - dakle krajem jedne godine, idu u pohod katoličkim obiteljima i mi to nazivamo blagoslov obitelji odnosno kuća. Tom prigodom prikupe i podatke o broju katolika u svojoj župi i te podatke dostave svom Nadbiskupskom ili Biskupskom ordinarijatu ovisno od biskupije kojoj pripadaju sa sjedištima u Banjoj Luci, Sarajevu i Mostaru: Banjolučkoj biskupija, Vrhbosanskoj ili Sarajevskoj nadbiskupija te Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Ordinarijati te podatke dostave i Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine.          

Dakle, riječ je o broju katolika, a ne svih Hrvata. Također se navodi da se broj katolika u Sarajevskoj nadbiskupiji u posljednje četiri godine smanjio za 11.326. Da li je uzeto u obzir da uzrok smanjenja ovog broja, pored neuspjelog povratka i iseljavanja, može biti i to da je dio Hrvata jednostavno prestao ići u crkvu, te je samim tim ispisan iz crkvene statistike?

Riječ je o broju katolika, a ne svih Hrvata. Ipak, treba imati na umu da su katolici u jako velikom postotku Hrvati i da se taj broj velikim dijelom podudara iako nije jednak. Teško bi se moglo reći da je smanjenje uzrokvano time što je netko prestao ići u crkvu. Svećenici tijekom blagoslova obitelji pohađaju sve katolike koji ih žele primiti, a ne samo one koji redovito dolaze u crkvu.      

Kako održavate kontakt sa vjernicima, obzirom da je riječ je o poprilično velikom broju ljudi, te je, samim tim, teško biti precizan?

Naše brojke nisu sasvim precizne i one su usklađene s našim mogućnostima. Sigurno da je broj katolika nešto veći od ovog do kojeg mi dođemo. Ipak, tendencija povećanja ili smanjenja broja katolika može se uzeti s relativnom sigurnošću zato što svake godine prikupljamo statističke podatke na isti način. U manjima sredinama ti statistički podaci su dosta pouzdani s tim da je u velikim gradovima ta pouzdanost manja ne samo radi veličine grada nego i radi veće fluktuacije stanovništva. Kontakt s vjernicima imamo ponajprije preko župnih zajednica kojih ukupno u Bosni i Hercegovini ima 281 u četiri biskupija s tri biskupska sjedišta. U BiH ukupno djeluje 573 svećenika - dijecezanskih i redovničkih, i 540 časnih sestara odnosno redovnica.            

Da li su u ovu statistiku uvršteni i Hrvati iz miješanih brakova. Znate li okvirno postotak Hrvata u BiH koji nisu vjernici?

Da, u ovu statistiku uvršteni su i katolici u miješanim brakovima s kojima svećenici imaju kontat makar tijekom blagoslova obitelji. Kako bih mogao odgovoriti na ovo pitanje, morao bih imati točan broj Hrvata te ga usporediti s brojem katolika. Na žalost, mi u BiH još uvijek nemamo statističke podatke pa se zato i poseže za crkvenim podacima koje Crkva prikuplja za svoje potrebe. Naravno, za tim podacima se posegne redovito onda kada to zatreba pojedinoj političkoj opciji.         

Kakvo je Vaše mišljenje o izgradnji džamije Ćurčinica u Livnu koja je u posljednje vrijeme podigla mnogo prašine? Konkretno, ako ste protiv izgradnje, zašto ste protiv, a ako ste za, pod kojim uslovima bi se ona trebala izgraditi?

Poznato je tko je nadležan za davanje dozvola bilo da je riječ o izgradnji džamije, crkve, sinagoge ili nekog drugog objekta. Sigurno je da to nisu niti bi trebale biti vjerske instuticije. Za to postoje nadležne vlasti i institucije i njih treba pitati bez obzira, je li riječ o Livnu, Sarajevu ili nekom drugom mjestu. Tako je npr. kada je riječ o dozvoli za izgradnju crkve u naselju Grbavica, kardinal Puljić više puta išao nadležnim vlastima, a to su godinama činili i župnici, a nikada to nisu tražili od bilo koje vjerske zajednice.

Po Vašem mišljenju, koje je najbolje rješenje za Hrvate u BiH, tj. kako bi se trebao riješiti problem nacionalne ugroženosti Hrvata?

Moj je dojam, iz onoga što godinama mogu vidjeti na terenu i počitati iz medija, da su u Bosni i Hercegovini redovito ugroženi oni koji su manje brojni bez obzira o kojem se narodu i o kojem dijelu BiH se radilo, a oni koji ne pripadaju ni jednom od spomenuta tri naroda, također su ugroženi. Nikako se npr. ne bi moglo reći da jednaka prava imaju Hrvati u RS i Hrvati u županijama s hrvatskom većinom, a to bi se jednako moglo reći i za dva druga naroda. Oni koji su negdje u manjini - bez obzira o kojem se narodu i o kojem dijelu BiH radilo, pritisnuti su od onih brojnijih koji s njima žive, a u isto vrijeme su obespravljeni i od većine u vlastitom narodu pa se njihov glas ne čuje ni kod jednih ni kod drugih osim kada im to zatreba da opravdaju nepravde koje čine slabijima u vlastitom dvorištu.

Možete li biti malo konkretniji u ovim tvrdnjama?

Recimo, kada je riječ o entitetskoj razini, dovoljno je reći da u RS danas živi oko šest posto predratnog broja Hrvata i to najvećim dijelom starije dobi. To dovoljno govori samo za sebe. U Federaciji je dovoljno prebrojiti ministarska mjesta koja pripadaju Hrvatima a koja Bošnjacima, da bi se dobio jasan uvid. Jednakopravnost je rješenje i ta jednakopravnost bi bila dobra za sve i sigurno bi povukla ovu zemlju naprijed. U želji da pomognu u traženju vizije unutarnjeg uređenja BiH, biskupi su 29. 10. 2005. dali svoju viziju koja ne uvažava samo entički nego i sve druge principe.

Pojednostavljeno se može reći da su biskupi predložili uređenje zemlje s četiri regije ili neke druge jedinice koje bi se bazirale uglavnom na kartama UNHCR-a prema kojoj su tijekom rata dostavljali pomoć s četiri gradska središta; na državnoj razini vlasti važilo bi načelo jednakopravnosti, na srednjoj razini vlasti jedan narod ne bi mogao imati više od 40 % posto vlasti kako ne bi došlo do majorizacije druga dva naroda dok bi na lokalnoj razini vrijedilo načelo: jedan čovjek jedan glas. Biskupi nisu imali želju miješati se u politiku nego pomoći u traženju vizije te tako i treba uzeti ovaj prijedlog. Također su željeli pokazati da se ovu zemlju može, ako se to želi, urediti kao zemlju jednakopravnih naroda i građana u svakom njezinom dijelu.

(DEPO PORTAL)

VEZANI TEKST:

U BIH ŽIVI 443,013 HRVATA KATOLIKA: Za samo četiri godine u nadbiskupiji Vrhbosna 11.326 Hrvata manje