Danas se botoks upotrebljava u liječenju više od 50 oftamoloških, neuroloških, otorinolaringoloških, pedijatrijskih i ginekoloških poremećaja. U neurologiji se često upotrebljava u liječenju mišićne distonije poput tortikolisa - bolno izvijanje i asimetrija vrata zbog kontrakcije vratnih mišića. Lokalnim injekcijama botoksa uspješno se zaustavljaju neke vrste napada migrene ili umanjuju bolovi u području viličnog (temporomandibularnog) zgloba. Djelujući na glatke mišiće žlijezda znojnica, lokalno ubrizgan botulinski toksin u područje pazušnih jamica, dlanova i stopala sprječava prekomjerno znojenje.
 
U otorinolaringologiji botoks se uspješno primjenjuje u liječenju spastičnih disfonija - poremećaja kod kojih dolazi do nevoljnih kontrakcija glasnica, što se manifestira poremećajem ili gubitkom glasa. Botulinski toksin primjenjuje se čak i u liječenju djece s problemom nekontroliranog mokrenja ili nekontroliranog izlučivanja sline. Osim liječenja inkontinencije, u ginekologiji je botoks našao primjenu u liječenju vaginizma, stanja neželjenog grča vaginalnih mišića.
 
Injekcija botoksa može spriječiti stvaranje dinamičkih bora, a u konačnici zaustavlja i stvaranje nekih statičkih bora.

DINAMIČKE BORE - nastaju tijekom kontrakcije potkožnih mimičnih mišića lica, koji su važni za davanje izraza lica i izražavanje emocija, ali kod nekih osoba s prekomjernim  ili učestalim kontrakcijama mogu stvarati izraz začuđenosti, mrzovolje, zabrinutosti.

STATIČKE BORE - su one koje su stalno vidljive, čak i kod potpuno opuštenog lica, a čest im prethode dinamičke bore. Primjer statičkih bora su horizontalne bore na čelu koje se pojavljuju u četrdesetim godinama života i ne povlače opuštanjem čeonih mišića, te nazoloabijalne brazde - bore koja se nalazi između nosnih krila i kutova usana i koje se starenjem produbljuju.
Primarno mjesto aplikacije botoksa u estetske svrhe su čelo, područje iznad obrva (mišići koji uzrokuju mrštenje), te 'bore smijalice' oko očiju - bore koje se zbog specifičkog oblika nalik otisku ptičije noge u engleskoj literaturi nazivaju 'crow's feet'. S druge strane, učinak botulinskog toksina  u terapiji razvijenih statičkih bora vrlo je ograničena - za uklanjanje statičkih bora najbolje pomaže primjena dermalnih punjača (engl. fillers) , kojim se ispuni dio ispod bore i time bora podigne na nivo okolne kože (dermalni punjački kod nas su popularni kao hijaluronska kiselina jer ih se većina bazira na hijaluronskoj kiselini).
 
Učinak botoksa nije trajan, već se kao svaki protein razgrađuje i njegov učinak nestaje otprilike nakon 6 mjeseci. Stoga i strah od trajnog djelovanja - koji je prisutan kod nekih pacijenata - nije utemeljen. Što se tiče sigurnosti preparata, dovoljno je ponoviti da se samo u SAD-u godišnje izvede više od šest miliona estetskih aplikacija botulinskog toksina, dok je u isto vrijeme broj sveukupnih hiruških estetskih zahvata dvostruko manji, čime je botoks na uvjerljivom prvom mjestu na top-listi nehiruških estetskih tretmana.
 
Aplikacija botoksa izvodi se pomoću vrlo malih iglica i nije bolnija od uboda komarca, tako da u većini primjena ne zahtijeva nikakvu anesteziju. Učestalost komplikacija značajno se povećava u nestručnim rukama - od kojih su katastrofalne paralize okolnih mišića (poput mišića podizača vjeđe) koje nastaju zbog aplikacije botoksa u nepravilno mjesto, te lošeg razrjeđivanja preparata zbog čega se toksin može proširiti  dalje nego što je poželjno.

(ljepota.ba/DEPO PORTAL/em)