Piše: Predrag Lucić (tačno.net)

Dobro je da se novi broj »Večernjakova« mjesečnika za vojnu povijest na pulskim kioscima pojavio jučer, a ne u subotu. Jer tko zna kako bi protekla subotnja sadnja masline, pa potom i koncert i susret predsjednika Giorgia Napolitana i Ive Josipovića s pripadnicima talijanske zajednice u Areni, da je netko od osoblja skoknuo do trafike, pa državnicima u nekoj protokolarnoj pauzi pokazao trofejni primjerak »Vojne povijesti« u kojemu je prezentirano senzacionalno otkriće da su »Trst u posljednjim danima njemačke okupacije branili i hrvatski mornari«...

Da odmah odagnamo moguću zabunu, »Vojna povijest« ne otkriva da su hrvatski mornari – Bože sačuvaj! – branili Trst od njemačkih okupatora. Oni su se, naprotiv, hrabro suprotstavljali nadirućim postrojbama Titovih partizana i zapadnih antifašističkih saveznika. Nisu uzmicali ni nakon što su Nijemci napustili položaje, već su zauzimali napuštene crte obrane Reicha i vodili topničke dvoboje. Pravo je čudo kako to viteštvo hrvatskih mornara nije opjevano u nekom od hitoidnih deseteraca iz svibnja 1945. poput, recimo, onog »Berlin pao, Roško Polje nije, u njemu se Kapulica krije«. Kako u Trstu nije bilo prkosnoga škripara Kapulice koji bi simbolizirao otpor ratnim pobjednicima, moglo se barem spjevati neku prigodnu u slavu junačke postrojbe, naprimjer: »Švabo bježi, al' Trst pao nije, dok je u njem' Hrvatske legije«.

No, vratimo se prozaičnoj »Vojnoj povijesti« u kojoj izrijekom nije napisana vojno-povijesna činjenica da su ovdašnji mornari koje list naziva »hrvatskim braniteljima« zapravo branili njemačku okupaciju Trsta, nego se njihov stvarni »braniteljski status« mora iščitavati između redova.

»Hrvatski branitelji« – a zapravo pripadnici rasformirane Hrvatske pomorske legije, koja je jadranske obale branila isključivo na Crnome moru, te kasnije formirane pa opet raspuštene Mornarice NDH – u Trst su stigli po kazni. Nakon djelomično uspješnog pokušaja bijega endehazijskih torpiljarki iz riječke luke u partizansku mornaricu, Nijemci su koncem 1944. rasformirali suverenu Pavelićevu mornaricu, a članove posada poslali u logor San Bartolomeo kod Trsta, da tamo služe kao obični prašinari. Dan uoči ulaska Titovih snaga u Trst, nasukani hrvatski mornari su prebačeni u sam grad. Napuštene njemačke položaje držali su puna dva dana, da bi se potom povukli prema Anconi i predali Englezima. I da bi 66 godina kasnije ušli u »Vojnu povijest« kao »hrvatski branitelji Trsta«.

Ne znam kako bi ta vojno-povijesna priča, da je bila dostupna u subotu, utjecala na Napolitanove stavove o »slavenskoj krvoločnoj mržnji«, a kako na izoštravanje Josipovićeva sluha prema nacional-revizionističkom prekomponiranju hrvatske povijesti. Ali znam da hrvatski predsjednik ima dovoljno razloga da se pretplati na »Vojnu povijest«. Između ostaloga i zato što glavni urednik »Večernjakova« mjesečnika u tekstu o njemačkom pokolju nad civilnim stanovništvom podkamešničkih sela na lijevoj obali Cetine u ožujku 1944. ispisuje i sljedeću rečenicu: »Dodatnu težinu daje činjenica kako je stradalo isključivo hrvatsko stanovništvo, koje je bilo naklonjeno NDH i njima savezničkoj njemačkoj vojsci.« Pa neka se Josipović kao deklarirani antifašist zapita kakva bi to činjenica o zločinu endehazijskih saveznika u tumačenju »Vojne povijesti« mogla dati dodatno olakšanje. Ili neka čeka Karamarka, da mu on objasni.

(Blin/sb)