U depeši od 1. septembra 2006. godine ambasador Polt svojim pretpostavljenima ukazuje na razliku između Tadića i tadašnjeg premijera Vojislava Koštunice, ističući da Tadićeva posejta predstavlja povoljniju priliku od one koja je postojala prilikom Koštuničinog boravka u SAD u julu mjesecu iste godine.

"Tadić ima tendenciju da ključnim pitanjima pristupa sa više realnosti i sa prozapadnih pozicjia u odnosu na Koštunicu. Za razliku od Koštunice, srpski predsjednik pridaje veću važnost američko-srpskim odnosima; on privatno prihvata realnost kosovske nezavisnosti i fokusiran je na "dan poslije" rješavanja kosovskog problema; on otvoreno poziva na hapšenje Ratka Mladića i javno podržava pristupanje Srbije NATO-u“, izvjestio je ambasador Polt.

On dalje navodi kako se Tadić, kao lider najveće demokratske partije u Srbiji, suočava sa teškim zadatkom pomirenja izbornih ambicija da svojoj demokratskoj stranci obezbjedi vodeću poziciju u formiranju buduće vlade i potrebe za dobrim odnosima s Koštunicom kao jedinim mogućim budućim koalicionim partnerom. To ojsetljivo balansiranje između svoje partijske baze i tvrdokornog partnera za formiranje buduće vlade uticale su na to da srpski predsjednik rješavanju nekih važnih pitanja “pristupa sa manje hrabrosti nego što je to bilo poželjno”.

Prognozirajući da će buduća kolaiciona vlada biti okupljena oko saveza Tadića i Koštunice, Polt srpskog predsjednika kvalifikuje kao najboljeg sagovornika SAD u nastojanju da se okonča proces sticanja kosovske nezavisnosti, kao i u rešavanju drugih ključnih pitanja.

Kao ključne primjere koji potvrđuju razlike između Tadića i Kosštunice, Polt navodi Kosovo, ratne zločine, odnos prema Crnoj Gori, NATO savezu i Sjedinjenim Državama. Tako američki ambasador navodi da za razliku od srpskog premijera koji odbija da javno ili privatno prizna izvjesnost nezavisnosti Kosova, Tadić privatno priznaje važnost pripreme za trenutak sticanja kosovske samostalnosti i nastoji dobiti što je moguće više za Srbiju i kosovske Srbe.

"On je u dva navrata direktno apelovao na nas da mu omogućimo povoljan dogovor oko decentralizacije i položaja crkve na Kosovu, što bi mu pomoglo na izborima. Možda treba podsjetiti da je Tadić bio taj koji je, uprkos velikom političkom riziku, pozvao kosovske Srbe da učestvuju na izborima u oktobru 2004. Koštunica je to odbio učiniti. Kao ministar odbrane u martu 2004. Tadić je odigrao ključnu ulogu u osiguravanju mira i odgovorne reakcije na nasilje na Kosovu“, navodi bivši ambasador Polt.

Tadić je u privatnim susretima s izaslanicima Poltom i Viznerom naglasio da će dan nakon odluke o statusu Kosova početi sa jačanjem odnosa sa tri ključna stuba srpske spoljne politike - SAD, EU i, kako Polt navodi, neizbježno Rusijom.

"Iako javno mora pratiti Vladinu liniju i stajati iza Koštunice, njegova je ispravna namjera da prihvati neizbježnost nezavisnosti Kosova i pomogne svojoj zemlji da krene naprijed prema evroatlantskim integracijama“, zaključio je Polt.

On odnos Tadića prema crnogorskom referendumu za sticanje nezavisnosti navodi kao nagovještaj kako bi se predsjednik Srbije mogao ponašati prilikom proglašenja kosovske nezavisnosti.

"Tadić je odmah priznao rezultate referenduma i posjetio Podgoricu tri puta u sljedećih nekoliko nedjelja, dok je Koštunica i dalje negodovao zbog tog procesa i nastojao da u pitanje dovede njegov konačan ishod“, navodi američki ambasador.

Navodeći da se Tadić za razliku od Koštunice, otvoreno zalaže za izgradnju američko-srpske vojne saradnje i da otvoreno podržava članstvo Srbije u NATO-u Polt na kraju zaključuje da će uprkos svojim ograničenjima kao lidera, Tadić prilikom predstojeće posjete Vašingtonu (6. septembara 2006. godine) imati mnogo više sluha za američke zahtjeve od Koštunice, naročito po pitanjima Kosova, Haga i vojne saradnje.

Šaper i Krstić nepopularni među demokratama

U depeši od 14. avgusta 2006. godine, analizirajući stanje unutar partijske scene Srbije, Majkl Polt upozorava da se stranka predsjednika Tadića ozbiljno tetura nakon niza lokalnih izbornih poraza koji su rezultirali gubitkom lokalne vlasti u Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu i Užicu. Prema Poltu, ti porazi uz rastuću opasnost gubitka vlasti u Beogradu ozbiljno prijete da potpuno uruše sposobnost djelovanja DS.

"Stranački insajderi su frustrirani uticajem nekoliko Tadićevih bliskih prijatelja iz djetinjstva, koji kao spin-savjetnici predsjednika djeluju u sektoru za odnose s javnošću, a koji uživaju gotovo beznačajnu podršku unutar same stranke. Spoljni posmatrači ukazuju da politika DS pati od nedostatka poruke, loše interne komunikacije, slabog lokalnog vođstva, ravnodušnog predsjedništva, i nespremnosti za prepoznavanje i rješavanje tih problema. Pesimisti unutar stranačkog vođstva su sve više zabrinuti zbog nepovoljnih anketa, a neki su privatno čak izrazili uvjerenje da su radikali nepobjedivi i da su sljedeći izbori već unaprijed izgubljeni”, istako je ambasador Polt u depeši od 14. avgusta 2006. godine.

(e-novine, Blin/sb)