Poštovani g. Mustafić,

Rukovodstvo J.U. Mostarski teatar mladih Mostar iz medija saznaje da ste dana 24. 08. 2011. godine u medijski prostor Bosne i Hercegovine uputili otvoreno pismo u kojem se spominje naziv naše Ustanove. Čitateljima koji nisu dobro upućeni u pravu pozadinu stanja u koje je dovedena Ustanova od strane bivšeg rukovodioca, Vi se na trenutak možete učiniti dobrim poznavaocem “prilika” u našoj Ustanovi. No, onom dijelu javnosti koji je bolje upućen, apsurdnost Vaših navoda zapravo pokazuje da ste slab poznavalac neprilika u Ustanovi. U protivnom, teško bi bilo shvatiti da se osoba Vašeg profesionalnog dosega i kvaliteta bez prethodnog uvida u stvarnu situaciju u samoj Ustanovi upušta u medijsku avanturu na bazi neprovjerenih i jednostranih informacija kojima raspolaže.

U svom otvorenom pismu spominjete i gašenje Ustanove, te to zloslutno,predskazanje „potkrepljujete“ nizom netačnih i neprovjerenih podataka. U istom navodite da iz Mostara ponovo stižu „loše vijesti“.

Pod pretpostavkom da se Vaše pismo odnosilo na Javnu ustanovu Mostarski teatar mladih Mostar, jer jedino ona pravno i zakonski može koristiti taj naziv, zamolila bih Vas da pojasnite na koje se “loše vijesti” konkretno odnosilo Vaše pismo, te da otvoreno imenujete izvor informacije o „gašenju“ ustanove o kojoj pišete. Svako drugačije obraćanje javnosti putem medija može se podvesti pod obmanjivanje iste, a sve to u dnevno političke i politikantske svrhe, što je krajnje neodgovorno i nimalo mudro.

 U pismu također navodite da je naša Ustanova osvojila brojne nagrade. To je, uistinu, tačno, ali ujedno i diskutabilno, uzevši u obzir da je Ustanova pod bivšim rukovodstvom osvajala i nagrade za neodigrane predstave. Osvajala je i nagrade za predstave u produkciji drugih pravnih subjekata, koji sa samom Ustanovom nemaju nikakve veze.

U svom “podcrtavanju” da su se svi uspjesi i dostignuća dogodili pod umjetničkim vođstvom bivšeg rukovodioca Ustanove, Vi zapravo personalizirate cjelokupan njen rad, zanemarujući pritom udio inih aktera u istom, te njihove nesumnjivo velike zasluge. Sam čin imenovanja pojedinca, te izdizanja njegovog značaja iznad značaja Ustanove na čijem se čelu desetljećima nalazio, dodatno banalizira sadržaj Vašeg otvorenog pisma, jer javnost navodi na pomisao da je pojedinac Ustanova, tj društvo jednog lica. Spomenuti pojedinac ni u kojem slučaju nije niti može biti Ustanova, te je ujedno svako povezivanje njegovog imena sa promicanjem dobrih vijesti iz grada na Neretvi apsolutno deplasirano. Nekompetentno plasiranje neistina u javnosti ne bi smjelo biti ispred činjenica samo zato što dolazi iz “centra moći“.  Činjenice jasno govore da je pod bivšim rukovodstvom Javna ustanova Mostarski teatar mladih Mostar godinama bilježila negativan saldo finansijskog poslovanja, što najbolje potvrđuju minusi sa kojima je Ustanova završavala svaku fiskalnu godinu. Šta je to, zapravo, finansirala naša Ustanova? Koga? Zašto? Ko je odgovoran za nastalu situaciju? Vinovnici svakog negativnog poslovanja imaju svoje ime i prezime. Usuđujem se stidljivo primijetiti da je u slučaju naše Ustanove to ime bosanskohercegovačkoj javnosti dobro poznato. Mostarskoj sasvim sigurno jeste. Stoga bih Vas iskreno posavjetovala da posjetite društvene forume Mostaraca, kako biste stekli tačnu sliku o imidžu kakav je u svojoj lokalnoj sredini izgradila osoba koju zastupate u svom pismu.

U svom pism navodite i mgućnos „izolacije i marginalizacije“ naše Ustanove, te do dovodite u direktnu vezu sa „novim konceptom“ njenog rada i djelovanja. Ljubazno Vas molim da pojasnite od strane koga će to naša Ustanova biti izolovana i marginalizirana. Od strane Vas?  U to, jednostavno, ne želim da povjerujem. Nadam se da neću niti morati.

U svom pismu dalje ocjenjujete, citiram:  “da je, u vrijeme kada je nažalost i umjetnička zajednica u Mostaru podijeljena na pozorišta s jedne i druge strane, taj teatar okupljao sve, bio otvoren prostor umjetničke i građanske slobode gdje nije bilo Hrvata, Bošnjaka i Srba, već samo dobrih glumaca, reditelja, pisaca”. – Kako onda, tumačite činjenicu da nijedan diplomirani glumac iz Mostara nije dobio priliku da stekne radni status u “Mostarskom” teatru mladih? Da li to znači da mostarski glumci/redatelji/pisci nisu dovoljno dobri? Da li to znači da se kulturna politika Mostara treba kreirati drugdje? Da  li to znači da direktiva o  politici zapošljavanja glumaca i inih teatarskih poslenika u našoj Ustanovi treba dolaziti iz drugih gradova? Da li to znači da predstave u produkciji ove mostarske institucije na međunarodne i regionalne festivale i dalje trebaju prijavljivati drugi pravni subjekti? Da li to znači da drugi pravni subjekt trebaju nastaviti i zarađivati na predstavama koje je producirala naša Ustanova, a zbog čije je nezatvorene finansijske konstrukcije godinama zapadala u teške dugove iz čijeg se dubokog gliba uz nadljudske napore nastoji izvući? Da li to znači da građani Mostara trebaju mirno posmatrati alijenaciju svoga teatra od matične lokalne zajednice, budući da je Mostarski teatar mladih pod bivšim rukovodstvom davno izgubio vezu sa istom, te nije opravdao svoje bazično geografsko određenje? Da li smatrate da je, onda, realno očekivati da građani Mostara, zbog kojih je Ustanova u prvom redu i nastala, te čijim mladim naraštajima treba ostati u trajnom naslijeđu, i dalje tolerišu odlijevanje novčanih sredstava naplaćenih iz njihovih poreznih obaveza u ine gradove, centre, teatarske kuće, ...?

Javna Ustanova Mostarski teatar mladih Mostar postoji i njeni će je građani finansirati onakvu kakvom je oni sami žele vidjeti – u prvom redu kao omladinsku, mostarsku, pa bosanskohercegovačku,...  Dosad je redoslijed bio obrnut, te su Ustanovu godinama predstavljali ljudi koji nedovoljno poznaju duh Mostara i koji su godinama neodgovorno gradili imidž Mostara kao grada mračnjaštva, uz konstantno degutantno podsjećanje na ratna zbivanja, podjele, smrt i stradanja, stvarajući tako lažni dojam da grad čuven po svjetlosti i suncu, živi u mraku. Svrha ovakvog predstavljanja Mostara u regionu i svijetu je bila da se pod svaku cijenu zadovolji „glad“ publike željne senzacija, svjedočenja o tuđoj nevolji i mukama, jer se to, nažalost, na međunarodnim festivalima dobro naplaćuje.

Poštovani g. Mustafić, naša Ustanova je od promjene rukovodstva napravila temeljit zaokret u načinu rada, produkcije predstava i njihovih sadržaja, što će promijeniti njen imidž „tvornice dugova“ u teatar koji posluje na zdravoj osnovi, promiče pozitivne ideje i koji obrađuje vedrije teme. Naša će Ustanova jedino biti ozbiljno shvaćena kada šira teatarska javnost prihvati da su se njeni mladi glumci, kako profesionalci, tako i amateri, u stanju okušati u izvedbama djela klasičnih autora, a da pritom ne moraju tražiti pomoć glumaca iz većih urbanih sredina.

U vezi sa Vašim komentarom o multietničnosti Ustanove pod bivšim rukovodstvom, odgovorno tvrdim da ste u zabludi. Naime, tzv. “umjetnički ansambl", koji spominjete, svojim sastavom je u koliziji sa multinacionalnim opredjeljenjem teatra, jer je potpuno jednonacionalan. U koliziji je, također, i sa osnovnom misijom Javne ustanove Mostarski teatar mladih Mostar, jer se ponajmanje bavi radom sa djecom i omladinom, kao i sa samim nazivom Ustanove, uzevši u obzir da bivši v d. Direktora Ustanove, za vrijeme svojih mnogobrojnih direktorskih mandata jedino diplomiranim glumcima iz Mostara i, uopćeno, iz Hercegovine nije pružio priliku da steknu status uposlenika  u J.U. "Mostarski" teatar mladih Mostar, gdje jedini izuzetak čine mladi mostarski studenti glume čiji je rad godinama bjesomučno iskorištavan bez naknade, što je stvorilo ogromne dugove koji svakog trenutka mogu doći na naplatu. Tako "umjetnički ansambl" kojeg spominjete čine dvoje glumaca iz Bosne, saobraćajni tehničar, te mašin-bravar. Uz dužno poštovanje, u medijima često spominjani tzv. "nezavisni teatar" bi uistinu morao promijeniti naziv iz razloga koji nisu isključivo geografski, nego i suštinski, jer je zakonski nedopustiv pedagoški rad o kojem autor govori u tekstu, te ujedno nespojiv sa  veličanjem predstave u kojoj glavni ženski lik nastupa bez odjeće. Stoga se Javna ustanova Mostarski teatar mladih Mostar ograđuje od bilo kakve povezanosti sa predstavom "U traganju za bojom kestena", budući da se misija Ustanove zasniva na radu sa djecom i omladinom, te bi bilo zakonski kažnjivo producirati predstave koje spadaju u kategoriju predstava namijenjenih isključivo zreloj publici i stoga nalažu roditeljsku pažnju. O ovom nesvakidašnjem presedanu će biti obaviješten Pedagoški zavod i Zavod za školstvo u Mostaru i ostalim gradovima diljem BiH, kako se spomenuta predstava i eventualni ulazak glumice iz iste u učionice ne bi dovodio u vezu sa našom Ustanovom i njenom plemenitim misijom, te kako roditelji i pedagozi ne bi posumnjali u dobronamjernost glumaca koji rade sa djecom i njihovu opredijeljenost za stvaranje sigurnog okruženja za djecu i učenike, u kojem neće biti izloženi bilo kakvom obliku neugodnih pritisaka i utjecaja u vidu neprimjereno slobodnog ponašanja glumaca-edukatora kao uzora,  jer to predstavlja oblik nasilja nad maloljetnicima.

U svom pismu također navodite da su rezultati dugogodišnjeg rada umjetničkog ansambla i njihovih saradnika očigledni i mjerljivi“.

–„Rezultati“ dugogodišnjeg „rada“ uistinu jesu mjerljivi, a mjerna jedinica su pozamašni iznosi dugovanja, odnosno poslovanje izraženo u brojkama sa negativnim predznakom.

 U Vašem pismu dalje stoji da ste mišljenja, citiram: “...da je u ovoj situaciji jedini gubitnik mostarska i bh publika,...”.

– Ovaj navod je netačan, barem kada je upitanju mostarska publika. Naime, naša Ustanova pod bivšim rukovodstvom nikada i nije imala mostarsku publiku, jer su se Mostarci odavno zamorili gledanjem predstava u kojima se njihova lokalna sredina, na koju su svi Mostarci izuzetno ponosni, uporno predstavlja u negativnom svjetlu, te pažljivo odabranim političkim temama nastoji vještački svesti na razinu intelektualne šumske stelje.

U svom pismu ističete i to da, citiram:” ...da iz ovog teatra stižu umjetnička djela koja preispituju našu stvarnost, koja kritički i angažirano otvaraju tabuizirane društvene teme, pa su stoga bili intrigantni za mnoge festivalske selekcije širom svijeta od Evrope, Afrike pa do Južne Amerike”.

 – Naša Ustanova je uistinu bila “bogata”, ali dugovima, te se njen izrazito “dinamičan festivalski život” nikada nije ovaplotio kroz svoj finansijski ekvivalent, tj prihodovanje ugovorenih festivalskih naknada za gostovanja na renomiranim teatarskim festivalima dalekih kontinenata. Drugim riječima, „dinamiku“ festivalskog života naše Ustanove nije pratila adekvatna ugovorena finansijska naknada, što je trenutno predmetom detaljne analize u Ustanovi.

U dijelu Vašeg pisma stoji, citiram:  "Neodgovorno je, birokratski nasilno i provincijalno, demonstrirati moć, pa uručiti kolektivni otkaz umjetničkom ansamblu, jer rade i ne prihvataju novi "koncept" koji će MTM izolirati i profesionalno marginalizirati”.

-I ponovo netačan navod. Umjetnički ansambl nije dobio kolektivni otkaz. Otkaz je dobila nekolicina uposlenika i to pojedinačno, te iz razloga specifičnih za svaki konkretan slučaj kršenja zakona (Zakon o radu, te Krivični zakon, jer je bilo i ponašanja koja spadaju u kategoriju krivičnih djela). Više informacija  o vome je dostupno na zahtjev.)

U istom paragrafu nadalje stoji, citiram: “Tako ti mediokriteti po ministarskim kabinetima, referenti i "stručni saradnici" demonstriraju svoju bahatost, osionost i neznanje”.

 - Poštovani gospodine Mustafić, ono što uistinu jeste neodgovorno, nasilno, te nadasve neetično i nimalo mudro, jeste Vaš negativan stav prema gradu Mostaru, njegovim stanovnicima, državnim službenicma i čelnicima, koje nazivate provincijalcima, mediokritetima, te bahatim i osionim neznalicama. Uistinu ste sebi zadali golem zadatak. Sudeći po sadržaju Vašeg pisma, koji iole dobrim poznavaocima prilika u Mostaru jasno ukazuje na Vašu nedovoljnu upućenost, ostaje da se nadamo  da ćete moći biti na nivou zadatka koji ste si sami zadali.

 Da ne preskočim najapsurdniji dio Vašeg pisma, u kojem stoji, citiram: “...upravo zato kolege u MTM-u ne smiju stati sa svojim predstavama, svojim radom, makar i na ulici”...

– Kako bosanskohercegovačka javnost na koju ste nasrnuli bujicom demagoških floskula, ne bi imala dilemu oko toga na koji se to “novi koncept” odnosi Vaš komentar, ljubazno Vas molim u ime Javne ustanove Mostarski teatar mladih Mostar da se javno očitujete o kojem to”radu” govorite  u Vašem pismu, te da ujedno pojasnite ko je ugovorio spomenuti “rad”, sa kim su potpisivani ugovori o istom, te, što je od iznimne važnosti – ko je prihodovao zaradu od spomenutog “rada“?.

U istom paragrafu Vašeg pisma stoji, citiram: „...da institucije ne nose ime po anonimnim direktorima ili promjenljivim ministrima, već po umjetnicima, glumcima i rediteljima koji čine MTM”.

-Poštovani gospodine Mustafić, teško je razumjeti Vaš stav iz gornjeg teksta, uz svo dužno poštovanje prema Vašoj ličnosti i onome što Vaše ime predstavlja u bosanskohercegovačkoj teatarskoj i inoj javnosti. Naime, u svakom demokratskom društvu, a naše društvo pretendira da to postane, direktor teatra i treba da bude anoniman, te da mjerilo kvaliteta njegovog rada bude stepen ostvarenog uspjeha u vođenju ustanove na zdravoj osnovi. Onog trenutka kada direktor jedne ustanove snažno i agresivno izađe iz anonimnosti, to predstavlja jasan pokazatelj da je system vrijednosti u ustanovi poremećen, te da njegov rad u ustanovi treba preispitati i poduzeti odgovarajuće mjere. Nijedna ustanova, pa stoga ni naša, ne postoji zbog glumaca, niti zbog direktora. Naša Ustanova ima vrlo konkretnu svrhu postojanja, a to su njeni krajnji korisnici – članovi njenog dječijeg i omladinskog dramskog studija, te njena publika.

 Vaše spominjanje promjenjljivih ministara sa uočljivim negativnim konotacijama, uistinu zabrinjava. Naime, ministri  i treba da budu promjenljivi. Tako nalaže zakon. A zakon smo svi dužni poštivati i ponašati se u skladu sa njegovim odrednicama. Oni koji to propuste učiniti, zasigurno nisu na pravom putu.

Poštovani gospodine Mustafić, postavlja se pitanje kako je jedna te ista osoba mogla biti na čelu jednog teatra 37 godina. Notorna je činjenica da živimo u 21. stoljeću, te da je vrijeme oktroisanih ustava, samoprozvanih kraljeva, doživotnih (ili, bolje rečeno – dosmrtnih) predsjednika, direktora, rukovodilaca, te ostalih ljubitelja raznih olika apsolutizma, ostalo u prošlosti. Svjedoci smo obračuna sa posljednjim bastionima totalitarnih režima u svijetu.

Iz Vašeg pisma se stiče dojam da stavljate znak jednakosti između ustanove i  pojedinca, i to upravo onog koji ju je doveo do ruba propasti.

Na svu sreću, Ustanova se nakon promjene rukovodstva uspjela ophrvati od pada u ponor pred kojim se godinama nalazila, te je na dobrom putu potpunog ozdravljenja. A sve to zahvaljujući pozitivnim promjenama, koje uključuju i one u rukovodstvu.

Naša Ustanova ima svoje glumce saradnike, te brojne članove i educirane voditelje dječijih i omladinskih dramskih grupa, od kojih će neki uskoro i zvanično postati dijelom našeg kolektiva. Mostarskim glumcima je konačno pružena prilika da rade u teatarskoj kući koja nosi ime njihovog grada. No, najbitnije postignuće nakon smjene rukovodstva jesu tri premijere, te njihove reprize koje su izvedene u junu 2011. u prepunoj sali naše Ustanove, koja konačno u svom gradu ima publiku. A sve to u saradnji i uz podršku renomiranih međunarodnih institucija i fondacija, te direktno učešće priznatih umjetnika iz inozemstva. Trenutno su u pripremi dvije diplomske predstave, te nove predstave našeg dječijeg i omladinskog dramskog studija. Stoga koristim ovu priliku da Vas pozovem da posjetite našu Ustanovu, te se upoznate sa njenim sadašnjim radom i rezultatima, te planovima za budućnost. Tvrdite da u teatru nemate kome uputiti apel. Ispravite me ako griješim, ali naša Ustanova od Vas nije primila nikakav dopis, niti ste se njenom sadašnjem rukovodstvu u bilo kojem smislu obratili. Ne mislite li da je, onda, neetično iznositi stavove kakve ste Vi iznijeli u svom pismu? O nepoznatom nije mudro unaprijed prosuđivati, a još je manje mudro to isto nepoznato unaprijed osuđivati.

U duhu dušebrižništva kojim odiše Vaše pismo, za očekivati je da kuća na čijem se čelu nalazite, neće uskratiti gostoprimstvo ovoj nevelikoj grupi kvazi-martira teatarske umjetnosti, čije sitnosopstveničke interese tako zdušno zastupate. I to sve zbog toga što je od pojedinca zatraženo da obznani svoje formalno obrazovanje.

Bosanskohercegovačka javnost bi se mogla zapitati zbog čega to činite. Šta ćete joj odgovoriti?

 

                      Za J.U. Mostarski teatar mladih Mostar:

Izida Sakić, v.d. direktora

 

P.S.

Kako ne biste ostali u uvjerenju da se Mostarci ne razumiju u umjetnost, u pisanu riječ,  te kako sve što iz toga grada dolazi ne bi i dalje nosilo vještački nametnutu hipoteku mračnjaštva, podjela i politike, koju ste i sami tako vješto utkali u svoje pismo, darujem Vam dva zrnca poezije mostarskog autora, koja želim podijeliti sa Vama i sa bosanskohercegovačkom javnošću. Možda Mostar i Hercegovinu tada ugledate u drugačijem svjetlu:


MOSTARSKA VREMENA

 

U koja to vremena stara Mostara

Lasta prsima vodu tače

U koja to vremena stara

Mostar ugleda svoje skakače

A da li se lasta samo ugledala

Na ljetnu igru mladih sokolova

Kad sa visina razbijaju prsima

Površinu plavog ogledala

 

Stara su to vremena Mostara

Vremena i od Mostar prije

Vremena možda od kad Sunce sija

Il' nešto drugo što traje

K'o vječna igra

Čovjeka i ptice u prirodi bez briga

I zato

Ma ko bio zastani

Kad vidiš čovjeka il' pticu u letu

Gost prirode budi i postani

Bezbrižan u mostarskom ljetu

 

 

HERCEG GRAD

Šuti starac

U vijekovna sjećanja udubljen

A prič'o bi možda

Kad pit'o bi ga neko

Dok vode ispod njega šumeći teku

On iscrpljen i oronuo čuči

Prolaze ljudi i pitaju za ime

A on ime davno zav'ještao

Šuti pogrbljen starac i stari brže

A mi ponosni na me

Što nam ga je dao

(tačno.net, Blin/sb)