Piše: Fatmir Alispahić

Potkraj juna 2011. godine u Zagrebu je organizirana deseta i najpompeznija povorka pedera i lezbejki (Zagreb pride), koje je u povodu tog jubileja primio i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, nakon čega je uslijedila pobjednička euforija čije ambicije, evo, sežu i do pokoravanja Sarajeva.

U nekoliko medija nagovještena je mogućnost da bi Sarajevo moglo dobiti svoju prvu „povorku ponosa“, ako tu titulu u međuvremenu ne zgrabi Tuzla, gdje je već organizirano obaranje Ginisovog rekorda u masovnom i javnom žvaljenju, u čemu je učešća uzelo i nekoliko pederskih parova. Jedan od glavnih pederskih ideologa u Zagrebu, Gordan Duhaček, potiče iz Tuzle, pa je i to razlog ovim špekulacijama da bi Tuzla mogla postati bosanska metropola pederluka. Nesporno je da će pederska internacionala kidisati i na bosanske prostore, posebno one sa bošnjačkom većinom, budući da vrijeđanje islamske tradicije uključuje medijsku pozornost i podšku.

Na isti način pederi zloupotrebljavaju holokaust, pokrećući svoje razvratne povorke ispred sinagoge, i poistovjećujući sebe sa ubijenim Jevrejima, a one koji su protiv pederizma sa fašistima. (Jedina je enigma kako Jevreje ne vrijeđa ova zloupotreba holokausta, nad kojim, opravdano, bdiju svim čulima.) Podvala o doprinosu multikulturi i toleranciji među bh. narodima glavno su uporište za ulazak pederizma na velika vrata.

Orgijanje Queer festivala u Sarajevu, prije četiri godine, u vrijeme ramazana, ukazuje na marketinšku računicu pederskih agenata koji su isposlovali navodnu ugroženost od tzv. vehabija. Zato su u strahu od tzv. islamskog terorizma iduće godine morali svoj festival održati u ilegali i preko plakata na kojima su se, koliko se sjećamo, pederisale dvije sijalice. Pošto su dovoljno, a i specijalno bili ugroženi, i to od tzv. talibana, došlo je vrijeme da bosanski pederi hrabro izađu iz ilegale i da svojim devijacijama odbrane bosansku multikulturu. To bi bio sažetak političkog programa ovdašnjeg pederizma, koji jedan mentalni i nagonski poremećaj stavlja na pijedestal uvjeta za demokratsko ozdravljenje multietničkih prostora. Na isti način pederi zloupotrebljavaju holokaust, pokrećući svoje razvratne povorke ispred sinagoge, i poistovjećujući sebe sa ubijenim Jevrejima, a one koji su protiv pederizma sa fašistima. (Jedina je enigma kako Jevreje ne vrijeđa ova zloupotreba holokausta, nad kojim, opravdano, bdiju svim čulima.) Podvala o doprinosu multikulturi i toleranciji među bh. narodima glavno su uporište za ulazak pederizma na velika vrata. ...Kao da je Aleksa Šantić, kad je pisao „Eminu“ i kao da je Skender Kulenović kad je pisao „Stojanku majku...“, imao u vidu važnost pedera za opstanak Bosne i Hercegovine!? Pokušajmo ovo ludilo, koje nam se nameće kao vrlina, razmotriti sa pozicije krajnjih ambicija.

Krivično gonjenje Biblije i Kur'ana

Ima nešto u čemu ćemo se složiti s pederima: ta njihova bolest, koja je 1973. u okolnostima korupcije skinuta s liste mentalnih oboljenja, ne može se zvati homoseksualizmom, već se treba zvati pederlukom, a kao politički projekt – pederizmom. Naime seksualnost je u funkciji produžetka vrste, pa kao takva ne može biti istospolna, homoseksualna. To što u prirodi ima slučajeva da majmun siluje majmuna izraz je defektnosti prirode, koja bi, da je takva, odavno izumrla.

Čovjek, valjda, nije majmun da bi se ugledao na te izrode u majmunskom rodu. Savremeni pederi insistiraju da se zovu pederima, za njih riječ homoseksualac ima, kako vele, „dehumanizirajuće i medicinsko značenje“, a to se vidi i iz serije tekstova koje je u povodu Zagreb pridea objavio dvotjednik „Zarez“, gdje svi autori odreda s ponosom sebe zovu pederima. Oni danas agresivno teže prikazivanju svoje suštine, i u jezičkom, i u manifestacionom obliku, i kad si o vrat vješaju natpise „Peder u duši“, i kad na „povorkama ponosa“ hodaju našminkani kao prostituke, polugoli, pijani i drogirani, kad jedni po drugima mokre i meljaju se izmetom, prezentirajuci narodu svoje devijantne običaje i opća demokratska dostignuća. (Npr. http://www.zombietime.com/up_your_alley_2008/part_1_full/index.php)

Pederizam je globalni projekt za degeneraciju i porobljavanje ljudskog roda! Građanin, čija prava oblikuje teatar demokratije, a zapravo interesi vladajuće strukture, pod medijskim će utjecajima i političkim pritiscima vremenom prihvatati pederističke svjetonazore kao uvjet za egzistenciju i napredak, onako kako su porobljeni građani prihvatali totalitarne poretke fašizma i komunizma.

Bolesti ove bilo je otkad je svijeta i vijeka, ali nikada pederluk nije bio izdignut na jezički i funkcionalni oblik pederizma, kao političke doktrine, sa ideološkom, akademskom, ekonomskom i medijskom, napose, kulturalnom aparaturom, u jednakoj mjeri kako su to, recimo, bili marksizam, komunizam, fašizam... Onako kako su komunistička društva kompletan društveni model, od umjetnosti i arhitekture, do jezika i igara za djecu, prilagođavala vjernosti partiji i vladajućoj ideologiji, tako i pederizam zahvata mnogo više od puke istospolne požude. Pederizam je globalni projekt za degeneraciju i porobljavanje ljudskog roda! Građanin, čija prava oblikuje teatar demokratije, a zapravo interesi vladajuće strukture, pod medijskim će utjecajima i političkim pritiscima vremenom prihvatati pederističke svjetonazore kao uvjet za egzistenciju i napredak, onako kako su porobljeni građani prihvatali totalitarne poretke fašizma i komunizma.

Kome je to stalo do degeneracije ljudske rase, do degradacije majčinstva i očinstva, do uzdizanja tzv. trećeg spola, koji je postao opće mjesto modne industrije, a sada osvaja zapadna obdaništa u kojima ulogu muških i ženskih junaka preuzimaju bispolci tipa „teletabisa“, dok ulogu ulogu porodice zamjenjuju rastavljeni roditelji i slikovnice pod naslovom „Prijatelj moga tate“...; da li se radi o zavjereničkom planu za smanjenje stanovništva na planeti, ili o cionističkom projektu koji ide za globalnim uništavanjem kulture porodice, kako bi sačuvana jevrejska porodica ostala uporište novim vladarima svijeta... – sve su to pitanja o kojima bi se dalo posebno pisati.

Činjenica je da ulazak pederizma u zakonodavne sisteme, kroz zakone protiv diskriminacije pedera i kroz ozvaničenje istospolnih brakova – s onu stranu zakona stavlja Bibliju i Kur'an, na čijim učenjima je zasnovan stav monoteističkih kultura o pederluku kao izopačenosti i kao grijehu. To znači da će sutra  krivično biti gonjen onaj sveštenik koji bude propovijedao Sveto pismo Novoga zavjeta, koje se nastavlja na starozavjetnu tradiciju gdje se pederski odnosi smatraju sramotnima i protunaravnim, kad bude citirao Svetog Pavaa: ,,...Tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima...“

Imam koji bude citirao Luta a.s.: “Zašto činite razvrat koji niko prije vas na Svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!” – biće krivično gonjen za diskriminaciju pedera, jer njihovo zakonsko pravo na istospolne odnose naziva razvratom i zlom. A kroz krivično gonjenje sveštenika i imama koji prenose učenja iz Biblije i Kur'ana biće krivično gonjenje ove svete knjige, tradicija i kultura koja je na njima zasnovana, i biće krivično gonjen Svevišnji, kao tvorac prirodnog poretka. Time dolazimo do spoznaje da je pederizam, kao i sam fašizam, kao i sam komunizam, usmjeren protiv Boga i protiv ljudi, protiv kulture i slobode, jer nastoji potrati sve što je bilo, u ime onoga što nikad nije bilo – da ljudi žive bez Boga, bez porodice i potomstva.

Ko je onda diskriminiran: pederi koje gura cionisticka mreža političkih i medijskih utjecaja, pa uspijevaju slomiti i najjače zapadne vlade, i okrenuti ih protiv vjere i tradicije svojih naroda, ili građani koji smatraju da je pederluk bolest, ali se moraju povinovati sili zakona, koji se nameće korupcijom, suprotno prirodnom poretku i interesima večine!? Komunizam je tako utjerivao narod u šutnju, ali je vjera u Boga opstala, kao što danas pederizam utjeruje građane u šutnju, ali se ne uspijeva zatrti uvjerenje kako je pederluk bolest, i to opasna bolest, utoliko što je ambicija te bolesti da ovlada svijetom i potre Božije i prirodne zakone.

Ko je onda diskriminiran: pederi koje gura cionisticka mreža političkih i medijskih utjecaja, pa uspijevaju slomiti i najjače zapadne vlade, i okrenuti ih protiv vjere i tradicije svojih naroda, ili građani koji smatraju da je pederluk bolest, ali se moraju povinovati sili zakona, koji se nameće korupcijom, suprotno prirodnom poretku i interesima večine!? Komunizam je tako utjerivao narod u šutnju, ali je vjera u Boga opstala, kao što danas pederizam utjeruje građane u šutnju, ali se ne uspijeva zatrti uvjerenje kako je pederluk bolest, i to opasna bolest, utoliko što je ambicija te bolesti da ovlada svijetom i potre Božije i prirodne zakone. Pederisti (u smislu ideoloških sljedbenika pederizma) već su se odomaćili u ovladavanju svijetom i saopćili nam svoje konačne političke ciljeve. Druga je stvar što mi nemamo afiniteta, a ni kapaciteta, da taj pederizam razumijemo kao najveću prijetnju čovječanstvu, čak i goru od fašizma, jer će pederizam biti totalitarni poredak u kome će istospolni razvrat biti iznad braka, potomstva, porodice, iznad Boga i prirode, iznad svega što normalan čovjek prihvata za prostor svoga života.

Pederistička zloupotreba pedera

Na Balkanu izlaze nekoliki pederistički časopisi i djeluju nekoliki websiteovi, ali je dovoljno pročitati reakcije na Zagreb pride pa uočiti tu opasnu političku ambiciju za osvetom, osvajanjem, maltretiranjem, iživljavanjem, vladanjem... Iz citata koji slijede može se opipati bestijalna agresivnost pederizma, koji je vec postao toliko samouvjeren da prijeti neistomišljenicima i planira buducnost svijeta samo za pedere i one koji ih podržavaju. ...Baš kao fašizam i komunizam, svojevremeno.

Pomenuti pederski guru Gordan Duhaček pedere proglašava pobjednicima koji ce sada pisati povijest, a njegovi stavovi zaudaraju na najcrnje fašističke tekstove. Evo nekoliko: „Neće nama našu slobodu i ravnopravnost nitko dati, nego ćemo je mi za sebe uzeti, ako treba iščupati iz zapjenjenih ralja onih koji nam je uskraćuju, a u tom procesu im možda izbiti i nekoliko zuba. Homofobi su već sada krezave spodobe... (...) Ne smijemo se plašiti da će se netko osjećati ugroženim od pedera i lezbi; dapače, neka se osjeća baš tako, neka strepi i kuka, jer i treba biti ugrožen dok nam poriče ravnopravnost... (...) To konkretno znači da se o nama ima govoriti kako mi odlučimo i odredimo da treba. (...) Vlastitog bijesa se ne treba stidjeti, jer on je beskrajno više pravedan nego svi oni Božiji bijesovi. (...) Nećemo nikad odustati niti ćemo ikome popustiti, jer borimo se za naše živote. Naša je pobjeda jedini način da preživimo!“ – piše, između ostalog, u ludačkom, hitlerovskom programskom tekstu Gordana Duhačeka, pod naslovom „Naš cilj je pobjeda“.

A kako Duhaček zamišlja tu pobjedu pederizma? „Želimo da jednog dana gradonačelnik Zagreba bude gej, kao što su to trenutno gradonačelnici Pariza i Berlina“. Ova rečenica je suština pederistickog programa! Na funkcijama moraju biti pederi, ili u najmanju ruku oni koji pedere podržavaju, kao Ivo Josipović, što ne isključuje konačnu ambiciju da peder bude predsjednik države. Kad se interesna piramida u društvu uspostavi na ideologiji pederizma, mnogi će postati pederi, ili glumiti da su pederi, kako bi se dočepali političke i finansijske moči. To se već i dogada u mrežama koje beskompromisno protežiraju pederizam kao sinonim demokratije.

I ostali autori otvoreno govore o političkom programu. Izvjesni Franko Dota, koji je po zanimanju „gej historičar“, dakle, historičar pederizma (kao što su postojali profesori marksizma), piše da „povorka ponosa mora proći ulicama i trgovima, mora blokirati promet i mora biti javni politički skup“, jer se „polazi od teze da je pitanje seksualnosti političko pitanje, svaki seksualni čin i politički čin (koji se) bori za politizaciju naše intime“. Postoji još niz citata kojima bi se moglo ilustrirati kako pederski pokreti i manifestacije nisu usmjerene tek na navodnu odbranu pederskih sloboda, već na ovladavanje zakonodavnim, političkim i društvenim mehanizmima, u svrhu nametanja jednog protuprirodnog sistema vrijednosti. Kome treba progon vjere i morala, ko će profitirati od razaranja čovjekove porodice, ko će biti novi vladar svijeta, ako ne onaj koji protežira ovo pederističko ludilo, jednako fašizmu i komunizmu!?

Ovaj tekst, evo i eksplicitno, ne poziva na nasilje prema pederima, jer pederi imaju pravo da budu to što jesu, kao što nemaju pravo da svoju opredjeljenje nameću izvan svoga privatnog kruga. Ničija seksualnost ne može biti javno prikazivana, jer je to ugrožava građanske slobode apsolutne većine koja smatra nepristojnim i gadnim prikazivanje ma čijih, pa i pederskih, nagonskih afiniteta. Pederske slobode treba da budu ograničene slobodama apsolutne većine, koja ne želi da gleda ni pedersku, ni nepedersku golotinju po ulicama, i po parlamentima. Ovaj tekst je protiv svake vrste proganjanja tih nesretnih ljudi, koji nisu krivi što su se rodili u društvu koje nije spremno pederluk zakonski zaštititi kao nečije ljudsko opredjeljenje, ali ga istovremeno i distancirati od političkih utjecaja na vjeru, tradiciju i budućnost. Namjesto da sadašnjost ima kapacitete da prihvati te nesretne ljude, da im ponudi medicinski tretman, kao šansu za izlječenje i usmjerenje ka porodićnoj sreči i duševnom miru, globalno carstvo laži i prevare zloupotrebljava pedere i ubjeđuje ih da su na pravom putu. Lažni pederski dušebrižnici samo produbljuju njihovu privatnu nesreću, koja neće biti manja time što će im dati pravo da hodaju goli cestama i uriniraju jedni po drugima. Kao što su u komunističkim revolucijama radnici bili sredstvo za istjerivanje Boga iz društvenog poretka, tako su i danas pederi upregnuti da vuku kočije jednog drugog cilja, bezbožničkog i protuprirodnog. Sigurno je da postoji veliki broj pedera koji svoju privatnu tragediju vide izvan ambicije da se pederizam uspostavi kao globalna ideologija za trijumf ateizma, za ubistvo porodice i potomstva. Kao što se većina Nijemaca prepustila Hitleru, a većina radnika komunističkim vođama, tako i većina pedera danas sa distance promatra akcije koje se u njihovo ime vode. A ta većina Nijemaca nije bila za Hitlerove zlocine, niti je većina radnika bila za komunističke zločine, kao što ni većina pedera nije za fašistički projekt pederizma. Pitanje je samo kako u općoj medijskoj blokadi i demokratskoj retardaciji afirmirati poruku o nužnosti pravovremenog ustanka protiv novog svjetskog fašizma. Kad su Hitler i komunisticki diktatori ovladali zakononskim mehanizmima, bilo je već kasno, jer je zločin postao slovo zakona. Ako pederizam ovlada našim zakonima, autori ovakvih tekstova ce završavati u zatvorima.

„Saff“, broj 297, 29. juli 2011.

(DEPO PORTAL/a.k.)