Piše: Pavle PAVLOVIĆ

Da li su u pilotskim kabinama onih aviona strave, 11. septembra 2001., iznad Njujorka bile samo psihopate? Ili, da li je plavokosog Norvežanina nedavnog julskog dana 2011. vodilo samo ludilo da postavlja bombe i bjesomučno puca? Šta je bilo u glavama onih s kapuljačama što su protekle sedmice zapalili neke granične prelaze na Kosovu? Red pitanja bez kraja i samo sa jednim odgovorom - svaki od tih činova, koji su šokirali svijet, uslijedio je nakon teških riječi zapjenjenih vođa naroda ili partija.

Države koje su se hvalile bogastvom multikulture sada su na velikoj kušnji. Ako ta ideja padne, onda nastupa sumrak demokratije u cijelom svijetu i puni trijumf ekstremnih desničara koji se bore samo za etnički čista društva. Wilders, htio ne htio, ostaje paradigma takvih pokreta koji savremenu civilizaciju pokušavaju vratiti u vremena vođa što su sanjali o arijevskim rasama.

Zato i ne čudi da se poslije tragedija u Oslu i na obližnjem otoku više pozornosti poklanja reagovanjima jednog holandskog lidera, nego najvišim norveškim političarima. Cijela Zapadna Evropa vjeruje da ima neka tajna veza između plavookog ubice sa fjordova i plavokosog političara iz zemlje lala. Predvodnik antiislamske borbe ne samo na Starom kontinentu, Geert Wilders ne nalazi se u ugodnoj poziciji. Svako malo oglašava se žestokim kritikama na zločin u najmirnoj zemlji svijeta, pokušavajući oštro odbaciti i primisao da su njegove riječi i djelovanje mogle biti inspiracija sumanutom norveškom ”križaru”. Vođa ekstremno desne stranke PVV, što je pobrala više od milion i po glasova na posljednjim izborima u Holandiji i koja je najvažniji oslonac iz sjene vladajućoj koaliciji, Andresa Behring Breivika nazvao je ”nasilinim i bolesnim karakterom” ponavljajući, po ko zna koji put, da nikada nije imao bilo kakav kontakt sa masovnim ubicom.

Zločin do jučer uzornog člana društva sa najvišim stupnjem demokratije zakotrljao je grudvu što će iz zemlje polarnih noći donijeti lavinu preispitivanja političkih djelovanja raznih ekstremnih pokreta. Prije svega tu su već pomenuta holandska partija PVV i EDL (Engleska odbrambena liga). Radikalizam i mržnja, koja često izbija iz nastupa vođa tih skupina, kao i pojedini dijelovi programa djelovanja unose krajnju uznemirenost i, naravno, rađaju kontraradikalizme.

ANDRES BEHTING BREIVIK: Nakon nasilinih djela islamskih fanatika po svijetu odgovor se, dakako, mogao očekivati u liku i djelu nekog do jučer kao bubica mirnog građanina, što će pred sudom bez imalo dvoumljenja priznati zločin, ali naglasiti da se ne osjeća krivim. Nakon ovoga ostaje da se ponovo upitamo ko je kriv?

Nakon nasilinih djela islamskih fanatika po svijetu odgovor se, dakako, mogao očekivati u liku i djelu nekog do jučer kao bubica mirnog građanina, što će pred sudom bez imalo dvoumljenja priznati zločin, ali naglasiti da se ne osjeća krivim. Nakon ovoga ostaje da se ponovo upitamo ko je kriv? Ili, zašto je stranka PVV i njen vođa Wilders nakon prvih kritika da se mlako oglasio poslije zločina u Norveškoj, morao da reaguje nekoliko puta i to uvijek sa više nervoze, kao što je to bilo u jednom od posljednjih javljanja:
                             
- Stranka PVV ne osjeća se odgovornom za zločin usamljenog idiota, koji je dosadašnju demokratsku borbu protiv islamiziranja zloupotrijebio na najnasilniji način, kako bi to neki rado željeli da nam pripišu. Mi smo demokrate u srcu i duši i vjerujemo jedino u moć glasačke kutije, odnosno u rezultate izbora. Posljednji najbolje kazuju koliko su mnogi u našoj zemlji nezadovoljni rastućom islamskom prijetnjom i imigracionom politikom ne samo dosadašnje Holandije, nego i cijele Evropske unije.

Job Cohen, vođa najveće opozicione partije PVDA, kao da je jedva čekao nabačenu lopticu. Žestoko uzvraća da političari moraju biti svjesni učinka javnog djelovanja i svojih riječi. One posebno mogu biti pogubne za labilne osobe u ovim teškim ekonomskim trenucima kada mnogi ostaju bez posla i kada su ugrožene brojne porodice. Cohen navodi da u svemu veliku ulogu imaju i mediji koji zbog stalne borbe za tiraže i gledanost najviše prostora poklanjaju osobama što strijeljaju riječima. Ne mora se biti posebno pažljivi analitičar pa zaključiti da u Zapadnoj Evropi najviše pažnje sedme sile privlače upravo govornici kao što su Wilders u Holandiji, ultradesna političarka Paten u Francuskoj, te razni tipovi ekstremista u Finskoj, Danskoj i Švedskoj, koji se smatraju najpoželjnijim ciljevima brojnih nesrećnika što bježe od ratova u svojim zemljama.

Države koje su se hvalile bogastvom multikulture sada su na velikoj kušnji. Ako ta ideja padne, onda nastupa sumrak demokratije u cijelom svijetu i puni trijumf ekstremnih desničara koji se bore samo za etnički čista društva. Wilders, htio ne htio, ostaje paradigma takvih pokreta koji savremenu civilizaciju pokušavaju vratiti u vremena vođa što su sanjali o arijevskim rasama.

GEERT WILDERS: Cijela Zapadna Evropa vjeruje da ima neka tajna veza između plavookog ubice sa fjordova i plavokosog političara iz zemlje lala. Predvodnik antiislamske borbe ne samo na Starom kontinentu, Geert Wilders ne nalazi se u ugodnoj poziciji. Svako malo oglašava se žestokim kritikama na zločin u najmirnoj zemlji svijeta, pokušavajući oštro odbaciti i primisao da su njegove riječi i djelovanje mogle biti inspiracija sumanutom norveškom ”križaru”.

I kao poslije svakog velikog zločina i šoka, žrtve se polagano zaboravljaju i sve poprima obrise političkih borbi raznih ideja. Na nesreći stotina porodica u Norveškoj sada poene pokušavaju zaraditi promućurni političari kojima krv nikada nije dovoljno sveta. Ono što se sada zaljulalo na   sjeveru i zapadu Evrope imaće sigurno velikog uticaja i na ostatak svijeta. Sam pojam multikulturnog društva već je ozbiljno ugrožen, iako mnogi, pa čak i članovi norveške kraljevske  porodice, prisustvom molitvama u tamošnjim džamijama pokušavaju spasti što se spasiti može.
             
Bombe i pucnji na nedužne u Oslu i na otoku Utoya, udaljeni 4.000 km od Bosne i Hercegovine, kao da nemaju odjeka na ponašanje ovdašnjih političara i vođa naroda. Rafali teških riječi i dalje stižu nesputanom snagom i samo izuzetnoj sreći i spletu okolnosti možemo da zahvalimo da se među nama još nije pojavio monstrum a la Breivik. Bujica zapjenušanih i nepromišljenih izjava gotovo nas svakodnevno zapljuskuju iz Sarajeva, Banjaluke, Mostara. Jednima smeta McDonalds, drugima Partizansko groblje, trećima grad što ga nazivaju Teheran. Suživot i multikulturu više niko i ne pominje. Izjave koje će nas zapljusnuti nakon predugo očekivanog oslobađanja Jovana Divjaka najbolje će kazivati u kako opasno zapaljivoj atmosferi živimo.