Piše: Mišo VIDOVIĆ

Nakon što je prije tri godine obavljenja  knjiga „Banjalučki šahovski klub-Spomenica 1926-1940“, autora Zoran S. Mačkića, u izdanju Udruženja arhivskih radnika Republike Srpske, pojavilo se i drugo dopunjeno izdanje, a oba izdanja ,  predstavljaju  jednu od priču o Banja Luci  između dva svjetska rata kroz istoriju šahovskog kluba.

Zoran S. Mačkić, inače i sam nekada aktivan šahista, nosilac međunarodne šahovske titule-majstor  FIDE, kazao je da je knjiga priča o generaciji višestruko talentovanih mladih ljudi koji su živjeli u drugačijem vremenu i u šahu tražili i nalazili sadržaje mnogo dublje od turnirske jedinice ili nule, šahistima koji su nam, nažalost, mada su bili visokoobrazovani, u amanet ostavili sasvim malo pisanih tragova postojanja i djelovanja.

…Šahovski klub "Nikica Pavlić". Snimljeno 1977. godine, u vrijeme kada je Banjaluka bila treći jugoslovenski šahovski centar, a Jugoslavija druga svjetska šahovska velesila…

Inače, rad na ovom rukopisu, odnosno na njena dva izdanja, prema Mačkićevim riječima, trajao je pet godina! Kako o djelatnosti  banjalučkih šahista između dva svjetska rata postoji skromna litiratura i dokumeti, autor je  imao zahtjevan posao. Jedan od izvora bio je dio sačuvanih zapisnika kluba sa takmičenja koji su „preživjeli“ uništavanje tokom Drugog svjetskog rata, a nakon toga trebalo je prikupiti arhivsku građu po brojnim arhivima, muzejima  i drugim ustanovama na području bivše SFRJ, koji su bili svjedoci šahovskog života u Banja Luci između dva svjetska rata. Takođe, trebalo je obaviti i brojne kontakte sa potomcima banjalučkih šahišta, koji su takođe pružili niz korisnih informacija. Ljubanošću autora Zoran S. Mačkića, ovom prilikom objavljujemo i dio pisma koje mu je u martu 2007. godine iz Beograda uputio Dragan Karleuša, a odnosi se na aktivnosti  njegovog oca Pavla Karleušu, nekadašnjeg člana Banjalučkog šahovskog kluba:

...U skladu  sa vašim interesovanjem vrlo rado Vas obaveštavam o osnovnim biografskim podacima mog oca Pavla Karleuše i drugim mojim saznanjima o njegovom boravku u Banjaluci 1934. i 1936.god. Koliko je meni poznato, moj otac je u vreme boravka u Banjaluci 1936. godine kao oficir Jugoslovenske vojske imao čin poručnika i služio je u 33. pešadijskom puku, stacioniranom u Banjaluci. Lično mi je poznato da se bavio šahom i da je bio dobar šahista, ali ne onoliko dobar koliko vi navodite u vašem pismu. Raduje me da je igrao sa tada poznatim majstorima šaha i da se o tome zna u vašim šahovskim krugovima u Banjaluci. Znam da se družio sa mnogim oficirima ali nisam znao da je drugovao sa tadašnjim poručnikom Ljubomirom Šercerom...

Dragan Karleuša otac je poznate pjevačice i estradne zvijezde Jelene Karleuše, a Pavle Karleuša je bio njen djed! U traganju za ostalima , Mačkić je uspio „identifikovati“  192 člana Banjalučkog šahovskog kluba, dok za samo šest članova nisu utvrđeni biografski podaci. Trebalo bi vremena i prostora da bi pomenuti sve one koji su nastupali i igrali za Banjalučki šahovski klub. Bilo je tu gimnazijalaca, učenika, radnika, zanatlija, profesora, advokata, inžinjera, ljekara, akademika. Između ostalih za klub su nastupali: narodni heroji Stjepan i Nikica Pavlić, Velimir Stojnić, Ljubomir Šercer(pominje se u pismu D. Karleuše), Veselin Masleša, Drago Mažar, akademici Vaso Butozan i Midhat Begić, doktori nauka Milenko Šteković i Oskar Sekulić, kao i Mladen Paternoster,Nikola i Vladimir Kozomara, Dragutin Kolak i brojni drugi  koji su takođe ostavili značajan doprinos  u razvoju banjalučkog šaha...

Pavle Karleuša

Treba istaći da knjiga obiluje i brojnim prikazima partija  koje su tada odigrane, zapisnicima sa takmičenja i turnira, a ništa manje nije  značajno ni to da su obavljeni i detalji dvije posjete Banja Luci i simultanke  koje je odigrao sa banjalučkim šahistima, svjetskog prvaka Aleksandra Aleksandroviča Aljehina, četvrtog svjetskog igrača Rudolfa Špilmana i tada poznatih jugoslovneskih igrača Vasje Pirca i Ozrena Nedjeljkovića.

Tu su i detalji vezani za organizaciju Osmog nacionalnog amaterskog turnira održanog 1931. godine u Banja Luci. Inače, Banjalučki šahovski klub 1931. godine u Zagrebu je osvojio titulu ekipnog prvaka Kraljevine Jugoslavije...

“...Knjiga Zorana S. Mačkića razlikuje se od svih knjiga iz oblasti istorije sporta obavljenih na našem prostoru. Specifičnu notu knjizi daje čijenica da je njen autor preko tri decenije bio aktivan  šahista...Ovom knjigom Banja Luka je dobila pouzdano svjedočanstvo o vremenu u kojem su prostorije šahovskog kluba bile stjecište čitave gradske intelektualne elite...“ , napisao je između ostalog Bojan Stojnić, Mačkićev kolega iz Arhiva.

Inače, nakon Drugog svjetskog rata, iako možda ne toliko popularan kao fudbal, rukomet ili boks, šah je imao značajno mjesto u istoriji banjalučkog sporta.

Godinama je u gradu egzistirao Šahovski klub „Nikica Pavlić“ (ime dobio po narodnom heroju  jednom od trojice braće Pavlić koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu kao istaknuti antifašisti i borci NOB-e, i nekadašnjem igraču  Banjalučkog šahovskog kluba),  dugogodišnji prvoligaš bivše države SFRJ i po mnogima najbolji šahovski klub svih vremena u Bosni i Hercegovini. Prvi bosanskoherecgovački velemajstori postali su dvojica Banjalučana - Milan Vukić i Enver Bukić.

Nikica Pavlić	Mladen Paternoster

Za podjećanje i pamćenje, osim Vukića i Bukića, među brojnim banjalučkim istaknutim šahistima bili su: Fahrudin Šuvalić, Vlado Kozomara, Mihajlo Mihaljčišin, Kemal Osmanović, Ibrahim Kapić, Sead Kozarčanin, Hidajet Pašalić, Željko Banušić, Ahmet Čejvan, Branko Filipović, Esad Gorić, Milenko Šibarević, Zoran Mačkić, Nikola Lakić, Mina Karabegović, Andja Agić, Vera Kržišnik-Bukić...

Takođe, ne treba zaboraviti da je Banja Luka u šahovsku  orbitu “lansirala” sada već legendarnog Garija Kasparova, po mnogima jednog od naboljih  igrača svih vremena. Naime, svjetska šahovska javnost upoznala je tada 17-godišnjeg Kasparova na vrlo jakom međunarodnom turniru u Banju Luci, održanom 1979. godine. Šahovski hroničari i danas pominju da je Kasparov na briljantan i uvjerljiv način pobjedio na ovom turniru, i njegove partije,kako je zapisano, plijenile su pažnju laika i stručnjaka, iako je protiv sebe  tada imao vrlo jake igrače. Naredne godine osvaja titulu velemajstora, a nakon toga  slijedi jedna blistava šahovska karijera…
(BLIN)