Pravosudne vlasti Hrvatske, u slučaju da Dragan Paravinja bude izručen Hrvatskoj, a uz pretpostavku da se tijelo Antonije Bilić ne pronađe, njemu ne mogu na temelju priznanja ubistva, danog u Banjaluci, suditi za to ubistvo.

Bez pronalaska tijela i drugih materijalnih dokaza, pomoću kojih bi se moglo provjeriti njegovo priznanje, nema dovoljno elemenata za donošenje bilo kakve pravosudne odluke.

Prema dosadašnjim informacijama koje su prezentovane javnosti, po mom mišljenju, to bi bio presedan da se njega osudi za ubistvo, a da se tijelo nije pronašlo. Riječi su to poznatoga splitskog advokata Evelina Tonkovića.

Svakako s rezervom treba uzeti Paravinjino priznanje s obzirom da su u istoriji poznati mnogi slučajevi lažnog priznanja (ne)djela koja osumnjičeni nisu počinili pa je tada dolazilo do pogrešnih sudskih odluka.

"Što ako Paravinju osude za ubojstvo, a Antonija se nakon određenog vremena pojavi živa? Kakva bi to bila blamaža. Njegovo priznanje svakako treba provjeriti, što policija i čini, ali je vrlo važno i vještvo psihijatra, koji mora točno utvrditi njegovo psihičko stanje, osobna svojstva, karatker, emocionalno stanje..." - kazuje Tonković.

U kabini kamiona su, prema policijskim izvještajima, pronađene dvije kapi krvi i jedna dlaka.

"Zbog toga nismo ništa bliže rješenju ovog zamršenog slučaja. U svemu je jedino izvjesno da je Antonija zaista bila u tom kamionu, no što se u njemu događalo? Mi ne znamo pod kojim je okolnostima Antonia ušla u kamion i što se s njom događalo nakon izlaska iz kamiona. S glave, ali i s tijela, otpadaju dlake svakoj osobi, pa je tako dlaka mogla otpasti i Antoniji. Na primjer, pri ulasku u bazen svakoj osobi ispadne određena količina dlaka, zbog toga i ljudi nose kapice u bazenu. Pri jutarnjem češljanju ispadaju dlake."

"U slučaju da je u kamionu pronađena veća količina dlaka (busen), to bi dalo osnova za zaključivanje da je u vozilu bilo nasilja, odnosno fizičkog sukoba. Dalje, valja utvrditi odakle je ta dlaka. Trebalo bi utvrditi s kojeg dijela tijela potječe pronađena dlaka jer i to daje mogućnost za razjašnjavanje onoga što se događalo. Nije isto ako je dlaka s intimnih dijelova tijela ili je u pitanju dlaka s glave" - kazuje Tonković.

Ako je riječ o stidnoj dlaci, tada postoji mogućnost da je između njih bilo polnog odnosa. Paravinja se tada može dovoditi u sumnju da je počinio krivično djelo pokušaja silovanja ili samog silovanja. Ako se utvrdi da je pronađena jedna dlaka s glave, to baš i nema neku težinu.

"Da je bilo “čupanja” između njih dvoje u kamionu, zasigurno ne bi bila jedna dlaka. Prema dostupnim informacijama iz medija, nije bilo jačeg krvarenja koje bi upućivalo na fizičko nasilje, ranjavanje, jer samo dvije kapljice krvi to ne dokazuju. Mehanizam njihova nastajanja mogao je biti pod različitim okolnostima. Da je bilo nekog žestokog sukoba u kamionu između njih dvoje, bilo bi puno više materijalnih tragova ili barem tragova koji bi upućivali na to da je Paravinja uklanjao određene tragove. Zato postoji mogućnost da se zločin, eventualno ubojstvo, dogodio izvan kamiona, a da je te dvije kapljice Paravinja naknadno prenio u kamion. Dvije kapljice krvi ne znače da je kabinski prostor bio mjesto zločina. Zato je mjesto eventualnog zločina negdje drugo, treba pronaći to mjesto, identificirati mjesto zločina i pronaći tijelo" - naglašava Tonković.

Ako Paravinja prizna ubistvo Antonije i pred hrvatskim tijelima, to njegovo priznanje bez pronalaska tijela i mjesta zločina ne može dati odgovor na pitanje što se uistinu dogodilo.

"On može potvrditi svoje priznanje, ali ga isto tako može i izmijeniti, odnosno poricati. Svako priznanje koje nema potvrdu u materijalnom dokazu vrlo je riskantno. Forenzična vještva moraju dati tumačenje pronađenih tragova. Sudski vještaci morali bi dati odgovore što se događalo u kabini kamiona. No, iskreno se nadam da je Antonija Bilić živa" - zaključuje advokat.

(Slobodna Dalmacija, Blin/đk)