Direkcija Sarajevo Film Festivala danas je objavila koji će se filmski naslovi naći u ovogodišnjem programu Panorama.

FILM KOJI OTVARA PROGRAM PANORAMA:

KAIRO 678 / CAIRO 678
Mohamed Diab, Egipat

U svom samouvjerenom rediteljskom prvijencu, dugogodišnji scenarista Diab hrabro iznosi tabu temu seksualnog zlostavljanja žena u Egiptu. Ovdje nema crnih ili bijelih likova: svi su više sivi, pripadnici su zatvorenog, represivnog društvenog poretka. Tri zlostavljane žene koje se nalaze u središtu filma, različite su životne dobi i pripadaju različitim društvenim klasama i međusobno raspravljaju o osveti: da li probosti ruku muškarca koja nije na svom mjestu ili ga na primjer ubosti u slabine. Muškarci u njihovim životima su također pažljivo osjenčeni. Fayza (poznata pjevačica Bushra) je pokrivena žena iz radničke klase, majka koju teška porodična finansijska situacija prisiljava da svakodnevno putuje autobusom. Ona pohađa jedan seminar koji drži Seba (Nelly Karim), žena iz više klase koja se bavi izradom nakita i želi pomoći drugim žrtvama. Žena koja najviše obećava u smislu društvene promjene i partnerske podrške je Nelly (Nahed El Seba’i) pripadnica srednje klase koja želi postati stand-up komičarka, čije je iskustvo zasnovano na istinitoj priči o ženi koja je uz podršku svog vjerenika, a protivno željama njegove porodice, podigla prvu tužbu za seksualno zlostavljanje u Egiptu 2008. godine.

KROJAČ / THE TAILOR
Gordon Grinberg, USA (kratki film)

Grinberg je uradio ovaj presmiješni kratki film dijelom kao omaž nijemom filmu, ali i zato što nijema radnja ima funkciju da dramatizuje kraj filma, kada se dijalog iz titlova ozvuči .Tada je to i poenta šale na kojoj je film zasnovan. On snima New York, posebno Brooklyn, na vrlo originalan način, najviše snimajući ljude u crkvi i religiozne Jevreje kako šetaju ulicom ili se cjenkaju sa krojačem iz naslova. 

FILM KOJI ZATVARA PROGRAM PANORAMA:

BOLJI SVIJET / IN A BETTER WORLD
Susanne Bier, Danska

U filmu o porodičnim pitanjima koji je smješten u širi društveni kontekst, naslov In a Better World (U jednom boljem svijetu) odražava koliko Bier i scenarista Anders Thomas Jensen žude za jednim takvim svijetom. Dva dječaka u pred-pubertetskoj dobi postaju prijatelji u školi. Jedan od njih redovno služi kao bokserska vreća za istresanja školskog nasilnika, a njegov otac (čiju je brilijantnu kreaciju ostvario Mikael Persbrandt) je mirni doktor koji liječi raseljene osobe u izbjegličkom kampu u Subsaharskoj Africi. Drugi dječak je jedno nevaljalo derište koje je ostalo bez majke. Njegov gnjev je usmjeren na društveni poredak za kojeg on smatra da je izopačen, te usvaja filozofiju preventivne agresije. Bier je stručnjak za pravljenje lirskih filmova, koji su vizuelno spektakularni, ali sa malim prelazima između kadrova korištenjem jump-cut ili skokovitog reza što uklanja opasnost od prevelike esteticiziranosti, a koji se bave značajnim temama. U ovom filmu je neizrecivo nasilje koje počini jedan afrički vojni diktator postavljeno na isti nivo sa „civiliziranijim“ nasiljem kojem su sklone čak i buržoaske države poput Danske.

AKACIJE / LAS ACACIAS
Pablo Giorgelli, Argentina

Sa samo dva lika (kreativno) sniman gotovo u potpunosti u kabini velikog kamiona, sa nepoznatim imenima i skromnim budžetom, Giorgellijev road movie zasnovan je na sitnim kretnjama i kratkim bljeskovima kroz koje se gradi priča o argentinskom vozaču i ženi iz Paragvaja i njenoj kćerkici koje vozi od Asunciona do Buenos Airesa. Las Acacias odbija da bude najavljen kao neka vrsta kinematografskog ostvarenja. Film je naizgled jednostavno putovanje od samoće do privrženosti; putovanje koje snažno odzvanja čak i kod najbezosjećajnijih gledalaca. Film je u Kanu nagrađen nagradom Camera d’or za najbolji prvi umjetnički film u svim festivalskim selekcijama.   

ALICIA, IDI DALEKO / ALICIA, GO YONDER
Elisa Miller, Meksiko

Sniman tri sedmice u dalekim dijelovima južne Argentine, Alicia, Go Yonder je svojevrsni dnevnik o dva lika koja se na kratko susreću za vrijeme svojih odvojenih putovanja koja im pomažu da sagledaju svoje psihološke i emocionalne probleme. Rediteljica Elisa Miller blisko je sarađivala sa glumicom Sofijom Espinosa prateći njen lik iz Mexico Cityja preko Buenos Airesa do grada Calafate i glečera na Petite Moreni, nedaleko od Antarktika. Natjerala je Sofiju Espinosa i glumca Martina Piroyanskog da improviziraju i scene je snimala samo iz jednog pokušaja, ali je ipak prethodno isprobavala scene sa svakim od njih pojedinačno. Millerova odlično stvara svoje kadrove, sa neobičnim uglovima u kojima hvata lica i svjetlom koje dopire kroz prozore i ostavlja dijelove materije u zraku. Djelo je međutim od početka do kraja kinematsko: ovo je film ceste odnosno road movie, tako da je u njemu pokret od osnovne važnosti.

BIJELI, BIJELI SVIJET / WHITE, WHITE WORLD
Oleg Novković, Srbija, Njemačka, Švedska

U svom trećem filmu, smještenom u južnu Srbiju, u ekonomski depresivni i zagađeni rudarski grad Bor, Novković smjelo, ali uspješno, miješa žanrove. U radnju filma smještena je skupina likova koji su međusobno povezani, ali reditelj ne pušta publiku tako lako: gledalac mora sam da shvati njihove veze, ili da bar bude strpljiv dok se one ne otkriju. Glavni lik, kojeg tumači veliki glumac Uliks Fehmiu, u svojem drugom filmu s Novkovićem, je gradski zavodnik, usamljenik koji misli da može da se povuče iz društva vodeći bar koji dovodi ljude njemu, i trenirajući u samoći. Upoznajemo njegovog oca, brata, njegovu bivšu djevojku, i njegovu sadašnju ljubavnicu. Ono što na kraju otkrivamo je toliko tabuizirano da on pada na kolena, a mi poželimo da učinimo to isto. Recimo, samo, da je edipalni narativ osavremenjena grčka tragedija malog čovjeka. Usamljenik, kao i sam grad, samouništava se, i čini se da je ova nit proročanstvo budućnosti čovječanstva. Od svih mjesta, u tužnom Boru, autor filma prikazuje gradske likove koji s vremena na vrijeme zapjevaju, bez ikakve najave gledaocu. U nespretnijim rukama, ovo bi bio potpuni haos. Međutim, ovo je remek djelo.

ČUVAR / THE GUARD
John Michael McDonagh, Irska

U svom prvom igranom filmu, McDonagh, irski redatelj sa sjedištem u Londonu i istaknuti scenarista (NED KELLY), udružuje vulgarnog, bezobzirnog i sasvim jedinstvenog irskog policajca, Boyla, kojeg tumači izvanredni Brendan Gleeson, i crnog, američkog policajca, Everetta (Don Cheadle), koji dolazi u zapadnu Irsku, u područje u kojem se govori irski jezik, Gaellic, kako bi pomogao da se prekine jedan lanac trgovine narkoticima. Everett je tu kao komičarev sekundant. Sve se vrti oko Boyla, sile prirode i njegovog identiteta, koji je jedva prikriven dok se obraća svom nesigurnom partneru, koristeći se svim poznatim knjiškim, crnačkim klišejima. McDonagh miješa žanrove u ovom zapanjujuće svježem i ritmički usklađenom filmu: Ovo je solo improvizacija o ubojitom policijskom tandemu, crna komedija, akcioni film, sentimentalna drama i na koncu klasični western koji svo vrijeme podgrijava pomamna španska muzička tema benda Calexico.

DJEČAK SA BICIKLOM / THE KID WITH A BIKE
Jean-Pierre i Luc Dardenne, Francuska, Belgija

Još jednom, braća Dardenne koriste naturalistički pristup da prikažu duboko ukorijenjeno čovjekoljublje koje isijava iz onih koji su na najnižoj društvenoj ljestvici, za koje se čini da nema nade u okrutnom svijetu. Isto kao u slučaju filma THE CHILD, između ostalih, na kraju filma se dešava otkrovenje, po prvi put sa sretnim završetkom. Predložak za ovo je korpus Roberta Bressona, koji je snimao na način koji Paul Schrader naziva „spiritualnim stilom“. Nepoželjni jedanaestogodišnjak živi u domu. On se vraća u svoj stari stan da nađe oca koji ga je napustio i svoj bicikl. Tamo uspjeva naći bicikl, a kada oca sreće na drugom mjestom, on ga opet odbacuje, uprkos dječakovom očajanju za očinskom ljubavi. Dječak u potpunosti negira istinu i agresivan je prema onima koji je spomenu. Srećom po njega, on sreće ženu, frizerku koja mu pruža nešto od ljubavi i zaštite koija mu treba. Kao i obično, naracija je svedena na minimum, što vodi vanzemaljskoj ljepoti ovog, nepretencioznog, prizemljenog filma. 

EL VARAL
Marta Ferrer, Meksiko (dokumentarni film)

Ferrerova je sa ovim filmom otišla na ranč, u jednu malu ruralnu zajednicu u dolinama centralnog Mexica. Neki stanovnici još uvijek obrađuju zemlju, neki rade u trima novim fabrikama (postrojenjima za sklapanje) gdje su uslovi za rad grozni, ali svi oni imaju mali broj opcija za puko preživljavanje. Veliki broj stanovnika emigrirao je u Sjedinjene Države i svojom zaradom izdržavaju porodice kod kuće, ali njihovo odsustvo stvara prazninu u duhu ovog gradića. Rediteljica snima proslavu u povodu sveca zaštitnika grada, zatim prati učesnike nakon što se vrate teškom radu na zemlji, patnjama u fabrikama ili besposličarenju na ulici. U filmu je moguće vidjeti užasnu štetu koju NAFTA (Sjeverno-američka organizacija za slobodnu trgovinu) nanosi malim poljoprivrednicima dok velike transnacionalne kompanije odnose profit. Ipak, film je na svoj način divan i dirljiv, pun poštovanja prema lokalnom stanovništvu i njihovim pokušajima da zadrže nešto dostojanstva. 

ELENA
Andrei Zviagintsev, Rusija

Kada finansijski ulozi postanu visoki, naslovni lik ovog filma odlučuje se za svoju biološku porodicu, uključujući i sina koji nikad nije dobro, umjesto za svog bogatog drugog muža. Šutljiva bivša medicinska sestra iz radničke klase postaje ubica kako bi obezbijedila sigurnost za svoje dijete i unuka, kojem je potreban novac za mito kako bi se upisao na koledž i izbjegao horor ruske vojne službe. Nadezhda Markina u ulozi zbunjene Elene pružila je izuzetno glumačko ostvarenje. Mnogo toga je na njenim plećima: ona je personifikacija šizoidne Rusije nakon 1989. godine, rastrgane između tradicionalnog građanstva i suvremene zaluđenosti za novcem. Deprimantni tonovi su još više izoštreni nemirnom, uzbudljivom muzikom Philipa Glassa. Nema sumnje da reditelj čvrsto vjeruje da je bilo kakav osjećaj moralnosti u Rusiji u budućnosti u ozbiljnoj opasnosti. 

GANDU
Kaushik Mukherjee, Indija

Fascinantna mješavina o današnjoj marginaliziranoj, ali trendovskoj omladini i tradicionalnoj Kalkuti Satyajita Raya, Gandu je priča o nemoralnom siromašnom mladiću kojeg kolege ismijavaju, i koji bježi od teškog rada kroz rap muziku, koju pjevuši direktno u kameru. Ovo međutim nije uljudni Ray koji suspreže energiju: mladić posmatra majku u seksualnom činu, jer za seks dobiva besplatnu stanarinu, on masturbira na tvrdokornu pornografiju, te postaje prijatelj i dijeli crack sa jednim ovisnikom. Dok luta gradom otkrivaju se mnoge strane Kalkute. Negdje u sredini filma, preovladava osjećaj opijenosti, tako da linija između stvarnosti i halucinacije postaje zamagljena čime se postiže odličan vizuelni efekat.

HIMNE RUDARA / THE MINERS’ HYMNS
Bill Morrison, Velika Britanija, SAD (dokumentarni film)

Uz izuzetak u slučaju nekoliko suvremenih inserata u boji, Morrison montira arhivske snimke koji idu uz ili nasuprot originalnoj muzici Johanna Johannssona, manipulirajući sa slikama, dižući raspoloženje i postižući svojim supostavljanjem napredne političke poene. Ovdje se radi o rudarima u sjeveroistočnoj Engleskoj, u Durhamu, gdje je radnička klasa imala moć, a sada kamuflirani rudnici uglja rudarskim porodicama osiguravali egzistenciju, pružali kulturni i moralni identitet i bili mnogo više od samo radnog mjesta. Redovna godišnja slavlja njihovih organizacija prava su predstava. Međutim, u slučaju da se neko izgubi u tako krasnom spektaklu, Morrison redovno prikazuje scene tamne i vlažne unutrašnjosti rudnika i teških uslova za rad u njima.

I BI VOLJA BOŽJA / AND GOD WILLED
Flavio Florencio, Meksiko (kratki film)

Ova naizgled jednostavna priča govori o jednoj jako staroj ženi (igra je jedna stogodišnjakinja koju je reditelj upoznao u kafeu) čiji su sinovi prezauzeti zbog posla Americi i ne mogu je posjetiti u Meksiku. Florencio reže kadrove između muškaraca na kamionu i starice koja se bori sa javnom telefonskom govornicom. Film odiše osjećajem mirnoće što je vjerovatno uticaj rediteljevog višegodišnjeg boravka u Africi.

KAD UBICE ZAVLADAJU / REIGN OF ASSASSINS
Su Chao-Pin, ko-reditelj John Woo, Kina

Ovo nije samo niz brzih akcionih scena, film je kompleksniji i lirskiji od većine filmova wuxia žanra: filmova o borilačkim vještinama. Priča govori o borbi među bandama za ostatke mumificiranog monaha Bodhija, koji je bio toliko uspješan i u molitvi i u borilačkim vještinama da se vjeruje da bi svojim vlasnicima podario veliku moć. Drizzle je mlada žena koju je trenirao vođa zle bande Dark Stone, koja odluči da napusti ovaj život i preruši se uz pomoć plastične hirurgije kako bi postala…Michelle Yeoh. Preseljenje i brak nisu međutim dovoljni da sakriju njen identitet: otkriva se kada upotrijebi mač kako bi se odbranila od pljačkaša banke. Njen tihi muž otkriva da je i ON sam majstor borilačkih vještina kada njen život biva doveden u opasnost. Ono što odvaja ovaj film od drugih u istom žanru jeste to što je ovdje ljubavna priča u središtu pažnje, a prekrasna koreografija borbe sa mačevima utkana je u tu priču.

KORISTAN ŽIVOT / A USEFUL LIFE
Federico Veiroj, Urugvaj

Kao i nekoliko drugih novijih urugvajskih filmova, protiv glamura i protiv Holivuda, A Useful Life daje traljave ali dopadljive likove, priču blisku autorovom životu, stvarne lokacije i precizan snimateljski stil, sa relativno dugim kadrovima često postavljenim pomalo nepravilno – nesimetrično, ali ni ekspresionistički. I bez CGI efekata. Veiroj je godinama radio u filmskom arhivu u Montevideu, kao i glavni lik filma A Useful Life. Institucija je u dugovima i očigledno je da nagomilane dugove nije moguće platiti. Nakon zatvaranja arhiva, arhivist izlazi iz njegovih sigurnih zaklona u stvarni svijet, te kuša život i ljubav po prvi put. Kroz muziku i vizuelne detalje, reditelj odaje počast nekim žanrovima dok prati ljudsko putovanje ka samospoznaji. Komercijalno? Dovoljno je reći da je film crno-bijeli i da traje jedva 70 minuta.

KRŠTENJE / THE CHRISTENING
Marcin Wrona, Poljska

Snimci moderne Varšave iz vazduha, sterilne nove građevine umetnute među stare, nagovještavaju nešto zloslutno. Ono što se ispostavlja je kolateralna šteta nanijeta bliskom prijateljstvu Janeka i Michala, koje je započelo u malim kriminalnim bandama i raslo je tokom njihovog zajedničkog boravka u vojsci. Kada Janeka konačno otpuste, on se upućuje u Michalov udobni stan, u kojem on već ima suprugu i bebu i tvrdi da posjeduje unosnu kompaniju za prozore i da je počeo da poštuje zakon. Zapravo, ovo je prevara: većina novca koji zarađuje je novac od ucjena bande koju potkazuje, i koja ga juri. Janek se vremenom pridružuje toj bandi i pokušava da pomogne Michalu, koji ga je pitao da bude kum njegovom djetetu – što znači da ukoliko se nešto desi roditeljima, Janek treba da učestvuje u odgoju djeteta. Ovaj film sa tri glumca je žestoko nasilan, ali lijep na grub način. Wrona zapisuje delikatni balans.

LOŽAČ / THE STOKER
Alexey Balabanov, Rusija

Balabanova sklonost ka satiri i nasilju evidentna je u filmu The Stoker, spoju crne komedije i razmišljanja o Rusiji iz sredine 1990-ih, kada su ubistva i želja za finansijskom zaradom bili izvan kontrole. Izuzetak predstavlja glavni lik, poznat kao Major, porijeklom Yakut, granatom pogođeni veteran iz Avganistana i odlikovani vojni heroj. Suviše zatvoren da bi se uplitao u neke radnje sa ovakvim upitnim ciljevima, ipak je odlučan da ostane nezainteresiran i kod kuće. Posao mu je da lopatom ubacuje ugalj u veliki spremnik u podrumu, a čak i živi na zagušljivom i vrelom mjestu; u svoje slobodno vrijeme on polako piše kratku priču o ruskom kriminalcu koji odlazi u Yakutiju u 19. stoljeću. Major zažmiri na jedno oko kada gangsteri, uključujući i njegovog bivšeg ratnog druga zvanog Sergeant, pobacaju leševe svojih neprijatelja u vatru – sve do događaja koji će ga snažno trznuti iz njegove ljušture kako bi učinio još jedno herojsko djelo. Jedna od mnogih ironija u ovom filmu je upotreba peći za nečasna djela u kulturi u kojoj ona tradicionalno predstavlja centar doma, simbol života i topline. Samo Balabanovu može proći brza i glasna Latino muzika uz ovakvu mračnu priču.

LJETO GOLIJATA / SUMMER OF GOLIATH
Nicolas Pereda, Meksiko

Jedna direktna priča ne može prenijeti neobjašnjivu kompleksnost suvremenog Meksika; niti to može uobičajena distinkcija između igranog i dokumentarnog filma. U ovom hibridu od filma, Pereda isprepliće dvije priče koje se dešavaju tokom toplog ljeta u plodnoj, ali siromašnoj zajednici Huilotepeca – mikrokozmu meksičkog društvenog poretka. U bogatim digresijama sadržane su teksture specifične za ovu kulturu, a kroz njih se gradi i nekoliko likova. U ovoj mješavini susrećemo polu-improvizirane intervjue i scene u dokumentarističkom stilu kroz koje se uvode dodatne informacije u vezi sa trenutnom lokalnom situacijom i stanovnicima, čime su dodatno objašnjene unutrašnje tenzije koje autor predstavlja. U glavnoj priči, jednu ženu je upravo napustio muž i ona nije u stanju da se adaptira na neuobičajenu samoću. Jedini saputnik joj je njen besposleni macho sin. Kroz drugu priču je u dokumentarističkom stilu dat portret Goliatha, znanog i kao Oscar, šesnaestogodišnjeg mladića koji je optužen za ubistvo svoje djevojke. U ovom gradu kojeg su zbog posla u Americi napustili skoro svi odrasli muškarci, rasturene porodice su zapravo pravilo.

MELANHOLIJA / MELANCHOLIA
Lars Von Trier, Danska, Švedska, Francuska, Njemačka

Justine koju igra Kirsten Dunst u von Trierovom majstorskom filmu Melancholia je depresivna, kao što je kako sam kaže i von Trier bio dok je pravio film. Film je međutim manje o njenom psihološkom stanju i neizbježnom kraju svijeta, a više o njenom promjenjivom odnosu sa sestrom Claire (Charlotte Gainsbourg), osobom koja je ovisna o kontroli. Von Trier dijeli film na dva dijela koja su naslovljena po imenima dviju sestara. U prvom dijelu, posmatramo Justinino brzo propadanje od prekrasne mlade na predivnoj vjenčanoj večeri do manijakalne noćne more u jednoj noći (zasluženo je osvojila nagradu za najbolju ulogu), dok Claire pokušava očuvati red usred ludila. U drugom dijelu, potpuno utučena, skoro u katatoničnom stanju Justine se radi njege vraća na Claireino imanje, poprište slavlja nad slomljenim brakom. Kad se međutim planeta Melancholia nađe u zemljinoj atmosferi, što je za njih neizbježni kraj svijeta na našoj planeti – astronomski eho Justininog stanja uma – nestabilna, ali poput proročice, Justine je ta koja upravlja njihovim reakcijama, dok uvijek mirna Claire gubi tlo pod nogama. Teški prolog iz Wagnerovog Tristana i Izolde prati rediteljeve karakteristične skokovite rezove, elipse i naizgled nasumične pokrete kamere.

MJESTO MEĐU ZVIJEZDAMA / POSITION AMONG THE STARS
Leonard Retell Helmrich, Holandija (dokumentarni film)

Helmrich je pratio porodicu Shamshuddin u Jakarti skoro dvanaest godina. Iz njegovog iskustva proizašla je trilogija, a Position Among the Stars je treći i najbolji od tih filmova. (Nagrađen je na IDFA međunarodnom festivalu dokumentarnog filma.) Otac se suočava sa problemima oko svoje kćerke tinejdžerke Tari, koja ima potencijal da pobjegne od života u zabiti i ode na fakultet. Ona međutim pravi štetu sama sebi, tako da njen otac odlazi u selo njegovih predaka i dovodi kući svoju staru majku kako bi dovela Tari u red. Djevojka je „zaražena“ zapadnjačkim vrijednostima, a otac ju želi izložiti strožijim tradicionalnim vrijednostima. Sve ovo je snimano u verite stilu. Izgleda kao da članovi porodice nisu svjesni rediteljevog prisustva, utoliko više što se osjećaju slobodnim da raspravljaju, plaču, i smiju se bez sputanosti ispred kamera.

NA DOBAČAJ KAMENA / A STONE’S THROW AWAY
Sebastian Hierart, Meksiko

Odlični Gabino Rodriguez glumi pastira po imenu Jacinto koji čuva svoje stado u regionu San Luis Potosi na sjeveru Meksika. Jednog dana nakon što je sanjao da otkriva veliko blago, on pronalazi privjesak za ključeve sa adresom u Oregonu. Interpretirajući sve ovo kao božji znak da će ostvariti finansijsku dobit, on odlazi u SAD gdje će ga opljačkati i pretući braća Latinosi i mladi došljaci, ali se bez obzira na to, on se drži svog plana i dolazi do udaljenog, snijegom prekrivenog planinskog prevoja gdje se nalazi adresa koju traži. Priča je eliptična. Na početku priče Jacinto je na ispitivanju, najvjerovatnije u uredu za imigraciju, zatim se priča vraća na scene onoga što je mogao biti idilični život na prekrasnim poljima sa kozama, samo da nije sve prisutne fascinacije boljim životom na sjeveru. Hiriartova kinematografija – sve je sam snimao – je nevjerovatna. Njegov osjećaj za pejzaže u prirodi, urbanim sredinama i malim gradovima (većina radnje se odvija u SAD-u) je jedinstven, kao da budno božansko oko promatra svijet.

NEOČEKIVANA DOBIT / WINDFALL
Laura Israel, SAD (dokumentarni film)

Film Windfall njujorčanke Laure Israel je istovremeno i priča o rastrganoj zajednici u malom gradu Meredith na sjeveru države New York, ali je istovremeno i izlaganje o velikim turbinama za korištenje energije vjetra koje unose raskol među građane. Energetski biznismen iz jedne irske energetske kompanije nudi lokalcima novac u zamjenu za dozvolu za gradnju na njihovoj zemlji. U gradu bez urbanog planiranja, agenti očekuju ogroman profit. Građani su podijeljeni, uglavnom na stalne stanovnike (koji su za) i vikendaše i doseljenike iz grada New Yorka (koji su protiv), što će kulminirati novim listama kandidata za općinske izbore koje predlažu oni koji se protive alternativnim izvorima energije – dok redateljica unosi uzbuđenje prateći kampanju do samog glasanja. Vjetrenjače su po definiciji pogodne za film i ona ih koristi, kao i animacijsku tehniku stop-motion, kako bi dobila dobre efekte. Film problematizira eko-prihvatljivost korištenja energije vjetra i otkriva psihološke i emocionalne štete koje izazivaju konstrukcije visoke preko 100 metara kada se podižu blizu naseljenih mjesta.

ODLAZI, RENÉE / WALK AWAY RENÉE
Jonathan Caouette, SAD (dokumentarni film)

Caouette je možda sa ovim filmom napravio eksperimentalni dokumentarac, ali problem sa njegovom mentalno bolesnom majkom ostaje u njegovom središtu. Kao i u ranijem filmu Tarnation, on prekrasno spaja stare porodične snimke i apstraktne prizore, ali su scene u kojima on vozi svoju majku iz specijalizirane institucije za pomoć u Houstonu u drugu instituciju u New Yorku i dalje relativno naturalističke. One također balansiraju ono što se može smatrati tendencijom avangardista da si ugađaju. Caouette je vjerovatno najposvećeniji sin i njegova spremnost da sa svijetom podijeli život njegove bolesne majke je zaostavština njegove ljubavi prema njoj. Kroz vremenske pomake u kojima prikazuje svoju majku u različitoj dobi i različitim stanjima, kao i kroz snimke njihove interakcije u različitim fazama njihovih života, počinjemo shvatati snažni odnos koji ga tako blisko veže za nju da on zanemaruje svoje potrebe kako bi bio siguran da se medicinari prema njoj odnose kako treba.

QUATTRO HONG KONG 2 (omnibus)
Stanley Kwan, Brillante Mendoza, Ho Yuhang, Apichatpong Weerasethakul, Hong Kong

Četiri azijska reditelja snimaju kratke filmove u trajanju od 15 minuta o pojedinim aspektima života u Hong Kongu. Filmaši kao što su Brillante Mendoza, Apichatpong Weerasethakul, Stanley Kwan i Ho Yuhang čine ovaj jedinstveni blend iznimkom od ostatka filmova u ovom sporom žanru: ovaj film je uzbudljiv, svaki od dijelova je u drugačijem stilu i bave se Hong Kongom. I svi su prekrasno snimljeni. Kwanov 13 Minutes in the Life of… se dešava u autobusu koji vozi sa aerodroma i prati različite razgovore. Mendozin Purple prati posjetitelja u jednom od gradskih ribarskih naselja i prikazuje bogatu teksturu svakodnevnog života u njemu. U Hoovom Open Verdict, koji je najdinamičniji od ova četiri dijela, tim narko-policije obavlja akciju zasnovanu na informacijama malezijskih kolega i provjeravaju aktivnosti jednog turiste sa iznimno teškim koferom. Weerasethakul je snimao film M Hotel skoro van fokusa, sa parom filmskih autora koji prave kratki film na 17. spratu jednog hotela.

THE BLACK POWER MIXTAPE 1967-75
Goran Hugo Olsson, Švedska (dokumentarni film)

Švedski reditelj Olsson kombinira kadrove ljudi i događaja iz značajnog doba američke tamne istorije, koje su prije četiri decenije snimili švedski TV reditelji i kinematografi. Možda zbog toga što ljudi koji su vodili intervjue nisu bili Amerikanci, a možda i zbog toga što su neki intervjui vođeni u Štokholmu, a ne u Čikagu ili Njujorku, ali ovaj ritmično sklopljeni dokumentarac je veoma snažan. Izgleda kao da niko nikada prije nije vidio ove kadrove. Stare snimke u pozadini objašnjavaju suvremenici (kao na primjer Angela Davis). Odlični intervjui sa Davisovom, Stokely Carmichaelom i mnogim drugim smjenjuju se sa scenama crnačke djece na ulicama i protestima; prateća muzika, većinom od benda The Roots, daje ovom dokumentarcu moderan osjećaj jednog prosvijećenog muzičkog videa.

TIHE DUŠE / SILENT SOULS
Aleksei Fedorchenko, Rusija

Slike iz ovog deprimantnog filma podsjećaju na Tarkovskog, Sokurova i Paradjanova, ali je ipak ovo jedno vrlo originalno podsjećanje na Rusku „dušu“. Ono vas progoni i ostaje sa vama. U ovoj žalopojci o supruzi šefa tvorničkog fotografa i izgubljenom djetinjstvu, priču iz pozadine priča sam radnik. Šef i uposlenik koji od šefa skriva preljubničke tajne, polaze na putovanje automobilom kako bi kremirali preminulu ženu u blizini jezera u drugom gradu. Fotograf nam priča da potiče iz ugro-finskog plemena Merja koje (kako sam kaže) poštuje rituale i jako je vezano za vodu, što samo po sebi ovdje igra veliku ulogu. Film je obojen osjećajem melanholije i nostalgije za tradicijom.

TIRANOSAURUS / TYRANNOSAUR
Paddy Considine, Velika Britanija

Škot Peter Mullan jedan je od nekoliko dobrih glumaca koji su u stanju režirati odličan film; ovdje on igra glavnu ulogu uz Oliviju Colman. Britanski zabavljač Paddy Considine, prvi put se našao u ulozi filmaša i napravio snažan film smješten u miljeu radničke klase u provincijskom britanskom gradu. Veliki dio filma je beskompromisno surov, ali istinit do srži. Mullan igra samo-destruktivnog, agresivnog pijanicu (u prvim sekvencama on na smrt pretuče svog psa) nasuprot liku Colmanove, kršćanske dobrotvorke, koja krije zlostavljanje u kući, i koju sreće u dobrotvornom društvu. Postepeno i nježno, oni razmjenjuju svoje ličnosti. Colmanova, britanska komičarka, ovdje je izvrsna, kao i Mullan, no ipak on je uvijek takav.

U SUPROTNOM PRAVCU / REVERSE MOTION
Andrey Stempkovsky, Rusija

Ovaj film bez muzike smješten je u turobnu industrijsku zonu letargičnog ruskog grada u kojem natmureni ljudi govore malo i provode vrijeme pušeći jednu cigaretu za drugom. Stempkovsky je napravio film lišen hladnokrvnosti, sa nevjerovatnom fotografijom, o majčinskoj povezanosti i rivalitetu između braće i sestara, zadržavajući energiju i puneći njom off-camera scene, sa sputanim filmskim slikama, skoro praznim prostorima koji otkrivaju mnogo informacija i tišinom između zvukova. U jednom provincijskom gradu, jedna majka je van sebe jer joj je sin prije mjesec dana nestao u Čečeniji. Ona skriva uzbekistanskog dječaka u pred-adolescentskoj dobi, koji je vjerovatno nijem, a u zemlju ga je prokrijumčarila kriminalna banda čijem je pijančenju uz pucnjavu svjedočio i ka kojem ona usmjerava svoju majčinsku ljubav. Sin se vraća, ali je bez ikakvog cilja dok ne počne tražiti osvetu za ono što je banda učinila njegovoj „porodici“. Kako se odmotava niz tragičnih i nasilnih događaja, čini se da Stempkovsky želi ukazati na to da su oni jednako beskorisni kao i sama vojna intervencija.

(DEPO/md)